Poslovni broj: 7 Kž-227/2019-3

 

Poslovni broj: 7 Kž-227/2019-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Vladimira Vinje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. G., zbog kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1555/2017 od 13. prosinca 2018., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2019.,

 

 

p r e s u d i o   je

 

 

              Odbija se žalba okrivljenog T. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1555/2017 od 13. prosinca 2018., koja je objavljena 18. prosinca 2018., okrivljeni T. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11, činjenično pisano izrekom te presude, te se temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem po dostavi troškovnika i pravomoćnosti presude.

 

              Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni T. G., po braniteljici L. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešne odluke o troškovima postupka, te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i okrivljenika "oslobodi od izrečene kazne."

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu kojemu je dostavljen spis u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je isti na nadležno postupanje.

 

              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka a koju povredu nalazi u tome što prvostupanjski sud nije obrazložio odlučne činjenice, te što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, da su proturječni sami sebi i provedenim dokazima, pa da se presuda ne može ispitati.

 

              Suprotno navedenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u cijelosti dao razloge o odlučnim činjenicama. Izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama i ti su razlozi potpuno jasni i neproturječni. Vezano za navedenu žalbenu osnovu valja reći da nije u pravu žalitelj kada, između ostalog, navodi da prvostupanjski sud nije u pobijanoj presudi obrazložio sve dokaze koji su izvedeni na glavnoj raspravi. Suprotno tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke, i to na 2. stranici, 7. odlomak odozgo pobijane presude, pobrojao dokaze koje je izveo, naknadno je tijekom obrazloženja bitne dokaze i obrazlagao, dok je u 8. odlomku odozgo naveo dokaze koje je odbio provesti i o tome dao valjano i argumentirano obrazloženje. Prema tome, suprotno tvrdnjama žalitelja, u pobijanoj presudi su izneseni razlozi i pobrojani svi dokazi koji su odlučni za utvrđivanje bitnih činjenica u odnosu na utvrđivanje odgovornosti okrivljenika za terećeno mu kazneno djelo.

 

              Isto tako, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije pogrešno, odnosno nepotpuno, utvrdio činjenično stanje, već upravo suprotno. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da se u radnjama okrivljenika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11, pa je pravilno okrivljenika proglasio krivim za to djelo koje je počinio na način kako ga se tereti i kako je to precizirano u izreci pobijane presude.

 

              Naime, okrivljenik poriče počinjenje djela, te, između ostaloga, pojašnjava da je od 2013. zaposlen u firmi R. u vlasništvu oštećene A. K. M., da je u lipnju 2015. oštećena tražila od njega da podigne kredit u E. b. u iznosu od 20.000,00 eura za što bi jamac bio njen suprug. On je odbio to učiniti te su nakon toga krenuli pritisci na njega. Nadalje, pojašnjava da u prostoriji gdje su radili je bilo računalo oštećene te je e-mail bio otvoren na računalu pa ga je pogledao i vidio što tamo piše, te je uočio poruku doktora iz Italije koji je odgovorio da nema nikakvih tragova liječenja u toj klinici njene sestre. Slikao je e-mail i predao ga I. K., negdje u rujnu 2015. K. ga je fizički napao te otjerao kući. Prema tome, ne osporava da je pogledao e-mail oštećenice, no isti je bio otvoren te nije upisao nikakvu lozinku i ne sjeća se e-mail adrese. Pojašnjava da je to učinio iz straha za sebe i brata kako se ne bi zadužili još više i za kuma kojeg je smatra žrtvom prijevare. Prema tome, okrivljenik ne osporava da je čitao i slikao e-mail oštećenice bez njezine suglasnosti na njezinu računalu i predao ga ocu oštećene te također da je isti predao preko svoje odvjetnice podneskom u spis u radnom sporu dana 11. listopada 2016. Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

 

              Kazneno djelo povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. KZ/11, a što je propisano u st. 1., čini onaj tko neovlašteno otvori tuđu pošiljku, pismo, brzojav, elektroničku poštu ili kakvo drugo sredstvo dopisivanja, ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost, ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugom preda tuđu zatvorenu pošiljku ili pismo, brzojav, elektroničku poštu, ili kakvo drugo sredstvo dopisivanja.

 

Dakle, povezujući zakonsko obilježje djela i utvrđene radnje okrivljenika, nesporno iz navedenog proizlazi da je okrivljenik, na način kako je to precizirano u izreci presude, neovlašteno otvarao elektroničku poštu te drugom predao tuđu elektroničku poštu. To proizlazi i iz same obrane okrivljenika koji ne osporava da je čitao i slikao e-mailove oštećenice bez njezine suglasnosti na njezinu računalu, i predao ga ocu oštećene, a isto tako, naknadno, preko svoje odvjetnice, u spis u radnom sporu kojeg vodi na Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da, iako se nije moglo točno utvrditi kada i kako je okrivljenik pristupio računalu oštećene i čitao njezinu e-mail poštu (da li s njezina računala ili nekog drugog), isto nije bilo od odlučnog značaja za pravnu kvalifikaciju predmetnog kaznenog djela, odnosno za postupanje okrivljenika koje u sebi sadrži bitna obilježja kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka i to upravo na način kako mu se to činjenično i pravno stavlja na teret u izreci pobijane presude.

 

              Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.

 

Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo povreda tajnosti pisama i drugih pošiljaka.

 

Na navode žalbe u kojima se u bitnome problematiziraju zaključci prvostupanjskog suda u pogledu namjere okrivljenika, valja reći da se radi o subjektivnom stavu jer, kao što je već naprijed navedeno, sama činjenica da je okrivljenik slikao e-mail poštu oštećenice, dakle slikao njezinu privatnu elektroničku poštu te istu prezentirao drugim osobama na način da ju je u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovnog broj Pr-1904/16 putem svoje odvjetnice predao u sudski spis, dostatno je da bi se ostvarila obilježja predmetnog kaznenog djela.

 

Nadalje, na navode žalbe u kojoj se navodi da je okrivljenik bio primoran radi zaštite svojih prava i interesa predmetne e-mail poruke kao dokaz dostaviti u radni spor s ciljem da dokaže nezakonitost svojeg otkaza, odnosno nedozvoljeno šikaniranje od strane poslodavca, budući je istome bio predan izvanredni otkaz ugovora o radu, valja reći da motiv zbog kojeg je okrivljenik predmetnu poštu predao u sudski spis nije od utjecaja na utvrđivanje opstojnosti, odnosno postojanja ovdje predmetnog kaznenog djela. Nesporno je da je okrivljenik privatnu elektroničku poštu oštećenice čitao i slikao, da je istu prezentirao drugima, a što je dostatno za ostvarenje bića ovog predmetnog kaznenog djela.

 

Prema tome, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret na način kako ga se tereti, tj. da se u njegovom ponašanju ostvaruju sva bitna obilježja kako subjektivna tako i objektivna kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

Iako u uvodu žalbe okrivljenik ne navodi da se žali zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, u sebi, između ostalog, sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni.

 

Utvrđen je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni kao olakotno okrivljeniku cijenio okolnost da isti do sada nije osuđivan prema izvatku iz KE i PE, dok je kao otegotno uzeo u obzir stupanj krivnje i jačinu povrede zaštićenog dobra.

 

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

              Imajući u vidu izložene olakotne i otegotne okolnosti, ali isto tako i težinu i posljedice počinjenog kaznenog djela, kao i društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela, ovaj drugostupanjski sud drži da je izrečena uvjetna osuda, s prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca i rokom provjeravanja od dvije godine, primjerena težini počinjenog djela, da će istom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne tako i u pogledu generalne prevencije, da je primjerena svim okolnostima inkriminiranog ponašanja te da će jačati povjerenje građana u pravni poredak kao i da je primjerena svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

              Iako okrivljenik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog troškova postupka, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, pa ovaj sud sukladno zakonu nije razmatrao presudu u odnosu na tu odluku.

 

              Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

              Ispitana je pobijana presuda glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 19. ožujka 2019.