Broj: Kž 82/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. D., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 7. prosinca 2016. broj Kv I-34/2016-5 (K-32/2013), u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog I. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Rijeci, na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 u odnosu na osuđenog I. D. odredio je izvršenje kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci i 22 (dvadeset dva) dana razmjerno neizvršenom radu za opće dobro koji mu je izrečen presudom Županijskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2013. broj K-32/13, pravomoćnom 27. prosinca 2013.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni I. D. osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i donese novo rješenje kojim će mu se dati još jedna prilika da izrečenu kaznu zatvora odradi kroz 5 mjeseci i 22 rada za opće dobro, koliko je preostalo neizvršeno.

Sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetniku.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi neuspješno nastoji dovesti u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da nije svojom krivnjom u cijelosti izvršio rad za opće dobro.

Naime, iz izvješća Probacijskog ureda u R. jasno proizlazi da je osuđenik s izvršavanjem rada za opće dobro u Udruzi za t. j. M. p. trebao započeti 10. listopada 2015., a planirani datum završetka je bio 9. veljače 2016. s dinamikom od 25 sati tjedno. Međutim, s obzirom na nepovoljne vremenske prilike s radom je započeo 22. listopada 2015. U razdoblju od 22. listopada 2015. do 12. studenog 2015. došao je na rad samo u tri navrata kada je odradio sveukupno šest sati rada. Unatoč pokušajima voditeljice Udruge za postizanjem dogovora oko nastavka izvršavanja rada, osuđenik je vrlo neodgovorno pristupao radu te bi ili ispričao nedolazak ili ne bi ispoštovao dogovor, a potom je samoinicijativno prestao izvršavati sankciju. Pritom, u pokušaju probacijske službenice da ga se motivira na nastavak izvršenja sankcije, osuđenik je neodlaske opravdavao obvezama kod kuće te na kraju izjavio da će s radom nastaviti od 12. prosinca 2015., što međutim nije učinio. Konačno, u prosincu 2015. se više nije javljao na telefonske pozive probacijske službenice niti se više javljao u Udrugu za t. j. M. p. ili u Probacijski ured R.

Sve navedene okolnosti, neuredno i neredovito izvršavanje rada za opće dobro, a potom i potpuna neaktivnost osuđenika, pri čemu je od ukupno 350 sati, odradio samo šest sati rada za opće dobro, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nesumnjivo ukazuje da osuđeni I. D. svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, čime su ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 7. KZ/11 pa je prvostupanjski sud opravdano i na zakonu utemeljeno donio odluku o određivanju izvršenja kazne zatvora.

Prema tome, krajnje neuvjerljivi žalbeni navodi osuđenika kojima nerad nastoji opravdati upiranjem na nepovoljne vremenske prilike te neangažiranošću odnosno nesusretljivošću voditeljice Udruge, u sklopu svih navedenih činjenica, ne dovode u sumnju ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da je do neizvršavanja rada za opće dobro došlo krivnjom osuđenika.

Budući da ostali žalbeni prigovori kojima osuđenik iznosi obiteljske prilike nemaju značaja na pravilnost prvostupanjske odluke, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. veljače 2017.