- 1 -              Rev 808/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 808/2015-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i H. d.o.o. Z. protiv I. tuženika D. J. iz D. D., II. tuženice D. K. iz K., III. tuženice M. K. iz D. D., IV. tuženice Z. B. iz D. S., i V. tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5876/13-2 od 28. listopada 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-620/10 od 8. veljače 2013., na sjednici održanoj 19. ožujka 2019. 

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5876/13-2 od 28. listopada 2014. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-620/10 od 8. veljače 2013. suđeno je:

 

„Utvrđuje se kako je tužitelj B. I. d.d. vlasnik nekretnine k.č. br. 558, oranica L., od 3378 m2, upisana u z.k. ul. br. 2527 k.o. P. u cijelosti, pa su P. (J.) J. rođ. K. iz D. D., D. K. rođ. C., kćerka P., K., M. K., D. D., Z. B., rođ. K., D. S. i Republika Hrvatska dužni izdati tužitelju B. I. d.d. tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini i to u roku od 15 dana jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, a također su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak i isplatiti mu trošak u iznosu od 4.535,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5876/13-2 od 28. listopada 2014. preinačena je citirana prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti u odnosu na sve tuženike (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da V. tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.250,00 kn (toč. II. izreke), te tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

 

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. – dalje: ZPP), dakle, tzv. izvanrednu reviziju, s prijedlogom da se ista preinači u skladu s navodima revizije ili da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

I.- V. tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Tužitelj je u reviziji postavio dva pitanja (jedno materijalnopravno, a jedno postupovnopravno) koja se odnose na stjecanje zajedničkog vlasništva ili suvlasništva nekretnina u postupku obnove zemljišnih knjiga, u situaciji kada je u tom postupku nekretnina nastala iz dijelova više zemljšnoknjižnih čestica te posljedično odgovoru na to pitanje, jesu li tuženici u ovom postupku jedinstveni i nužni suparničari.

 

Ističe da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na stavu nepodudarnom stavovima revizijskog suda u odlukama na koje se tužitelj pozvao u reviziji (Rev-516/09 od 1. prosinca 2010. i Rev-2031/84 od 9. siječnja 1985.), a što predstavlja jedan od primjerice navedenih slučajeva (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP) za dopuštenost izvanredne revizije. Uz navedeno, tužitelj se poziva i na pravni stav izražen u odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-969/09 od 15. siječnja 2010. u kojoj je također izraženo pravno shvaćanje različito od shvaćanja u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću i izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva u korist tužitelja na nekretninama koje u naravi predstavljaju k.č.br. 558, oranica L., od 3378m2, upisane u zk.ul.br. 2527, k.o. P.

 

Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je tužitelj u razdoblju od 27. ožujka 1995. do 27. ožujka 2005. bio zakonit, istinit i pošten posjednik zemljišta od kojeg je 2008. formirana nova čestica 558 k.o. P. te je time na originaran način – dosjelošću – stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

 

Drugostupanjski je sud preinačio pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbio u cijelosti u odnosu na sve tuženike imajući u vidu da je V. tuženik Republika Hrvatska postao nositelj vlasničkih prava na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91), a što je tužitelj najkasnije morao saznati nakon upisa vlasništva V. tuženice u zemljišne knjige 21. travnja 2006., posljedično čemu tužitelj nije pošteni posjednik. Kako među strankama nije sporno da ranija čestica oznake č.k.br. 1346, koja je ušla u sastav novoformirane nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, bila ranije upisana kao društveno vlasništvo, to nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na V. tuženika. S obzirom da je novoosnovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama u neopredijeljenom dijelu u vlasništvu V. tuženika Republike Hrvatske s ostalim tuženicima (I. do IV. tuženicima) fizičkim osobama, imajući u vidu odredbu čl. 57. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV), drugostupanjski sud zaključuje da su tuženici kao zajednički vlasnici u ovoj pravnoj stvari u procesnom položaju jedinstvenih i nužnih suparničara, što znači da nedostatak pravne osnove i za jednog od tuženika sprečava udovoljenje tužbenom zahtjevu prema svima.

 

U odluci ovog suda na koju se revident u reviziji poziva - Rev –516/2009 od 1. prosinca 2010., izražen je stav da prema odredbi čl. 57. st. 2. ZV „stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona. Kako Zakon o zemljišnim knjigama niti bilo koji drugi zakon nije odredio da za konkretan slučaj nastaje zajedničko vlasništvo to su sudovi pravilno odbili prijedlog predlagateljice.“

 

Nadalje, u odluci ovog suda Rev-1287/1993. od 7. rujna 1994., u situaciji kada su suvlasnici nekretnine bili tuženi radi priznavanja prava vlasništva stečenog dosjelošću, zauzet je stav da „tuženici u ovoj parnici nisu u položaju jedinstvenih nužnih suparničara.“ Nadalje, u odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-969/09 od 15. siječnja 2010. izražen je pravni stav da „kod originarnog stjecanja vlasništva tuženi zemljišnoknjižni suvlasnici nemaju položaj jedinstvenih suparničara“.

 

Prema stavu ovog suda, a imajući u vidu sadržaj izraženih stavova u citiranim odlukama, pitanja koje tužitelj postavlja u reviziji su, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 57. ZV, kojom je reguliran pojam zajedničkog vlasništva, propisano je da je stvar  u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva (st. 1.), time da stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona (st. 2). Kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti (st. 3.). U sumnji sudjeluju li osobe u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu neke stvari, smatra se da je to suvlasništvo (st. 4.).

 

Iz sadržaja citirane odredbe razvidno je da stvar može biti u zajedničkom vlasništvu ako je to određeno zakonom, dok u sumnji sudjeluju li osobe u suvlasništvu ili u zajedničkom vlasništvu neke stvari smatra se da je to suvlasništvo.

 

Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08, dalje: ZZK) koji je u konkretnom slučaju bio relevantan za postupak sastavljanja zemljišnoknjižnih uložaka nove zemljišne knjige prema odredbi čl. 198. st. 2. ZZK, u čl. 184. propisuje:

 

1) U vlastovnicu uloška koji se sastavlja unijet će se podaci o vlasnicima iz zemljišne knjige koja će se zatvoriti osnivanjem nove zemljišne knjige, te iz knjige položenih ugovora.

 

2) Ako u zemljišnoj knjizi koja će se zatvoriti otvaranjem nove, a ni u knjizi položenih ugovora, ne postoji podatak kome pripada pravo vlasništva nekoga zemljišnoknjižnog tijela, ili postoji samo glede nekih dijelova prava vlasništva ali ne svih, kao vlasnik, odnosno suvlasnik u preostalom dijelu pravo vlasništva upisat će se osoba koja je prema katastru posjednik, odnosno korisnik zemljišta.

 

3) Kad u slučaju iz st. 2. ovoga čl., niti prema katastru nije moguće u vlastovnicu unijeti podatak o vlasniku odnosno suvlasniku nekoga zemljišnoknjižnoga tijela, upisat će se Republika Hrvatska kao vlasnik odnosno suvlasnik.

 

4) Kad je na više katastarskih čestica izgrađena jedna zgrada, ili one inače čine pravnu cjelinu, pa će se kao jedno zemljišnoknjižno tijelo upisati u isti zemljišnoknjižni uložak, upisat će se u vlastovnicu podaci o vlasniku, odnosno suvlasnicima cijeloga toga zemljišnoknjižnog tijela.

 

5) Na upis iz st. 4. ovoga čl. primijenit će se pravila iz st. 1. do 3. ovoga čl., s time što će se kao suvlasnici cijeloga zemljišnoknjižnoga tijela upisati svi koji bi po tim pravilima inače bili upisani kao vlasnici ili suvlasnici pojedinih čestica, i to će se upisati kao suvlasnici na jednake dijelove ako ne postoji isprava o utvrđenju veličine njihovih suvlasničkih dijelova.

 

Odluka drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari temelji se na zaključku da na strani I. do V. tuženika postoji zajedničko vlasništvo, time da nije obrazloženo na temelju kojeg zakonskog propisa je to zajedničko vlasništvo zasnovano. Takav zaključak u suprotnosti je s citiranom zakonskom odredbom iz čl. 184. ZZK.

 

Nadalje, a posljedično zauzetom shvaćanju o postojanju zajedničkog vlasništva I. – V. tuženika na nekretnini koja je predmet tužbenog zahtjeva, drugostupanjski sud je tuženike smatrao jedinstvenim nužnim suparničarima te odlučivao, u povodu žalbe V. tuženika, i u odnosu na preostale I. – IV. tuženike. Međutim, suvlasnici nekretnine u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva nisu jedinstveni i nužni suparničari (Rev-1287/1993 od 7. rujna 1994.).

 

S obzirom na navedeno, a budući da se osporavana odluka ne temelji na navedenim pravnim shvaćanjima ovog suda, pobijana odluka ne sadrže potrebne razloge (upravo one u svezi kojih tužitelj opravdano postavlja pitanja u reviziji i naznačuje ih važnim u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP) u pogledu učinaka izjavljene žalbe V. tuženika na I. – IV. tuženike koji nisu izjavili žalbu, ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 201. ZPP, kao i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji razlog revident postavljenim pitanjima upućuje.

 

Stoga je, a budući da ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija tužitelja te ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima na temelju čl. 164. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 19. ožujka 2019.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.