Broj: Kr 11/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. Z. zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. u Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog Ž. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 26. veljače 2016. broj K-22/16-7 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, od 28. studenog 2016. broj Kž-62/2016-8, u sjednici održanoj 22. veljače 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog Ž. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 26. veljače 2016. broj K-22/16-7 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, od 28. studenog 2016. broj Kž-62/2016-8, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 26. veljače 2016. broj K-22/16-7 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, od 28. studenog 2016. broj Kž-62/2016-8, os. Ž. Z. je zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci te je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 presuđen na platež imovinskopravnog zahtjeva ošt. M. D. u iznosu od 13.200,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a na  temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 mu je naloženo da plati paušal u iznosu 300,00 kn.

 

Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio putem branitelja K. V., odvjetnika iz Z., tvrdeći da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu i da je time počinjena povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) koje su učinjene u drugostupanjskom postupku, s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska odluka i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

 

Zahtjev je osnovan.

 

U pravu je osuđenik kada tvrdi da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu i da je time počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 koja predstavlja, u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Naime, sud prvog stupnja je na raspravi prihvatio prijedlog oštećenika te je preslušao snimke njegovih telefonskih razgovora s osuđenikom koje je sačinio tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude opširno analizira sadržaj snimljenih razgovora (str. 5., 3. odlomak) kao dokaz da je osuđenik koristio razna opravdanja da izbjegne ispuniti ono što je obećao, odnosno da oštećeniku vrati novac, iz čega sud zaključuje da su i to okolnosti koje ukazuju na postojanje izravne namjere kod osuđenika, kao oblika krivnje, da oštećenika prevari. Stoga nije prihvatljivo obrazloženje drugostupanjskog suda koji je odgovarajući na žalbeni prigovor osuđenika, naveo da se prvostupanjska presuda ne temelji na ovom dokazu, jer je evidentno da se odlučne činjenice utvrđivane upravo na temelju ovog nezakonitog dokaza.

 

Osnovano osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje da je snimka telefonskih razgovora koju sačinjava oštećenik nezakonit dokaz jer snimanje nije nalogom odredio istražni sudac, niti su snimke rezultat posebnih dokaznih radnji propisanih odredbama čl. 332.-334. ZKP/08.

 

Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, snimke koje neovlašteno i bez znanja snimljene osobe sačinjava druga osoba ne mogu se upotrijebiti u dokaznom postupku jer su u pitanju nezakoniti dokazi iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08, jer se na taj način krše prava na privatnost osobe, odnosno njeno pravo na nepovredivost osobnog života.

 

U konkretnom slučaju iz snimljenih razgovora nedvojbeno slijedi da osuđenik za cijelo vrijeme vođenja niza telefonskih razgovora nije znao da ga oštećenik snima, a to je saznao zapravo na samom kraju od niza snimljenih razgovora, kada mu je oštećenik poručio da mu je svega dosta i da će se obratiti nadležnim tijelima progona te mu je rekao da je prethodne razgovore snimao. Prema tome, sve snimke koje su sačinjene bez znanja osuđenika su nezakonit dokaz, a tek one koje su uslijedile nakon što mu je oštećenik rekao da ga snima, dakle, uz pristanak osuđenika, mogu se kao dokaz koristiti u dokaznom postupku jer pristanak na snimanje isključuje protupravnost snimanja.

 

Kraj takvog stanja stvari, kada je prihvaćanjem zahtjeva osuđenika pravomoćna presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud, preostali dio zahtjeva osuđenika o povredi odredba čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u drugom stupnju nisu relevantne.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će iz sudskog spisa izdvojiti sporne telefonske razgovore do trenutka kada oštećenik optuženiku govori da ga je snimao, te će nakon izvedenih dokaza, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

Iz naprijed navedenih razloga, kako je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, na temelju čl. 513. st. 1. u vezi čl. 519. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 22. veljače 2017.