Broj: Kž 6/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Sveta Vićana i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Mirande Hodžić, u kaznenom predmetu protiv optuženika  Ž. Dž. zbog kaznenog djela iz članka  272. stavak. 1, 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97,27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 -odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11- dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi općinskog državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, pod posl. brojem K.1151/15-11, od 12. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2017,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba općinskog državnog odvjetnika i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženik Ž. Dž. temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda  143/12,56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu : ZKP/08)  oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 272. stavak 1.,2. i 4. KZ/97 činjenično opisano kao u izreci pobijane presude.

 

              Sukladno odredbi članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećena M. Š. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

 

              Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08  troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračuna.

 

              Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio općinski državni odvjetnik iz O. pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem svog branitelja B. L., odvjetnika iz Z., uz prijedlog da se odbije žalba općinskog državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Općinski državni odvjetnik u svojoj žalbi prvenstveno ističe i tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i to stoga što u obrazloženju presude ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama i to o odlučnoj činjenici na koji način je kritične prigode na opisanom mjestu tramvaj zahvatio oštećenu, sada preminulu E. B. Sud uopće nije obrazložio niti se u svojoj presudi osvrtao na tu činjenicu niti je dovodio u vezu sa drugim dokazima iz kojih bi ona proizlazila i bila potvrđena, već je samo paušalno ustvrdio da je ostalo sporno i neutvrđeno na koji način je oštećena pala pod tramvaj. Da je sud savjesno i pravilno cijenio provedene dokaze, a posebno iskaz svjedoka M. Š., D. J. Š., te prometnog i medicinskog vještaka, te druge materijalne dokaze, onda bi zasigurno došao do utemeljenog zaključka kako je sada pokojnu E. B. tramvaj kojim je upravljao optuženik povukao za torbicu i odjeću uslijed čega je ona i pala na tračnice, pa stoga i ne postoje razlozi o ovoj odlučnoj činjenici.

 

              Sud je nadalje nepravilno cijenio iskaze pok. E. B. i S. B., iz čijih iskaza proizlazi da je oštećenu zahvatio tramvaj za torbicu i na taj način je povukao i vukao.

 

              Daljnji razlog pogrešnog zaključivanje prvostupanjskog suda je to što je sud nepravilno cijenio vještački nalaz i mišljenje  prometnog vještaka D. J. i medicinsko vještačenje B. D., kao i vještvo vještakinje E. M., iz kojih vještačenje se nameće zaključak da je sada pokojnu E. B. tramvaj povukao za torbicu i odjeću, uslijed čega je ista pala pored tramvaja.

 

              Konačno, sud je pogrešno kao neutemeljen iskaz odbacio svjedočki iskaz D. J. ., iako je taj iskaz objektivan i istinit, pa je i to razlog pogrešnog zaključivanja.

 

              Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je dao razloge o svim odlučnim činjenicama, a posebno je iznio razloge o tome kako se tijekom postupka nije moglo utvrditi uslijed čega je sada preminula E. B. pala pored tramvaja. Sud nije niti mogao cijeniti iskaz E.B. ( kako se to neutemeljeno ističe u žalbi) jer E. B. pred sudom nikada nije ni dala svoj iskaz, a iz iskaza S. B. ne proizlaze činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da je oštećenicu tramvaj povukao za torbu i da je ista uslijed toga pala.

 

              Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pažljivom analizom svih na glavnoj raspravi provedenih dokaza, poglavito iskaza optuženika, te vještačkih nalaza i mišljenja, sasvim pouzdano ustanovio kako nema dokaza da je optuženik svojom nepropisnom vožnjom prouzrokovao navedenu prometnu nezgodu, odnosno nema dokaza da je isti počinio ovo kazneno djelo. Ovo sve posebno kada se ima u vidu da nitko od saslušanih svjedoka u svojim iskazima nije iznio činjenice iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da je tramvaj zahvatio torbu oštećene i da je istu povukao uslijed čega je ona pala pored tramvaja.

 

              Za svoj zaključak prvostupanjski je sud dao u svemu određene i potpune razloge, koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa na te razloge upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

              Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila ostvarena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

 

U Dubrovniku, 21. veljače 2017.