Broj: Kž 704/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K., zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog J. K. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. studenoga 2016. broj K-166/13., u sjednici održanoj 21. veljače 2017., u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika M. M.,

p r e s u d i o   j e

Žalba optuženog J. K. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, proglašen je krivim optuženi J. K. da je počinio kazneno djelo iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda - dalje u tekstu: KZ/97.) u vezi s člankom 33. KZ/97. Za navedeno kazneno djelo je na temelju članka 90. KZ/97. uz primjenu članka 57. stavka 1. i članka 57. stavka 4. točke d) KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

Na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97. optuženom J. K. je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. listopada 2012. do 26. listopada 2012. te od 10. listopada 2016. do 16. studenoga 2016.

Nadalje, na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom J. K. naloženo je snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u ukupnom iznosu 7.435,00 kuna. Osim toga, optuženi je dužan snositi troškove branitelja po službenoj dužnosti (o visini kojeg troška će se odlučiti posebnim rješenjem) te paušalni trošak u iznosu 2.000,00 kuna.

Protiv navedene presude, žalbu je podnio optuženi J. K. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „presudu preinačiti, odnosno presudu ukinuti, te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odlučivanje“.

Na žalbu nije odgovoreno.

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika M. M. Na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni državni odvjetnik i optuženi J. K. koji nije izvijestio sud o promjeni boravišta pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 5. ZKP/08.).

Žalba optuženog J. K. nije osnovana.

U žalbi zbog odluke o troškovima kaznenog postupka žalitelj navodi da „nije jasno niti je obrazloženo zašto je sud donio takvu odluku“. No, prvostupanjski sud je naveo na temelju kojih odredbi ZKP/08. je donio odluku o troškovima i to je dostatno obrazložio. Dakle, jasno je zašto je sud naložio optuženiku da podmiri troškove postupka, a prvostupanjski sud je dao i razloge za takvu odluku. Zato taj žalbeni navodi nije osnovan.

Žalitelj tvrdi da „u trenutku donošenja rješenja o postavljanju branitelja po službenoj dužnosti opt. J. K. pa do izmjene Zakona o kaznenom postupku nije postojala zakonska obveza da okrivljenici snose troškove naknade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti“. Točno je da prijašnje odredbe Zakona o kaznenom postupku nisu predviđale „zakonsku obvezu da okrivljenici snose troškove naknade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti“ nego je to bila mogućnost. Obveza je uvedena izmjenama objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 145/13. od 6. prosinca 2013. No, prijašnja zakonska rješenja u tom dijelu nisu odlučna jer je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke, a i dalje je zakonsko rješenje koje su sudovi dužni primjenjivati. Drugim riječima, za odlučivanje o dužnosti podmirivanja troškova kaznenog postupka nije odlučna zakonska odredba koja je bila na snazi u vrijeme donošenja rješenja o postavljanju branitelja po službenoj dužnosti nego zakonska odredba koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o podmirivanju troškova. Zato je prvostupanjski sud pravilno naložio optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka jer je upravo tako morao postupiti na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08.

Žalitelj smatra „da je sud prilikom odmjeravanja paušalne svote … i troškova u iznosu od 7.435,00 kn trebao cijeniti činjenicu da je optuženik osoba bez imovine te da prima izrazito nisku mirovinu pa bi ovako visoko odmjereni troškovi postupka znatno ugrozili egzistenciju optuženika“. Prvostupanjski sud je pravilno odmjerio paušalnu svotu, a to je i dostatno obrazložio (duljina trajanja i složenost kaznenog postupka). Iznos 7.435,00 kuna odnosi se na troškove vještačenja, a prema računima obavljenim za vještačenja. Nije jasno kako bi sud trebao cijeniti činjenicu da je optuženik slabog imovinskog stanja u odnosu na visinu troškova vještačenja.

Ako je optuženik proglašen krivim, onda u odnosu na troškove kaznenog postupka imovinsko stanje optuženika uopće nije odlučno jer tada sud mora optuženiku naložiti podmirenje svih troškova kaznenog postupka bez obzira na njegovo imovinsko stanje (članak 148. stavak 1. ZKP/08.). No, imovinsko stanje osuđenika može biti odlučno, ali u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 148. stavak 6. ZKP/08.), a ne u trenutku kada sud donosi presudu kojom optuženika proglašava krivim.

Stoga žalbeni navodi nisu osnovani. Ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na sve to, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. veljače 2017.