Broj: Kž-358/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Serđo Ferenčić, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Zdravka Garića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I.opt.M. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl.211.st.1.Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru posl.br.K-288/14- od 5.svibnja 2015.godine, na sjednici vijeća održanoj dana 21.veljače 2017.godine

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vukovaru posl.br.K-288/14 od 5.svibnja 2015.godine  temeljem odredbe čl.452.st.1.t.5.Zakona o kaznenom postupku (NN-152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZKP/08) odbijena je optužba  protiv I.opt.M. T. i II.opt.Trgovačkog društva R. d.d. I., da bi počinili i to: I.opt.M. T. pod toč.1. i toč.3. počinila kaznena djela protiv okoliša-protupravna eksploatacija rudnog blaga, opisano i kažnjivo po čl.211.st.l.KZ/11,  a II opt. Trgovačko društvo R. d.d. I., povredom dužnosti na način opisan pod t.2. i t.4.odgovorno je za kazneno djelo opisano u čl.211.st.1. KZ/11 i čl. 3.st.1.Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjiva po čl.211.st.l.KZ/11 u svezi čl.3.st.l i 2. u svezi čl.10.st.2.Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

Temeljem odredbe čl.158.st.3.ZKP/08 oštećena Republika Hrvatska po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru upućena je da imovinsko pravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Temeljem odredbe čl.149.st.l.ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl.145. st. 2.t. l.-5ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog povrede kaznenog zakona iz čl.469.st.1.t.3.ZKP/08 s prijedlogom da sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu,  te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno  suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je nakon razgledavanja dopisom posl.br.KŽ-DO-14/2016 od 5.veljače 2016.godine vratilo spis.

Dana 14.studenog 2016.godine rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Su-IV-445/16 Županijski sud u Puli-Pola određen je kao stvarno nadležni sud za postupanje u ovom drugostupanjskom predmetu Županijskog suda u Vukovaru, te je ovaj predmet temeljem tog rješenja dana 29.studenog 2016.godine dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Puli-Pola.

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru nije osnovana.

              Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o presuđenoj stvari navodeći kako se nisu ispunili uvjeti za primjenu načela "ne bis in idem". To iz razloga što se I.opt.M. T. i II.opt.TD R. d.d. I. u kaznenom postupku stavlja na teret kršenje odredbe čl.30.st.1.t.2.Zakona o rudarstvu, ali da kršenje navedenih odredbi ne predstavlja samo po sebi biće kaznenog djela protupravne eksploatacije rudnog blaga iz čl.211.st.1.KZ/11, već da je za postojanje tog kaznenog djela potrebno prouzrokovanje znatne štete kao posljedica povrede blanketnog propisa odnosno Zakona o rudarstvu. Ukazuje da  protupravne radnje mogu imati obilježja i prekršaja i kaznenog djela, te da sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pos.br.Kž-157/09 od 8.prosinca 2009.godine dovršetak prekršajnog postupka ne isključuje mogućnost vođenja kaznenog postupka, te da je time prvostupanjski povrijedio kazneni zakon. Prvenstveno iz razloga što se u prekršajnim postupcima I.opt.M. T. i II.opt.TD R. d.d. I. nije sudilo za prouzročenje znatne štete kao obilježja bića kaznenog djela za koje se terete.

              Navedeni stavovi žalitelja nisu prihvatljivi. Suprotno tome pravilno je prvostupanjski sud utvrdio usporedbom  činjeničnog opisa kaznenog djela  toč.1  optužnice  Općinskog državnog odvjetništva Vukovar, koji se stavlja na teret I.opt.M. T., te činjeničnog opisa kaznenog djela toč.2. koje se stavlja na teret II.opt.TD R. d.d. I. da odgovaraju činjeničnom opisu prekršaja iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Vukovaru posl.br.PpIIIG-267/10 od 18.ožujka 2010.godine kojim su optuženici oslobođeni za počinjenje prekršaja iz čl.30.st.1.t.2. Zakona o rudarstvu. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenice koje se stavljaju optuženicima na teret pod toč1. i toč.2. presude odnose se na isti događaj, te proizlaze iz istih činjenica  kao i u presudi Prekršajnog suda u Vukovaru posl.br.PpIIIG-267/10 od 18.ožujka 2010.godine, a za koji su prekršaj optuženici oslobođeni. Naime, prekršajnom odlukom su I.opt.M. T. i II.opt.TD R.d.d.I. kao pravna osoba oslobođeni da su u vremenskom periodu od 1.travnja do 26.svibnja 2008.godine obavljali eksploataciju mineralne sirovine ciglarske gline na sjevernom djelu katastarske čestice 2219 K.O.I. bez rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova, te da su u navedenom periodu kopanjem eksploatirali mineralne sirovine ciglarske gline u količini 6.357m3 u sraslom stanju.

Žalitelj ne osporava  da se optuženicima stavlja na teret i u kaznenom i u prekršajnom postupku kršenje blanketnih odredbi Zakona o rudarstvu, ali smatra da dijela nisu istovjetna obzirom na to da kaznenim djelom iz čl.211.st.1.KZ/11 se osim kršenjem blanketnih propisa traži i nastup znatne štete kao posljedica povrede blanketnog propisa.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda obzirom se I.opt.M. T. i II.opt.TD R. d.d. I. terete se u kaznenom postupku da su upravo u istom periodu na navedenoj katastarskoj čestici obavljali eksploataciju ciglarske gline u istoj količini o kojoj je raspravljao i prekršajni sud, da se radi o istim činjenicama i o istom događaju. Iako se u prekršajnom postupku optuženicima nije stavljalo na teret da su postupali u namjeri da navedeno II.opt.TD R.d.d. I. pribavi znatnu imovinsku korist,  i to time prouzroči štetu Republici Hrvatskoj, razvidno je da su raspravljali o istim protupravnim radnjama optuženika, o istoj količini gline.

U situaciji kada je prekršajni sud donio pravomoćnu odluku da nije došlo do kršenja odredbi Zakona o rudarstvu, te oslobodio optuženike u prekršajnom postupku presudom Prekršajnog suda u Vukovaru posl.br.Pp-IIIG-267/10 razvidno je da je odlučivao o krivnji optuženika vezano uz kršenje odredbi Zakona o rudarstvu neovlaštenim crpljenjem mineralne tvari, su u tom postupku razmatrane u potpunosti iste činjenice, kao i činjenice koje se  optuženicima stavljaju na teret optužnicom pod toč.1 i toč.2. Imajući u vidu da  je Prekršajni sud odlučivao o krivnji optuženika utvrdivši da optuženici nisu poduzeli navedene radnje  jer je smatrao da je do iskapanja došlo na južnom, a ne na sjevernom dijelu čestice, a za koje su imali potrebne dozvole, razvidno je da se radi o presuđenoj stvari. Odluku je sud donio u prekršajnom postupku, koji je u naravi kazneni postupak, te je u prekršajnom postupku predlagana novčana kazna koju kaznu poznaje i kazneni zakon, a što upućuje na kaznenu narav tog djela, pa je valjano prvostupanjski sud primijenio odredbe pravila "ne bis in idem" pozivajući se na  praksu Europskog suda za ljudskog prava, te presudu Maresti protiv Hrvatske posl.br.55759/07 od 25.lipnja 2009.godine. Čl.14.st.7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima propisuje da nitko ne može biti gonjen ili kažnjen zbog kaznenog djela u svezi kojeg je već bio oslobođen krivnje ili osuđen pravomoćnom presudom prema zakonu koji isto tako propisuje odredba čl.4.st.1.Protokola 7.

Nastavno pravilno je prvostupanjski sud usporedbom činjeničnog opisa pod toč.3 optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru posl.br.K-DO-297/08 od 9.ožujka 2015.godine  za koje se tereti I.opt.M. T., te činjeničnom opisu pod toč.4. koje se stavlja na teret II.opt.TD R.d.d. I. sa činjeničnim opisom prekršaja iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Vukovaru posl.br.Pp-IIIG-259/10 od 18.ožujka 2010.godine utvrdio da se optuženici terete za bitno istovjetno činjenično djelo, te da se radi o presuđenoj stvari. Naime, iz presude Prekršajnog suda u Vukovaru razvidno je da su pravna osoba II.opt.TD R. d.d.I. i I.opt.M. T. oglašeni krivim zbog radnji poduzetih u vremenskom periodu od 1.travnja do 28.travnja 2009.godine, te da se i optužnicom terete za radnje poduzete u travnju 2009.godine, a kada su na eksploatacijskom polju A. na području grada I. u VS županiji obavljali rudarske poslove na eksploataciji mineralne sirovine ciglarske gline prije ishodovanja rudarske koncesije za izvođenje rudarskih sirovina, te im je izrečena novčana kazna.

Kada se sagleda da se optužnicom tereti za postupanje u istom vremenskom periodu, a vezano uz eksploatacije iste količine mineralne sirovine ciglarske gline, iako u činjeničnom opisu prekršajne presude nisu naznačene precizne količine gline i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda razvidno je da se radi o istim činjenicama i o istom događaju. U prekršajnom postupku  I.opt.M. T. i II.opt.pravna osoba R. oglašeni su krivim da su radove izvodili u periodu od 1.travnja do 28.travnja 2009.godine na eksploatacijskom polju A. prije ishođenja rudarske koncesije. U optužnom prijedlogu bila je naznačena količina mineralne sirovine koja je eksploatirana u količini  od 19.881,936 m3, te predloženo oduzimanje stečene imovinske koristi u iznosu od 198.819,36 kuna. Prekršajni sud iz razloga što nije našao da bi navedena količina bila iskopana upravo u tom periodu, nije smatrao dokazanim da je eksploatirana upravo ta količina zbog čega je ista iz činjeničnog opisa ispuštena, a u obrazloženju su pojašnjeni razlozi takve odluke kao i razlozi zbog čega nisu donesene mjere o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi od 198.819,36 kuna.

Okolnost što se u kaznenom  postupku  opt.M. T. stavlja na teret da je  postupala sa namjerom da ošteti Republiku Hrvatsku za navedeni iznos  ne čini kako to tvrdi žalitelj djelo bitno drugačijim niti se može zaključiti da obilježja kaznenog djela nisu bila predmetom prekršaja. Obilježja kaznenog djela obuhvaćaju prouzročenje štete dok obilježja prekršaja  obuhvaćaju radove na vađenju mineralne sirovine kojim vađenjem bi ta šteta nastala iz čega proizlazi da se radi o bitno istovjetnim radnjama i istom događaju.

Imajući u vidu da je prekršajni sud kao nadležno tijelo odlučivalo pravomoćnom odlukom o krivnji optuženika, te da su presudom Prekršajnog suda u  Vukovaru posl.br.PpIIIG-267/10 od 18.ožujka 2010.godine optuženici kažnjeni u prekršajnom postupku koji je u naravi kazneni postupak,  da je za prekršaj izrečena novčana kazna koja se kao kazna može izreći u kaznenom postupku, a što upućuje na kaznenu narav tog djela, te su ispunjeni svi "Engel kriteriji" za procjenu da li se radi o presuđenoj stvari prema praksi Europskog suda za ljudska prava. Valjano je stoga prvostupanjski sud primijenio konvencijsko pravo utvrdivši da se radi o presuđenoj stvari pravilno zaključivši da nije dopušteno ponovno o istom odlučivati.

Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl.476.ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468.st.1.t.1.,t.5.,t.6.,t.9-t.11,st.2.ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom izloženog, a temeljem čl.482.ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli- Pola, 21.veljače 2017.godine