Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

        32100 Vinkovci

        OIB: 77561654785

Poslovni broj: 6 R1-32/19-3

(ranije 22 R1-249/18)

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sudcu Hrvoju Smital, kao sudcu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja R.D.Ć. iz Š., B., zastupan po punomoćniku B.H., odvjetniku iz V., a temeljem punomoći Ministarstva, Klasa: 552-07/15-07/11; Ur.broj: 519-05-1-2/10-17-37 od 5. prosinca 2017.g., protiv protustranke Ž.P. iz I., OIB:.., zastupan po punomoćniku odvjetniku D.Š. iz O., radi priznanja strane sudske odluke, 19. ožujka 2019.

 

r i j e š i o   j e

              Odbija se prijedlog predlagatelja R.D.Ć. za priznanje strane sudske odluke, i to presude Kantonalnog suda Š., K. u G., II građanskog odjela, Š. K., predmet broj: ZG… od 24. lipnja 1997.g. kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Kod ovoga suda zaprimljen je zahtjev predlagatelja za priznanje strane sudske odluke i to presude K. suda Š.K. u G., II građanskog odjela, Š.K., predmet broj: ZG…od 24. lipnja 1997.g., a koja je postala pravomoćna 2. listopada 1997.g., a kojom je utvrđeno da je protustranka otac predlagatelja, te da je u obvezi plaćati uzdržavanje za predlagatelja u iznosu od 400,00 CHF od studenog 1996.g., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi i to majci predlagatelja S.Ć..  Na okolnosti iz prijedloga sud je zakazao i održao ročište 6. studenog 2018.g. u nazočnosti punomoćnika predlagatelja kao i osobno protustranke i njegovog punomoćnika, kojom prilikom je predlagatelj ostao u cijelosti kod svog prijedloga, priložio neposredno za spis izvornik presude za koju traži priznanje, te je punomoćnik predlagatelja iskazao da je postupak pred švicarskim sudom proveden sukladno njihovom Zakonu o parničnom postupku i evidentno je da je sud pozivao tuženika a ovdje protustranku i kako mu nije mogao uručiti poziv, tada je poziv objavljen u njihovoj verziji "Narodnih novina" i time smatra da je presuda potpuno osnovano stekla svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti.

              U odgovoru na prijedlog protustranka se u cijelosti protivi prijedlogu iz prije svega razloga što su obje stranke u trenutku vođenja postupka pred švicarskim sudom bili državljani

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 R1-32/19-3

(ranije 22 R1-249/18)

 

Republike Hrvatske, te je trebalo primijeniti procesno i materijalno pravo Republike Hrvatske i to po Zakonu o braku i porodičnim odnosima koji je u to vrijeme vrijedio i tada se primjenjivao. Ovo tim više jer je protustranci urednim pozivom trebalo biti omogućeno prisustvovanje u postupku, odnosno na sudu ili u suprotnom postavljanje privremenog zastupnika ili skrbnika za poseban slučaj i to po Zakonu o parničnom postupku RH koji bi se supsidijarno primjenjivao, a sve radi donošenja pravilne i zakonite odluke. Od strane protustranke priložena je i preslika prognaničkog kartona i izvornik uvjerenja o prebivalištu PU Vukovarsko srijemske, PP Ilok od 9. prosinca 2016.g. iz kojih isprava je moguće utvrditi kretanje i boravak protustranke u određenom vremenskom razdoblju potrebnih za utvrđenje činjenica u ovom postupku, što ustvari znači da švicarski sud nije bio niti nadležan za odlučivanje u navedenoj pravnoj stvari.

              Nadalje, ukoliko bi se i prihvatilo da se ovdje radi o priznanju strane sudske odluke s međunarodnim elementom, odnosno da je potrebno primijeniti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, tada se imaju primijeniti odredbe o mjerodavnom pravu koje se odnose na priznavanje i utvrđivanje očinstva, odnosno za obvezu uzdržavanja iz čl. 41. i 42. navedenog zakona.

              Protustranka je također navela da je postupak glede utvrđivanja očinstva i uzdržavanja, a koji je rezultirao odlukom koja se treba priznati u ovom postupku, vođen tijekom 1997.g., a iz potvrde o prebivalištu protustranke u Š. vidljivo je da je isti napustio Š. 30. studenog 1996.g. kada mu je istekla privremena dozvola boravka, te je zbog propisa Š.K. morao napustiti istu.

              Predlagatelj po punomoćniku a u odnosu na istaknute prigovore protustranke ističe kako navedeni prigovori nisu od odlučnog značaja za donošenje meritorne odluke o priznanju iz razloga što u situaciji kada roditelj koji je obveznik uzdržavanja i dijete žive u različitim državama ima primijeniti Konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu, koja regulira pitanje ostvarivanja uzdržavanja, te da je potpisnica ove Konvencije i Republika Hrvatska. Također punomoćnik predlagatelja ističe da u konkretnom slučaju i nepostojanje uzajamnosti između dviju država nije smetnja za priznanje odluke i to sukladno čl. 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja. 

Također, a u odnosu na istaknuti prigovor protustranke kako mu je bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju odluke čije se priznanje traži, predlagatelj ističe kako je protustranka pozivana na sudjelovanje u gore navedenom parničnom postupku i to na način da je Kantonalni sud u G. poziv za glavnu raspravu dostavio putem javnog sudskog poziva od 17. travnja 1997.g., uz napomenu da će odluka biti donesena u odsutnosti protustranke ukoliko se ista ne odazove ovom pozivu, a potom je presuda i objavljena 11. rujna 1997.g. u službenom listu broj 36. na str. 261. i to sve prema pozitivnim propisima Š. K.

              Protustranka po punomoćniku ostaje i dalje kod svih svojih prigovora, osobito s obzirom na činjenicu da je sukladno zakonu Š. K. sa 30. studenog 1996.g. bio dužan napustiti Š. jer je imao samo privremeni boravak u toj zemlji, pa se opravdano postavlja pitanje na koji način bi mogao i čitati službene glasnike Kantona G., odnosno Š., ističući pri tome da je nadležni sud mogao njegovu adresu pribaviti tražeći podatke od nadležnih tijela RH, gdje je bio uredno prijavljen, a iste te podatke mogla mu je dati i S. Ć. ukoliko ju je sud uopće saslušao na bilo koju okolnost, imajući u vidu činjenicu da je odluka donesena u postupku koji se zove postupak zbog ogluhe.

              Tijekom postupka je protustranka po svom punomoćniku dostavila i podnesak sa nizom pisanih preslika isprava iz kojih je moguće utvrditi postojanje sumnje da mu je nezakonitim

 

 

Poslovni broj: 6 R1-32/19-3

(ranije 22 R1-249/18)

postupanjem suda onemogućen pristup parničnom postupku iz kojeg proističe odluka koja se treba priznati kod ovoga suda.

              Ukazujući na navedeno u podnesku protustranke od 5. studenog 2018.g. ističe se da je iz predmetne presude vidljivo da je na ročištu od 24. lipnja 1997.g. Ž.P., ovdje protustranka "bio pozvan" sa adrese H., N. u Š., koji "se nije pojavio" i da je danas nepoznatog boravka. Nadalje, tijekom postupka nije utvrđeno da unatoč pozivu "tuženik se bez opravdanja nije pojavio pred sudom", pa je sud u takvoj situaciji odlučio donijeti odluku "isključivo na temelju spisa i provesti postupak zbog ogluhe "te smatra da se tuženik  "odriče prava na prigovore i prihvaća stvarne razloge za tužbu".

              Stav je protustranke da je takvo postupanje suda suprotno svakom razumnom procesnom pravilu postupanja jer ako je stranka nepoznatog boravišta i prebivališta trebalo je toj stranci postaviti skrbnika ili barem privremenog zastupnika koji bi štitio interese takve stranke.

              No sve to i unatoč tome što je sam K. sud G. po sudskom zapisničaru J.D. na zahtjev Službe socijalne usluge očitovao da dopis o pokretanju postupka (tužba od 22. listopada 1996.g.) nikada nije dostavljena tuženiku pa ne postoji niti potvrda o uručenju. Naravno, da niti predmetna presuda nikada nije uručena tuženiku.  Zaključno iz navedenog propusta protustranke se zaključuje da u procesnom smislu je sud proveo postupak bez da je uredno pozvao tuženika, nije mu postavio zastupnika ili skrbnika po pravilima postupka zbog ogluhe i naravno nije niti dostavio presudu tuženiku, što je postupanje koje je suprotno i Zakonu o parničnom postupku Š. ili bilo koje pravno uređene države, a naravno da je suprotno i odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima koje se kao mjerodavno pravo trebalo primijeniti u konkretnom slučaju.

              Konačno, prilikom održavanja ročišta uopće nije bilo pretpostavke da bi se predmetno ročišta održalo zbog toga jer dostava poziva tuženiku u navedenoj parnici nije bila uredno izvršena, pa sukladno tome nisu postojale procesne pretpostavke da bi se uopće vodio postupak, pa se tada nije mogla niti donijeti presuda zbog ogluhe, imajući u vidu da u to vrijeme niti Zakon o braku i porodičnim odnosima nije predviđao postupak zbog ogluhe.

              Ističe se i činjenica da je sama presuda suprotna materijalnom pravu Republike Hrvatske u pogledu uzdržavanja, gdje se utvrđuje da je tuženik dužan tužiteljici, dakle S.Ć. plaćati alimentaciju za dijete R.D.Ć. u obliku mjesečnog doprinosa od 400,00 CHF. U tom smislu stranka u postupku je kao tužitelj mogao biti jedino R.D.Ć., a nikako S.Ć. jer ona niti nema pravo na uzdržavanje koje je bilo predmetom spora.

              Podneskom predlagatelja od 15. studenog 2018.g. su svi prigovori protustranke cijenjeni kao neosnovani i mogli bi biti eventualno od značaja isključivo u postupku osporavanja pravomoćne sudske odluke K. suda G.. Također se u podnesku navodi da sukladno čl. 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine 53/91, 88/01 – dalje ZRSZ), a u konkretnom slučaju i nepostojanja uzajamnosti između dvaju država, nije smetnja za priznanje strane sudske odluke. Također je ocijenjen kao neosnovan i prigovor protustranke kako je u konkretnom slučaju za odnose roditelja i djece, te za priznanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva mjerodavno pravo Republike Hrvatske.

              Prijedlog predlagatelja nije osnovan.

              Čl. 88. ZRSZ-a propisano je da će sud Republike Hrvatske odbiti priznanje strane sudske odluke ako se u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku.

              Stavkom 2. istog članka određeno je da će se osobito smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj poziv, tužba

Poslovni broj: 6 R1-32/19-3

(ranije 22 R1-249/18)

 

ili rješenje kojim je započet postupak, nije bilo osobno dostavljeno, odnosno što uopće nije niti pokušana dostava, osim ako se na bilo koji način upustila u raspravu o pravnoj stvari u prvostepenom postupku.

              Protustranka tijekom izvanparničnog postupka tvrdi da joj nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku pred K. sudom u G., budući da taj sud nije poštivao pravila o osobnoj dostavi.

              Protustranka je također tijekom postupka dostavila u sudski spis, a koji prileži na poleđini lista 35 spisa, u smislu očitovanja izdanog 7. svibnja 2015.g. prema socijalnim uslugama od strane zapisničara K. suda G. J.D. da  dopis o pokretanju postupka nikada nije dostavljen tuženiku P., a ovdje protustranci, pa ne postoji niti potvrda o uručenju.

              Sud je stava da ako ne postoji potvrda o uručenju da se tada nije niti mogao objaviti poziv za raspravu u službenom listu, a niti presuda za koji se traži priznanje, jer protustranka u to vrijeme više nije bila u Š. K..

              Iz potvrde o prebivalištu Općine N., K. G. od 5. prosinca 2016.g., a koji prileži na listu 26 spisa, utvrđeno je da je Ž.P. hrvatski državljanin, rođen ….g. u I., imao prebivalište od 1. travnja 1994. do 9. prosinca 1994., od 6. ožujka 1995 do 4. prosinca 1995., kao i od 4. ožujka 1996. do zaključno 30. studenog 1996.g.

              Uzimajući u obzir dopis upućen socijalnoj usluzi iz kojeg je vidljivo da dopis o pokretanju postupka, odnosno tužbe od 22. listopada 1996.g. nikada nije dostavljen tuženiku P., te da je postupak radi utvrđivanja očinstva i zakonskog uzdržavanja u odnosu na predlagatelja vođen tijekom 1997.g., razvidno je da protustranka nije niti mogla znati za vođenje navedenog postupka.

              Člankom 89. ZRSZ-a st. 1. određeno je da strana sudska odluka neće priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Republike Hrvatske.

              Stranke ovog postupka, ali i postupka koji je prethodio priznanju strane sudske odluke su hrvatski državljani, te je stav suda da je trebalo primijeniti procesno i materijalno pravo RH i to po Zakonu o braku i porodičnim odnosima (Narodne navine 45/89) koji je u to vrijeme vrijedio kao pozitivan propis u RH, te je u tom dijelu ocijenjeno da je se postupak morao voditi pred sudom u Republici Hrvatskoj, a ne pred sudom u Š.K..

              Člankom 41. ZRSZ-a određeno je da za priznavanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno materinstva mjerodavno je pravo države čiji je državljanin u vrijeme rođenja djeteta bila osoba čije se očinstvo odnosno materinstvo priznaje, utvrđuje ili osporava.

              Člankom 42. ZRSZ-a propisano je da za obvezu uzdržavanja između krvnih srodnika, osim roditelja i djece ili za obvezu uzdržavanja po tazbini, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin srodnik od kojeg se zahtjeva uzdržavanje.

              Kako je već ranije u ovom obrazloženju utvrđeno, a iz potvrde o prebivalištu koja prileži na listu 26 spisa da je protustranka državljanin Republike Hrvatske, to je razvidno da je trebalo primijeniti tada važeće pravo Republike Hrvatske, a to je u vrijeme donošenja odluke bio Zakon o braku i porodičnim odnosima, pa je i iz tog razloga utvrđena nenadležnost suda u Š. K, a pozivom na čl. 41. ZRSZ-a.

              U odnosu na čl. 42 ZRSZ-a također je trebalo primijeniti isti navedeni Zakon o braku i porodičnim odnosima, jer je kao što je već spomenuto protustranka hrvatski državljanin.

              U odnosu na to da li je protustranka bila uredno pozivana, a nije, i konstatacija K. suda u G. da je tijekom postupka unatoč pozivu tuženik se bez opravdanja nije pojavio pred sudom, pa sud koji u takvoj situaciji odluči donijeti odluku isključivo na temelju spisa i provesti postupak zbog ogluhe nije u redu, a što je vidljivo iz zapisnika sa

 

Poslovni broj: 6 R1-32/19-3

(ranije 22 R1-249/18)

 

zasjedanja navedenog suda sa lista 7 i 8 spisa, a uzimajući u obzir dopis socijalnih usluga da nema potvrde o uručenju poziva, odnosno tužbe kojom je postupak pokrenut protustranci.

              U odnosu na već spominjan pozitivni propis koji se trebao primijeniti u ovom slučaju, a to je Zakon o braku i porodičnim odnosima koji u svojoj odredbi čl. 99. određuje da se ocem djeteta rođenog izvan braka smatra osoba koja ga prizna ili čije je očinstvo utvrđeno sudskom presudom. Nadalje, odredbom čl. 323. navedenog zakona određeno je da se u procesnom smislu u odnosu na tzv. bračne sporove, sporove radi utvrđivanja očinstva, određuje tko su stranke u navedenom postupku, te je između ostalog odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima utvrđeno da se u sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva primjenjuje između ostalog i odredba čl. 318. st. 1. istog zakona.

              Čl. 318. st. 1. određeno je da se u bračnim sporovima ne može izreći presuda zbog izostanka, kao niti presuda ne temelju priznanja, pa po analogiji niti provesti "postupak zbog ogluhe" koji nije niti bio predviđen kao vrsta procesnog vođenja postupka općenito, pa niti utvrđivanja očinstva.

              Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci, a sukladno čl. 88. st. 1. SRZS-a.

 

Vinkovci, 19. ožujka 2019.

 

                                                                                                                                              S U D A C:

                                                                                                                                         Hrvoje Smital v.r.

 

 

 

              NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od prijema ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.

 

 

OBAVIJEST:

1. Odvjetnik B.H., iz V.
2. Odvjetnik D.Š. iz O.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Vesna Petričević