Broj: Kž-Us 11/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu pojedincu Lidiji Grubić Radaković u kaznenom predmetu protiv osumnj. G. G. zbog kaznenih djela iz čl. 328 st. 1 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama osumnj. G. G. i povezane osobe S. G. podnesenima protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2016 godine br. Kir-t-Us-332/16, dana 21. veljače 2017 godine,

r i j e š i o   j e

              Odbijaju se žalbe osumnj. G. G. i povezane osobe S. G. kao neosnovane.

Obrazloženje

Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 11 st. 1 a   Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10 – dalje u tekstu: ZPOIK) određena je privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom kojom se zabranjuje S. G. da otuđi ili optereti nekretninu označenu kao zkč. 14574/8 u naravi pašnjak površine 334 m2 upisanu u zk.ul. 2324 k.o. V. kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišno knjižni odjel Trogir, te kojom se zabranjuje S. G. i G. G. kao posjednicima i izvanknjižnim vlasnicima da otuđe ili opterete nekretninu označenu kao kč. br. 14574/7 u k.o. V. s izgrađenom stambenom zgradom oznake zgr.1450 anagrafske oznake V., … koja zgrada nije upisana u zemljišnu knjigu i za koju je u tijeku postupak legalizacije koji se vodi pred Upravnim odjelom za prostorno uređenje u Trogiru pod klasom UP/I-361-02/13-09/3904.

Po čl. 15 ZPOIK ova privremena mjera će se ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kad je mjera određena ne bude potvrđena optužnica ili podnesen prijedlog iz čl. 2 st. 2 ZPOIK, a ista se donosi u korist Republike Hrvatske. 

Po čl. 16 ZPOIK ova privremena mjera može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

              Protiv ovog rješenja podnijeli su žalbe osumnj. G. G. po branitelju Lj. P. V. odvjetniku iz Z. i povezana osoba (pogrešno navedeno kao žalba treće osobe) S. G. po punomoćniku I. Š. odvjetniku iz Z.

              Iz sadržaja žalbe koju je podnio osumnj. G. G. proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud  Republike Hrvatske ukine prvostupanjsko rješenje, te se „u cijelosti proglasi rješenje na navedenim nekretninama nedopuštenim, jer su u vlasništvu treće osobe“ .

              Iz sadržaja žalbe koju je podnijela S. G. također na identičan način proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud  Republike Hrvatske ukine prvostupanjsko rješenje, te se „u cijelosti proglasi rješenje na navedenim nekretninama nedopuštenim, jer su u vlasništvu treće osobe“.

              Žalbe nisu osnovane.

              Nisu u pravu žalitelji kada u žalbama navode da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) s tvrdnjom da je izreka rješenja nerazumljiva, da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, da su nejasni. Izreka rješenja o izricanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi u potpunosti je jasna i sadrži sve zakonom predviđene potrepštine sukladno odredbama ZPOIK, a obrazloženje rješenja sadrži jasno sve razloge o odlučnim činjenicama.

              Naime, po odredbi čl. 11 st. 1 a ZPOIK predlagatelj osiguranja je ovlašten prije i nakon pokretanja kaznenog postupka iz čl. 6 ZPOIK predložiti osiguranja bilo kojom privremenom mjerom kojom se postiže ta svrha, pa tako i zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine ili stvarnih prava upisnih na nekretnini uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu, oduzimanjem nekretnine i njezinim povjeravanjem na čuvanje i upravu Uredu  (čl. 11 st. 1 a ZPOIK). Netočna je tvrdnja oba žalitelja da rješenje o provođenju istrage USKOK-a ne sadrži pribavljenu imovinsku korist osumnj. G. G., te je sudac istrage detaljnom analizom kako rješenja tako i dostavljenih priloga uz kaznenu prijavu pravilno ocijenio da postoji osnovana sumnja na pribavljanje imovinske koristi od najmanje 3.157.663,39 kuna. Nadalje, osnovano je sudac istrage zaključio na temelju dostavljene dokumentacije koja se odnosi na imovinsko stanje povezane osobe S. G., da ona sama nije bila u takvoj  financijskoj mogućnosti kako bi mogla investirati u gradnju stambene zgrade koja je sada u postupku legalizacije, pa opravdano postoji sumnja da se predmetne nekretnine samo formalno vode na njegovu suprugu S. G., pa prema tome  ni u tom dijelu žalbe nisu osnovane. 

Nadalje, okolnosti po tvrdnji žaliteljice S. G., da su ona i osumnj. G. G. samo formalno u braku koji još nije razveden, te da je ona nekretnine stekla nasljeđem (bez potkrijepe u dokazima) nije od značaja za privremenu mjeru osiguranja imovinske koristi, jer se po odredbi čl. 12 st. 1 ZPOIK u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom neće moći biti ostvarena ili će njeno ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Stoga odredba čl. 11 st. 1 ZPOIK predviđa da rješenje mora sadržavati vrijeme na koje je privremena mjera određena, što je prvostupanjskim rješenjem i odlučeno s rokom koji može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u kaznenom postupku postala pravomoćna.

              Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 494 st. 4 ZKP/08 nije našao da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, također niti da postoji povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, a niti je povrijeđen zakon na štetu okrivljenika, to su na temelju čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/98 žalbe osumnj. G. G. i povezane osobe S. G. odbijene kao neosnovane, pa je riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 21. veljače 2017 godine