Broj: Kž 14/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. M. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 16. studenog 2016. broj K-9/16, u sjednici održanoj dana 21. veljače 2017., u prisutnosti javnom dijelu sjednice opt. K. M. Đ. i branitelja opt. K. M. Đ., odvjetnika D. P.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba opt. K. M. Đ., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku opt. K. M. Đ. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz čl. 110. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju čl. 110. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

 

              Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu joj je uračunato vrijeme lišenja slobode po redarstvenim i pravosudnim vlastima, od 07. svibnja 2016. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženice je oduzet jedan kuhinjski nož duljine oštrice 19,5 cm, crne drške, a oduzet po nalogu državnog odvjetništva prilikom vršenja očevida.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) opt. K. M. Đ. obvezana je na snošenje troškova kaznenog postupka, i to troškova obdukcije i pogreba u iznosu od 5.697,00 kuna, svjedočenja svjedoka  iznosu od 1.110,00 kn, vještačenja u iznosu od 19.055,90 kn i paušalne svote od 2.000,00 kn, što ukupno iznosi 27.862,90 kn, te na troškove zastupanja oštećenih po punomoćniku, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

Na temelju čl. 189. ZKP/08 optuženici je vraćen mobilni telefonski aparat marke „Samsung“ model GT-I 1195 bijele boje IMEI broja … s pripadajućom baterijom kao i gumenom zaštitom roza boje i jedna SIM kartica mobilnog operatera „T-Mobile“ serijskog broja …, pozivnog broja ...

 

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. K. M. Đ. po branitelju D. P., odvjetniku iz D. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se „pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku pred izmijenjenim vijećem“.

 

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, predlažući da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

             

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Na zahtjev opt. K. M. Đ. u žalbi, postupajući u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća izviješteni su Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, opt. K. M. Đ. i njezin branitelj. Sjednici vijeća bili su putem audio video uređaja nazočni opt. K. M. Đ. i njezin branitelj odvjetnik D. P., dok je sjednica vijeća, sukladno odredbi čl. 475. st. 5. ZKP/08, održana u odsutnosti državnog odvjetnika.

 

              Žalba je osnovana.

 

              U pravu je optuženica kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, budući je izreka presude proturječna razlozima, a izneseni su razlozi u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

              Naime, optuženica je proglašena krivom zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11. Iz činjeničnog opisa inkriminacije u izreci presude razvidno je da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio način odvijanja inkriminiranog događaja, kako je definiran optužnicom, odnosno postupanje optuženice opisano je kao ubojstvo počinjeno s izravnom namjerom.

 

Međutim, u obrazloženju presude taj sud navodi da prihvaća dio obrane optuženice prema kojem se ona te večeri najmanje pola sata, a možda i sat naguravala i svađala sa suprugom, koji je stalno išao za njom, te ju čak i udarao. Doduše, sud prvog stupnja smatra, bazirajući to na konstatiranim ozljedama optuženice, da udarci oštećenika „nisu bili takve snage i takvog intenziteta da bi trebalo od toliko predmeta u stanu ili kuhinji upotrijebiti baš nož“. Nadalje, sud prvog stupnja razmatra tjelesnu građu optuženice i oštećenika, zaključujući da se ne može reći „da je među njima bio veliki nesrazmjer u tjelesnoj građi, pogotovo ne da je S. Đ. bio nešto značajno ili bitno viši i jači, pa je i na tu okolnost sud obratio pažnju i uzeo u obzir prilikom donošenja zaključka da optužena nije bila prisiljena upotrijebiti baš nož prema suprugu koji je čak ni u jednom trenutku nije bacio  na tlo, nije stiskao od zid i davio, tukao s nekim predmetom, nije smjerao baciti kroz prozor ili balkon sa četvrtog kata zgrade i sl.“. Potom naglašava da je optuženica, uza sve naguravanje i vrijeđanje, „ipak uspješno odolijevala tim verbalno fizičkim provokacijama oštećenika“ i „nije se našla u situaciji da se baš mora na ovakav način braniti, na način zabijanjem noža u prsa“. U nastavku obrazloženja sud prvog stupnja sugerira način reagiranja optuženice koji smatra prihvatljivim, pa tako navodi da je optuženica „mogla možda uzeti i nož i zaprijetiti mu pokretom i riječima ali bez zamahivanja i pružanja ruke prema njemu... mogla je vikati i dozivati“.

 

Iznesena argumentacija predstavlja analizu dinamike događaja, prema kojoj je prvostupanjski sud došao do zaključka, prihvaćanjem dijela obrane optuženice, kako je nju suprug te večeri verbalno, a potom i fizički napao, pa je do zamaha nožem kojim je optuženica oštećeniku zadala fatalni ubod došlo tijekom oštećenikovog napada na nju. Pritom iz prezentiranih razloga proizlazi da je taj sud utvrdio intenzitet napada oštećenika, koji nije bio tako ozbiljan da bi ga se moglo odbiti jedino na način kako je to učinila optuženica, istodobno sugerirajući prihvatljiv način reakcije. Takvim rezoniranjem prvostupanjski sud zapravo prihvaća da je oštećenik napadač i da je reakcija optuženice bila usmjerena na odbijanje istodobnog napada oštećenika, a to znači da je optuženica postupala u nužnoj obrani, a drugo je pitanje je li ona inkriminiranim postupanjem prekoračila granice nužne obrane. Naime, nužna obrana, prema odredbi čl. 21. st. 2. KZ/11 podrazumijeva postupanje koje je prijeko potrebno da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Dakle, napad mora biti istodoban ili izravno predstojeći, a te su činjenične pretpostavke prema obrazloženju prvostupanjske presude tempore criminis postojale. Sud prvog stupnja, nadalje, analizirajući kakva bi reakcija optuženice tada bila prihvatljiva i primjerena, odnosno dovoljna za odbijanje utvrđenog napada oštećenika, sugerira ili uporabu drugog sredstva ili drugačiji način korištenja upotrijebljenog sredstva. Na taj način prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženica prekoračila granice nužne obrane, što, međutim, ne dovodi u pitanje postojanje istodobnog napada oštećenika. Ovako izneseni razlozi pobijane presude koji govore o postupanju optuženice u prekoračenju granica nužne obrane su stoga u proturječju s činjeničnim i pravnim opisom inkriminacije iz kojeg slijedi da nije bilo istodobnog protupravnog napada oštećenika, zbog čega nije bilo ni potrebe da se optuženica brani. Navod da je optuženica oštećenika ubola „tijekom prepirke i naguravanja sa suprugom“ ne implicira da je oštećenik bio napadač, nego da se radilo o dobrovoljnom sudjelovanju obaju sudionika u verbalno fizičkom sukobu.

 

Slijedom iznesenog, ostvareno je proturječje između izreke i razloga presude, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Usto, ostvaren je i drugi vid naznačene bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer su izneseni razlozi u znatnoj mjeri proturječni.

 

Naime, nakon što je prvostupanjski sud konstatirao da nema osobite razlike u tjelesnoj građi između aktera događaja, te iznio argumentaciju o intenzitetu i ozbiljnosti napada oštećenika na optuženicu, te konstatirao da se optuženica „nije našla u situaciji da se baš mora na ovakav način braniti, na način zabijanjem noža u prsa“, odmah je zatim ustanovio da se „po uvjerenju ovog suda, optuženica nije nalazila u nužnoj obrani“. U ovoj odluci već je navedeno koje činjenične pretpostavke moraju biti ispunjene da se odvijanje određenog događaja razmatra kroz institut nužne obrane, odnosno da određena reakcija neke osobe bude usmjerena na odbijanje istodobnog protupravnog napada druge osobe ili takvog neposredno predstojećeg napada. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda o tome kako se optuženica nije nalazila u nužnoj obrani u kontradikciji s ostalim iznesenim razlozima (o intenzitetu i ozbiljnosti napada oštećenika i prihvatljivim načinima i sredstvima obrane optuženice od tog napada u konkretnoj situaciji).

 

Konstatirani ostvareni vidovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 takve su naravi da se zbog njih pobijana presuda ne može ispitati po ostalim žalbenim osnovama, pa je istu trebalo ukinuti.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja izvest će sve potrebne dokaze, koje će potom savjesno i valjano analizirati i kritički i logično ocijeniti, i to kako svakog za sebe tako i u međusobnoj ovisnosti. Pritom će s posebnom pažnjom razmotriti je li do ubadanja nožem došlo nakon verbalno fizičkog sukoba ili tijekom tog sukoba. Utvrdi li potonje, treba ocijeniti da li su oba aktera u sukobu dobrovoljno sudjelovala, ili je oštećenik tempore criminis napadao optuženicu, odnosno je li taj napad neposredno predstojao, a potom, ovisno o takvom utvrđenju, po potrebi ocijeniti intenzitet i težinu napada i u vezi s tim utvrditi je li reakcija optuženice bila primjerena ili se pak radilo o prekoračenju nužne obrane. U ovisnosti o tako utvrđenim okolnostima će eventualno korigirati činjenični opis i potom donijeti adekvatnu novu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.

 

U Zagrebu, 21. veljače 2017.