Broj: Kž 62/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene M. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. studenog 2016. broj K-35/16, u sjednici održanoj 21. veljače 2017.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optužena M. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11., za koje je tom presudom proglašena krivom, osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom optužena M. K. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11. te je osuđena na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. optuženici je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je optuženica osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci, dok se dio kazne od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženica u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenoj Z. b. d.d. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 301.846,35 kn (tristojednetisućeosamstočetrdesetšest kuna i tridesetpet lipa). Na temelju članka 77. stavka 2. KZ/11. od optužene M. K. oduzeta je imovinska korist stečena kaznenim djelom u iznosu od 439.426,31 kn (četiristo-tridesetdevettisućačetiristodvadesetšest kuna i tridesetjedne lipe). Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optužena M. K. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 5.633,60 kn (pettisućašestotridesettri kune i šezdeset lipa).

Žalbu protiv te presude podnio je državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. u vezi članka 467. točke 4. ZKP/08.), s prijedlogom da se ta presuda preinači i optuženicu osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

Optužena M. K. je putem branitelja, odvjetnika I. M. podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložila da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Spis predmeta je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, a vraćen je uz popratni dopis zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela broj KŽ-DO-122/2017 od 31. siječnja 2017.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženoj M. K., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kao olakotne okolnosti njezinu raniju neosuđivanost, okolnost da živi u obitelji u kojoj su svi članovi oboljeli i o kojima se mora brinuti, okolnost da je djelo u cijelosti priznala te izrazila osjećaj krivnje i kajanja te spremnost da namiri štetu počinjenu kaznenim djelom, kao i okolnost da je tempore criminis bila smanjeno ubrojiva, dok otegotnih okolnosti nije našao.

Međutim, prvostupanjski sud je propustio utvrditi sve okolnosti koje ima u vidu odredba članka 47. KZ/11., a koje su odlučne za odmjeravanje kazne te ih ispravno vrednovati. Naime, duljina inkriminiranog razdoblja (od 17. studenog 2009. do 30. siječnja 2014.) tijekom kojega je optuženica kao osobna bankarica u poslovnici Z. b. d.d. poduzimala brojne pomno osmišljene radnje kojima je ostvarila produljeno kazneno djelo, iskorištavajući pri tome bezrezervno povjerenje klijenata banke od kojih je S. P. rođena ..., a D. C. ..., te činjenica da si je kaznenim djelom pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 741.272,66 kuna, dakle takvom koji višestruko premašuje iznos od 60.000,00 kuna potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 246. KZ/11., ukazuju na, kako se to s pravom ističe u žalbi državnog odvjetnika, upornost i značajnu količinu kriminalne volje optuženice. Državni odvjetnik je u pravu i kada ističe da se, što se tiče smanjene ubrojivosti kao okolnosti koja je optuženici utvrđena olakotnom, nije radilo o bitno smanjeno ubrojivosti, kao i kada tvrdi da je spremnost optuženice da nadoknadi štetu ostvarenu počinjenjem kaznenog djela precijenjena jer ona nije poduzela nijednu, pa ni simboličnu, radnju u tom smislu.

Uzevši u obzir sve izloženo, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika izjavljena iz žalbene osnove propisane člankom 471. stavkom 1. ZKP/08. te je optuženica zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, osuđena na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom je slučaju upravo takva vrsta i mjera kazne primjerena težini počinjenog kaznenog djela te društvenoj opasnosti optuženice kao počiniteljice te je prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11., a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., no pri tome nije utvrđena nijedna od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. veljače 2017.