1              Poslovni broj: Gž Ob-563/2018-2

Poslovni broj Gž Ob-563/2018-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao suca izvjestitelja i Lucije Lasić, kao člana, u pravnoj stvari tužiteljice G. T. iz Z., sa boravištem u Slovačkoj, OIB: ...,  koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. T. iz Z., sa boravištem u Slovačkoj, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2977/2015-20 od 17. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

 

II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela stana u II (drugom) katu, desno, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija ukupne površine 45,90 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađenoj na čest.br. 1835/7, po novoj izmjeri čest. br. 4848 k.o. C., upisan u zk.ul. 14153/poduložak 27402 k.o. G. Z., što je tuženik dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za  upis njezinog suvlasničkog dijela na navedenim nekretninama, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te joj naknaditi trošak postupka, sve u roku od 15 dana.“

 

Nalaže se tužiteljici G. T. naknaditi tuženom I. T. troškove postupka 31.250,00 kuna, u  roku od 15 dana."

 

Žali se tužiteljica i pobija prvostupanjsku presudu sve s prijedlogom da se prihvati žalba i postupi u skladu s istom.

 

Odgovor na žalbu podnio je tuženik, u odgovoru predlaže da se odbije tužiteljičina žalba i potvrdi prvostupanjska presuda, uz dosudu troškova sastava odgovora na žalbu tuženiku.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je utvrđenje prava, (su)vlasništva za 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini.

 

Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su stranke zaključile Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice dana 3. ožujka 2014., iz kojeg proizlazi koje su nekretnine stranke stekle i tko je vlasnik nekretnina, na osnovu navedenog Sporazuma pa zaključio da je predmetni stan u isključivom vlasništvu tuženika.

 

S zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud, iz sljedećeg razloga.

 

U konkretnom slučaju proizlazi da su stranke (koje se prema stanju u spisu državljani i Republike Hrvatske i Republike Slovačke) sklopile Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice u kojem je navedeno, među ostalim, a u odnosu na nekretninu u Republici Hrvatskoj, da predmetni stan u Zagrebu, Šulekova 5/A, pripada u isključivo vlasništvo tuženiku (Aab točka 1. i 2.) s tim da se pitanje vlasništva rješava prema propisima Republike Hrvatske.

 

Imovinski odnosi uređuju se propisima građanskog prava, s tim da su odnosi između bračnih partnera normirani nacionalnim zakonima.

 

Za bračne stvari ne postoji opće pravilo koje se odnosi na nadležnost u bračnim stvarima (Uredba Bruxelles IIa) – tako da u ovom konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje: ObZ), jer su stranke iskazale namjeru i volju da se za nekretnine u Republici Hrvatskoj primjenjuju važeći propisi Republike Hrvatske.

 

Prema odredbi članka 42. ObZ-a nije dopušteno bračnim ugovorom ugovarati primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose s tim da prema članku 40. stavak 1. ObZ-a, bračnim ugovorom se mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.

 

Stoga u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

Očita je namjera potpisnika predmetnog Sporazuma da se za predmetni stan primjenjuju propisi Republike Hrvatske, te je namjera potpisnika Sporazuma bila upravo ta da predmetni stan pripadne u isključivo vlasništvo tuženiku.

 

Žalbeni navodi tužiteljice glede primjene materijalnog prava te potrebe donošenja posebnog pismenog sporazuma koji je predviđen navedenim Sporazumom, prema mišljenju žalbenog suda nisu osnovani.

 

Iz sadržaja Sporazuma, glede predmeta spora, nepobitno proizlazi da tuženik postaje vlasnik predmetnog stana, pa pozivanje na obvezu tužitelja da u roku od 30 dana, po pismenom pozivu tuženika sklope pismeni sporazum, u konačnici ne utječe na pravilan zaključak suda prvog stupnja da je u pitanju isključivo imovina tuženika (koji je i upisan na predmetni stan).

 

Upravo člankom 45. ObZ-a je određeno da bračni drugovi mogu imovinske odnose nakon prestanka bračne zajednice urediti sporazumom, odnosno ako nisu onda sudskom odlukom.

 

Izjava tužiteljice u predmetnom Sporazumu je izričita tj. potpisana i ovjerena kod Javnog bilježnika, pa predstavlja stvarnu volju potpisnika Sporazuma. Republika Hrvatska kao članica Vijeća Europe postala je stranka Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te nekoliko Protokola uz tu Konvenciju, s tim da obiteljskih sadržaja ima u nekoliko Konvencija i Protokola.

 

Uredba Bruxelles IIa i Rimska Konvencija o nadležnosti i mjerodavnom pravu za ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim predmetima isključuje sporazume o bračnoj imovini iz njihovog dometa, kao što i Uredba o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim predmetima isključuje bračne ugovore i sporazume o bračnoj imovini. Stoga iz istoga slijedi prema stavu (Europske komisije) i da bračni ugovori zaključeni u drugoj državi imaju se cijeniti prema nacionalnim pravilima odnosno po međunarodnom privatnom pravu svake države članice. Kako je Republika Hrvatska postala članica Europske unije 1. srpnja 2013., to prema članku 36. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani, jer Zakon o međunarodnom privatnom pravu primjenjuje se tek od 29. siječnja 2019. kojim se stavlja izvan snage navedeni Zakon.

 

U konkretnom slučaju stranke su državni Republike Hrvatske, pa kako su se sporazumjeli glede razvrgnuća imovine, na primjenu hrvatskih propisa u odnosu na predmetni stan, to je žalba tužiteljice neosnovana.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

 

Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat – članak 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 14. ožujka 2019.

 

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v.r.