Broj: Kž 70/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog A. F. i okrivljenog S. Ž., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 5. prosinca 2016. broj Kov-11/2016-19, u sjednici održanoj 21. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

I.  Žalba okrivljenog A. F. odbija se kao neosnovana.

II. Žalba okrivljenog S. Ž. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci odbijen je prijedlog okrivljenog A. F. da se iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvoji nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije od 28. lipnja 2016. godine sačinjen po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc M. F. (list 1357-1377 državnoodvjetničkog spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. F. putem branitelja, odvjetnika M. Š., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno da se preinači i iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonit dokaz nalaz sudskog vještaka.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i okrivljeni S. Ž. putem braniteljice, odvjetnice M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba okrivljenog A. F. nije osnovana, dok žalba okrivljenog S. Ž. nije dopuštena.

U odnosu na točku I. izreke ove odluke

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljeni A. F. u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno shvatio njegov prijedlog za izdvajanje tvrdeći da se on ne temelji na činjenici da su svjedoci ispitivani bez prisustva okrivljenika i branitelja, već je nezakonitost rezultat nepoštivanja odredaba ZKP/08 koje propisuju način provođenja i predmet vještačenja. Naime, nezakonit je sadržaj naloga koji upućuje vještaka na ocjenu iskaza svjedoka i korištenje iskaza okrivljenika jer ti dokazi, koje tek treba ocijeniti sud odnosno pregledati samo ovlaštena osoba (CD medij), postaju činjenice u vezi kojih se vještačenje obavlja, čime su vještaku dane ovlasti koje u konačnici i cijelim tijekom postupka ima samo i jedino sud. Nadalje ističe da su povrijeđene i odredbe ZKP/08 u odnosu na iskaze okrivljenika za koje se nalogom navodi vještaka da ih koristi. Ovo stoga što se radi o iskazima u vezi čijeg sadržaja nema zapisnika, već jedino medijski pohranjeni zapis koji vještak ne može pregledavati u stadiju istrage. Zbog navedenoga smatra nezakonitim nalog vještaku od 10. prosinca 2015., a onda i samo vještačenje kao rezultat tog naloga.

Prije svega treba navesti da ovaj žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno shvatio sadržaj i smisao njegovog prijedloga za izdvajanje dokaza kao nezakonitog, a slijedom toga i pogrešno obrazložio odluku o istome.

Naime, uvidom u prijedlog branitelja okrivljenog A. F., odvjetnika M. Š. za izdvajanje kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo, računovodstvo i financije, dipl. oec. M. F., koji prijedlog se nalazi na zapisniku sa sjednice optužnog vijeća prvostupanjskog suda od 5. prosinca 2016. na listu 102 spisa predmeta, utvrđeno je da je sadržaj i smisao tog prijedloga upravo onakav kakvim ga je shvatio prvostupanjski sud. Budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku o odbijanju tog i tako postavljenog prijedloga obrane okrivljenog A. F. za izdvajanje dokaza kao nezakonitog dao jasne, dostatne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, žalitelj se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste.

Nisu osnovani ni žalbeni prigovori okrivljenog A. F. kojima se upire na to da je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo, računovodstvo i financije, dipl. oec. M. F. nezakonit dokaz zbog toga što je vještakinja nalogom upućena koristiti iskaze svjedoka i obrane okrivljenika, što je, prema stanovištu žalitelja, samo ovlast suda.

U odnosu na istaknuto prije svega treba navesti da je navedeni nalaz i mišljenje izradila osoba koja ispunjava sve uvjete za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka propisane člankom 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ br: 88/08., 8/09., 126/11. i 120/12.) i u odnosu na koju ne postoji nijedan od razloga za izuzeće, odnosno otklon od obavljanja te dužnosti propisanih člankom 311. u svezi s člancima 37. i 32. ZKP/08 i to na temelju naloga državnog odvjetnika (nalog Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-22/14-IV od 10. prosinca) koji je izdan sukladno članku 309. stavku 1. ZKP/08. Okolnost što je pod točkom III tog naloga vještakinji naloženo da odgovori na pojedina pitanja imajući, između ostaloga, u vidu „izjave svjedoka i okrivljenika koje su dali tijekom istrage“, protivno stanovištu žalitelja, ne čini nezakonitim pisani nalaz i mišljenje vještakinje. Naime, zadatak vještaka je da utvrdi sve važne činjenice za koje ima stručno znanje, i to na temelju objektivno utvrđenih podataka ili na temelju pretpostavki na koje je upućen nalogom za vještačenje, time da je on dužan razmotriti spis predmeta te iz njega upotrijebiti sve podatke koji su mu potrebni za izradu nalaza i onda kada u nalogu za vještačenje ne bi bile navedene sve okolnosti na koje je potrebno provesti vještačenje.

Žalitelj, očito nezadovoljan utvrđenjima stalne sudske vještakinje, zapravo ističe prigovore činjenične naravi nastojeći tako dovesti u sumnju vjerodostojnost provedenog vještačenja. Međutim, to je sasvim drugo pitanje o kojem će prvostupanjski sud voditi računa prilikom ocjene dokazne snage činjenica utvrđenih samim vještačenjem, dok će obje stranke (i optužba i obrana) imati priliku osporavati utvrđenja koja proizlaze iz tog dokaza, stavljati prigovore na iste i neposredno ispitati vještakinju te predložiti da se vještačenje obnovi (članak 317. ZKP/08) ili da se zatraži mišljenje drugog vještaka (članak 318. ZKP/08).

Na kraju još treba navesti da nalog državnog odvjetnika vještaku za provođenje vještačenja ni nije dokaz, slijedom čega isti ne može biti ni nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08, a onda ni nalaz i mišljenje vještaka utemeljenog na takvom nalogu ne može biti nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama okrivljenog A. F. te da ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nisu utvrđene ni povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

U odnosu na točku II. izreke ove odluke

Pobijano rješenje doneseno je na sjednici optužnog vijeća prvostupanjskog suda zakazanoj radi odlučivanja o osnovanosti optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-22/14-IV od 25. srpnja 2016. koja je podnesena protiv okrivljenog G. K., okrivljenog A. F. i okrivljenog S. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11, a u odnosu na prijedlog okrivljenog A. F. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije od 28. lipnja 2016. godine sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc M. F. Dakle, nije sporno da se ovaj kazneni postupak vodi protiv trojice okrivljenika - G. K., A. F. i S. Ž. Međutim, pobijana odluka predstavlja odluku optužnog vijeća prvostupanjskog suda donesenu u okviru tzv. suđenja o zakonitosti dokaza iniciranom od strane obrane samo jednog od trojice okrivljenika obuhvaćenih prethodno citiranom optužnicom sukladno članku 351. ZKP/08, a kojem prijedlogu se ostali okrivljenici, pa tako ni okrivljeni S. Ž., nisu pridružili niti su istaknuli istovjetni prijedlog.

Budući da odlučivanje o zakonitosti dokaza koje prethodi odlučivanju o potvrđivanju optužnice predstavlja svojevrsni zasebni postupak „suđenja unutar suđenja“, i pravo žalbe protiv odluka donesenih u okviru tog postupka pripada samo strankama u tom posebnom postupku, a to su državni odvjetnik i onaj okrivljenik, odnosno oni okrivljenici koji su inicirali taj postupak bilo podnošenjem vlastitog prijedloga za izdvajanje dokaza kao nezakonitog bilo pridruživanjem, odnosno usuglašavanjem s već podnesenim takvim prijedlogom/prijedlozima.

S obzirom na to da okrivljeni S. Ž. nije ni istaknuo prijedlog za izdvajanje dokaza kao nezakonitog o kojem je odlučeno rješenjem optužnog vijeća prvostupanjskog suda niti je na bilo koji način izrazio da se tom prijedlogu pridružuje, taj okrivljenik ni nije bio ovlašten podnijeti žalbu protiv rješenja optužnog vijeća prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o tom prijedlogu, i to neovisno o tome što mu je to rješenje dostavljeno od strane prvostupanjskog suda.

Stoga je žalbu okrivljenog S. Ž. podnesenu protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja trebalo odbaciti kao nedopuštenu i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08, odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2017.