Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26 EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž R-154/2019-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
||
|
Poslovni broj: Gž R-154/2019-2
|
||
R E P U B L I K A H R V AT S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz B., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, za Ministarstvo, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Osijeka, Građansko upravni odjel, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-39/17-21 od 30. studenog 2017., dana 19. ožujka 2019.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužene Republike Hrvatske i preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-39/17-21 od 30. studenog 2017. u pobijanom dijelu i sudi:
Odbija se alternativno postavljen tužbeni zahtjev koji glasi:
"Usvaja se alternativni tužbeni zahtjev i nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju M. K., OIB: …, B., na ime razlike plaće isplati iznos od 11.062,01 kuna i to kako slijedi:
za mjesec listopad 2013. godine iznos od 197,78 kuna,
za mjesec studeni 2013. godine iznos od 324,92 kuna;
za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec veljaču 2014. godine iznos od 369,60 kuna;
za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec travanj 2014. godine iznos od 361,85 kuna;
za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 103,38 kuna;
za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 324,92 kuna;
za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec rujan 2014 godine iznos od 258,46 kuna;
za mjesec listopad 2014. godine iznos od 197,78 kuna;
za mjesec studeni 2014. godine iznos od 341,17 kuna;
za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec veljaču 2015. godine iznos od 369,60 kuna;
za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 387,69 kuna;
za mjesec travanj 2015. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 51,69 kuna;
za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 370,84 kuna;
za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec rujan 2015. godine iznos od 258,46 kuna;
za mjesec listopad 2015. godine iznos od 155,08 kuna;
za mjesec studeni 2015. godine iznos od 355,26 kuna;
za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 299,42 kuna;
za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 327,93 kuna;
za mjesec veljaču 2016. godine iznos od 382,59 kuna;
za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 349,32 kuna;
za mjesec travanj 2016. godine iznos od 245,95 kuna;
za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 260,86 kuna;
za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 260,86 kuna;
za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 355,26 kuna;
za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 324,37 kuna;
za mjesec rujan 2016. godine iznos od 208,68 kuna;
za mjesec listopad 2016. godine iznos od 163,97 kuna,
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosim, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjenama Odluke o kamatnim stopama do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema članku 29. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.375,00, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."
Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana nadoknadi tuženiku parnični trošak odmjeren sa 5.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:
"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju M. K., OIB: …, B., na ime razlike plaće isplati iznos od 11.459,10 kuna i to kako slijedi:
za mjesec listopad 2013. godine iznos od 197,78 kuna,
za mjesec studeni 2013. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec veljaču 2014. godine iznos od 369,60 kuna;
za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec travanj 2014. godine iznos od 361,85 kuna;
za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 103,38 kuna;
za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 324,92 kuna;
za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 370,84 kuna;
za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec rujan 2014 godine iznos od 258,46 kuna;
za mjesec listopad 2014. godine iznos od 197,78 kuna;
za mjesec studeni 2014. godine iznos od 341,17 kuna;
za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec veljaču 2015. godine iznos od 339,60 kuna;
za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 387,69 kuna;
za mjesec travanj 2015. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 51,69 kuna;
za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 370,84 kuna;
za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec rujan 2015. godine iznos od 258,46 kuna;
za mjesec listopad 2015. godine iznos od 180,92 kuna;
za mjesec studeni 2015. godine iznos od 409,92 kuna;
za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 324,37 kuna;
za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 355,26 kuna;
za mjesec veljaču 2016. godine iznos od 382,59 kuna;
za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 374,27 kuna;
za mjesec travanj 2016. godine iznos od 273,28 kuna;
za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 260,86 kuna;
za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 286,94 kuna;
za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 409,92 kuna;
za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 324,37 kuna;
za mjesec rujan 2016. godine iznos od 260,86 kuna;
za mjesec listopad 2016. godine iznos od 191,29 kuna
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjenama Odluke o kamatnim stopama do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema članku 29. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i naknadi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."
odbija se u cijelosti kao neosnovanim.
Usvaja se alternativni tužbeni zahtjev i nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju M. K., OIB: …, B., na ime razlike plaće isplati iznos od 11.062,01 kuna i to kako slijedi:
za mjesec listopad 2013. godine iznos od 197,78 kuna,
za mjesec studeni 2013. godine iznos od 324,92 kuna;
za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec veljaču 2014. godine iznos od 369,60 kuna;
za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec travanj 2014. godine iznos od 361,85 kuna;
za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 103,38 kuna;
za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 324,92 kuna;
za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec rujan 2014 godine iznos od 258,46 kuna;
za mjesec listopad 2014. godine iznos od 197,78 kuna;
za mjesec studeni 2014. godine iznos od 341,17 kuna;
za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 346,11 kuna;
za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec veljaču 2015. godine iznos od 369,60 kuna;
za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 387,69 kuna;
za mjesec travanj 2015. godine iznos od 336,00 kuna;
za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 51,69 kuna;
za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 370,84 kuna;
za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 352,00 kuna;
za mjesec rujan 2015. godine iznos od 258,46 kuna;
za mjesec listopad 2015. godine iznos od 155,08 kuna;
za mjesec studeni 2015. godine iznos od 355,26 kuna;
za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 299,42 kuna;
za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 327,93 kuna;
za mjesec veljaču 2016. godine iznos od 382,59 kuna;
za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 349,32 kuna;
za mjesec travanj 2016. godine iznos od 245,95 kuna;
za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 260,86 kuna;
za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 260,86 kuna;
za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 355,26 kuna;
za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 324,37 kuna;
za mjesec rujan 2016. godine iznos od 208,68 kuna;
za mjesec listopad 2016. godine iznos od 163,97 kuna,
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosim, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjenama Odluke o kamatnim stopama do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema članku 29. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.375,00, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."
Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužena Republika Hrvatska zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženoj dosudi parnični trošak, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Republika Hrvatska dužna tužitelju platiti prekovremeni rad obavljen u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. listopada 2016.
Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužene a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.
Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika na ime naknade za prekovremene sate utrošene zbog ranijeg dolaska na posao i kasnije odlaska s posla potražuje naknadu od 11.062,01 kuna,
- da je tuženik u spornom razdoblju bio zaposlen kao policajac na Graničnom prijelazu E. na radnom mjestu kontrole državne granice,
- da je radio u turnusu od 07:00 do 19:00 sati,
- da je raniji dolazak na posao ugovorio s pretpostavljenim, odnosno da pri preuzimanju službe dolaze ranije odnosno odlaze kasnije da bi se smjena obavila na vrijeme i kratko
- da je turnus se odvijao u intervalima 12 sati rada, 24 slobodno odnosno 12 sati rada, 48 slobodno i da mu je tako isplaćivana i obračunavana plaća za 12 sati radnog vremena.
Tužitelj se prije upućivanja na granični prijelaz morao javiti u policijsku postaju radi zaduženja i nakon završene smjene ponovno se morao vratiti u postaju radi razduživanja.
Dakle, posao tužitelja s obzirom na organizaciju rada sastoji se od vremena efektivnog rada odnosno rada provedenog na Graničnom prijelazu i vremena obvezne prisutnosti radnika na radnom mjestu (Policijskoj postaji).
Iz postupka ne proizlazi da je tužena kao poslodavac kolektivnim ugovorom odnosno drugim internim aktom regulirala način vrednovanja radnog vremena obvezne prisutnosti tužitelja na radnom mjestu (u policijskoj postaji) odnosno način preračunavanja obvezne prisutnosti u sate efektivnog rada.
Prvostupanjski sud je utvrdio da s obzirom da je tužitelj dolazio radi zaduživanja na posao prije i radi razduživanja na posao odlazio nešto kasnije, da je riječ o kontinuiranom radu i da mu pripada pravo na prekovremeni rad.
Međutim, prema stavu ovog suda takav pristup prvostupanjskog suda je pogrešan.
Naime, prema članku 65. stavku 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe radnik je na zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad) najviše do 50 sati tjedno (stavak 3.), dakle ne bi se radilo o prekovremenom radu stoga se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska na granični prijelaz radi razduženja ne može smatrati prekovremenim radom u smislu Zakona o radu.
Na temelju prednjih utvrđenja ovaj sud zaključuje da interni dogovor policijskih službenika temeljem kojeg dežurni službenik dolazi na radno mjesto radi preuzimanja službe i kvalitetnijeg obavljanja svoga posla i odlazi kasnije nema obilježje prekovremenog rada slijedom čega tužitelju na bi pripalo pravo na naknadu za prekovremeni rad po tom osnovu.
Zbog iznesenog žalba tužene prihvaćena je kao osnovana i prvostupanjska presuda preinačena temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem vrijednosti predmeta spora.
Tužitelju pripada trošak odgovora na tužbu i zastupanje za tri ročišta sveukupno iznos od 4.000,00 kuna s obzirom da tuženik nije u sustavu PDV-a.
Ovaj iznos od 4.000,00 kuna treba uvećati za iznos žalbe od 1.250,00 kuna pa proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak od 5.250,00 kuna.
Odluka o trošku donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 166. stavka 2. ZPP-a.
U nepobijanom dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev za iznos od 11.459,10 kuna prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.
U Splitu 19. ožujka 2019.
Sudac:
Denis Pancirov Parcen, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.