- 1 -              Rev 2402/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2402/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeće, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-859/18-2 od 20. lipnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R 859/18-4 od 4. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-967/17-34 od 30. ožujka 2018., u sjednici održanoj 19. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo tužitelju isplatiti iznos 66.074,45 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude (točka I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 21.737,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom ispravljenom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-967/2017-34 od 30. ožujka 2018. u stavku I. izreke (izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 66.074,45 kn/bruto) i stavku II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-967/2017-34 od 30. ožujka 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo plaćanje zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 66.074,45 kn/bruto i sudi:

 

Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 66.074,45 kn/bruto.

 

III.  Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu."

 

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u toč. I. i III. izreke tuženica je podnijela izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj protiv drugostupanjske presude u dijelu u toč. II. izreke također je podnio reviziju pozivom na odredbi čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijeli i tužitelju dosudi i zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao sastavnom dijelu bruto plaće tužitelja).

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženice nije dopuštena, a revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da izvanredna revizija sadrži sljedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odnosu na reviziju tuženice:

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće (neplaćenu razliku propisanih doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću, porez i prirez) tijekom  boravka u Misiji u Afganistanu u razdoblju od 23. kolovoza 2005. do 1. ožujka 2006. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da mu tuženica nije uplatila terensku dnevnicu, odnosno sve doprinose i druga davanja koje je bila obvezna uplatiti na temelju čl. 6. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme sudjelovanja u sastavu Međunarodnih snaga za sigurnosnu pomoć ISAF u Afganistanu, a koji su stranke sklopile 9. kolovoza 2005.

 

Sudovi su pozivajući se na odredbu čl. 83. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 51/95, 65/95, 17/01, 82/01,114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR, čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04 - dalje: ZPD) i čl. 13. st. 2. točka 16. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05 i 96/06) ocijenili da je tuženica, kao poslodavac, bila obvezna na iznose dodataka za rad u inozemstvu ugovorenog pod nazivom "terenska dnevnica2 obračunati i uplatiti obvezne doprinose i porez na dohodak te prirez porezu na dohodak, jer nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu neoporezive svote terenskog dodatka već ukupna ugovorena svota u poreznom smislu predstavlja isplatu plaće.

 

Tuženica u izvanrednoj reviziji postavlja materijalnopravno pitanje:

 

"Je li poslodavac dužan na cjelokupne iznose na ime terenskog dodatka namijenjenog podmirivanju troškova pripadnika Misije na terenu obračunati i uplatiti obvezne doprinose i porez na dohodak, odnosno je li se isplaćeni neto iznos terenskog dodatka od 65 EUR-a dnevno može smatrati dijelom pune plaće za koji je poslodavac u obvezi isplatiti u bruto iznosu u cijelosti?"

 

              Obrazlažući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženica se poziva na odluke ovog suda broj Revr-1845/12 od 29. travnja 2014., broj Revr-1902/12 od 4. lipnja 2014. i broj Revr-1795/12 od 25. veljače 2014, u kojim predmetima su tužitelji, kao djelatne vojne osobe, zahtijevali isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada za obavljanje stražarske službe, pozivajući se na kolektivne ugovore kojima je pravo na dodatke na plaću uređeno za državne službenike i namještenike. Tužbeni zahtjevi u tim parničnim postupcima su odbijeni kao neosnovani jer su se tražbine odnosile na razdoblje nakon stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 - dalje: Pravilnik i Odluka) s obzirom da je  revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje da Pravilnik i Odluka imaju značenje propisa donesenog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) kojim je cjelovito uređeno pitanje dodataka za obavljanje stražarske službe, te obzirom na čl. 114. tog Zakona imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

 

Slijedom navedenog, odluke revizijskog suda na koje se tuženica poziva u izvanrednoj reviziji, obrazlažući razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP tvrdeći da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na shvaćanju koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u revizijom pobijanoj presudi, nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim slučajevima pa samim time nisu usporedive sa činjeničnom i pravnom situacijom u ovom predmetu, niti nisu utemeljene na istim odredbama materijalnopravnih propisa.

 

              Stoga naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

              U odnosu na reviziju tužitelja:

 

              Drugostupanjski sud djelomično je preinačio drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena¸zakonska zatezna kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 66.074,45 kn uz obrazloženje da ove tražbine dospijevaju tek isplatom plaće što znači da dok nisu dospjeli (isplaćeni), nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

 

              Tužitelj smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni naznačuje pitanje

 

              "Ima li radnik pravo na cjelokupni iznos bruto plaće pravo na zatezne kamate u slučaju kad mu poslodavac ne isplati plaću pravovremeno/do dana dospijeća (odnosno kada poslodavac radniku isplati plaću sa zakašnjenjem ili je uopće ne plati) temeljem odredbe čl. 92. st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), odnosno temeljem identične odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14), kao i temeljem identične odredbe čl. 83. st. 3. (ili čl. 90. st. 3.) ranijeg Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05), u vezi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno identične odredbe čl. 277. st.1. ranijeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 88/01)?"

 

              Obrazlažući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ukazuje na veći broj drugostupanjskih odluka u kojima su tužiteljima na dosuđene iznose bruto plaće dosuđene zakonske zatezne kamate i na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 82. st. 3. ZR, a prema kojoj plaća iz stavka 1. toga članka obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 83. ZR prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženice kao dužnice da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tih iznosa, onda je jasno da tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelj ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji glasi: tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 19. ožujka 2019.