Broj: Kž-607/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Vladimira Vinje, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog N. R. i dr., zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući povodom žalbe I okrivljenog N. R., izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-424/15 od 9. svibnja 2016., na sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba I okrivljenog N. R.,   u k i d a   se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem na temelju čl. 351 st. 2 i 3 uvezi čl. 86 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) iz spisa predmeta izdvojeni su zapisnici i obavijesti o obavljenim obavijesnim razgovorima sa građanima, poimence nabrojenima u točki 1 izreke rješenja.

              Na temelju čl. 431 st. 3 u vezi čl. 86 ZKP/08 odbijen je prijedlog branitelja I okrivljenog N. R., T. M., odvjetnika iz Z., da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje, izviješće sastavljeno 18. studenog 2014. godine te sve potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od I okrivljenog N. R., činjenično opisane u točki 2 izreke rješenja.

              Protiv navedenog rješenja, činjenično opisanih u točki 2 izreke žali se I okrivljeni N. R. po branitelju T. M., odvjetniku iz Z., a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

              U smislu čl. 474 st. 1 ZKP/08 predmet je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

              Žalba je osnovana.

              Upravu je žalitelj kad ističe da je za sada činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

              Naime, prvostupanjski sud smatra kako nema mjesta izdvajanju iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza izviješća PU Zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta, na listu 65 spisa od 18. studenog 2014. godine, kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od I okrivljenog N. R. iz razloga jer drži kako su podaci, opisani u izviješću od 18. studenog 2014. godine pribavljeni na temelju policijskih ovlasti iz čl. 68 st. 1 i 3 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, kao i da prileži pisano odobrenje čelnika kriminalističke policije Ministarstva ili osobe koju on ovlasti. Navedeni zaključak crpi iz činjenice što je sudu dostavljeno pisano odobrenje – naputak načelnika Uprave kriminalističke policije i načelnika PNUSKOK-a, a koji naputak se smatra pisanim odobrenjem načelnika Uprave kriminalističke policije, a kojim se daje ovlast da se zatraži provjera istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa, kao i mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju telekomunikacijski kontakt.

              Međutim, suprotno takvom stavu prvostupanjskog suda, a razmatrajući izviješće od 18. studenog 2014. godine koje prileži na listu 65 spisa, utvrđeno je da je isto sastavljeno u prostorijama PU Zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta povodom izvršene analize telekomunikacijskog prometa na neregistriranom mobilnom telefonskom priključku pozivnog broja 097… za kojeg je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da se istim koristi I. R. iz Z., dakle slijedi da su djelatnici policije izvršili analizu telekomunikacijskog prometa. Nadalje, opisano je kako je izlist za navedeni broj telefona pribavljen od strane I PP Zagreb, primjenom policijske ovlasti provjere uspostave elektroničke komunikacije iz čl. 68 Zakona o policijskim ovlastima, te je uvidom u podatke o telekomunikacijskom prometu utvrđeno kako je sa navedenog broja mobitela dana 22. kolovoza 2014. godine u 14,24 i 14,31 sati, upućeno ukupno 2 poziva prema broju telefona 01… koji glasi na R. b. A. d.d.,.

              Ne radi se dakle samo o utvrđivanju činjenice tko je korisnik određenog broja, već o TK izlistu i utvrđivanju da se sporna SIM kartica u trenutku pozivanja prema R. b. A. d.d. nalazila u telefoni IMEI broj …, pa slijedi sa su djelatnici policije u odnosu na telefonski broj 01… izvršili upravo TK izlist poziva i provjeru učestalosti komunikacije i utvrdili oznake uređaja s kojeg su pozivi upućeni. Stoga, suprotno stavu suda, izvršene su takve provjere, koje krše ili ograničavaju osnovna ustavna prava osobe na slobodno komuniciranje pa Europski sud za ljudska prava u presude Dragojević protiv RH navodi da je povrijeđen čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji se sastoji u pravu na poštivanje privatnog i osobnog života. Stoga je za utvrđivanje konkretnih podataka koje su pribavili djelatnici policije 18. studenog 2014. godine, bilo potrebno pribaviti u smislu čl. 68 st. 1 i 3 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, pisano odobrenje čelnika kriminalističke policije Ministarstva ili osobe koju on ovlasti.

              U konkretnom slučaju, sud je pribavio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, podatak o tome da li je postojalo u konkretnom slučaju odobrenje u smislu čl. 68 st. 3 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, te je sudu dostavljen dopis od 20. travnja 2016. godine (list 1326 spisa), kojim dostavljaju naputak te sugeriraju da se isti smatra pisanim odobrenjem načelnika Uprave kriminalističke policije kojim se daje ovlast da se zatraži provjera istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa, kao i mjesta na kojima se nalaze osobe, koje uspostavljaju telekomunikacijski kontakt.

              Međutim, razmatrajući navedeni naputak, koji je upućen čelnicima Kriminalističke policije u Policijskim upravama, čelnicima Sektora u upravi kriminalističke policije, načelniku Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, proizlazi da je to naputak koji onome kome je naslovljen pojašnjava kako postupati prilikom provođenja policijske ovlasti provjere uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta, priložen je formular koji u svakom slučaju kao zahtjev za provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih komunikacijskih adresa mora biti ispunjen i potpisa po načelniku sektora ili odjela, pa se u konkretnom slučaju može jedino logično zaključiti kako je navedeni naputak samo uputa za djelovanje u smislu čl. 68 st. 3 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kada je zatražena u policijskom istraživanju provjera uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta i sl., a nikako se navedeni općeniti naputak ne može smatrati, kako to stoji u dopisu od 20. travnja 2016. godine, pisanim odobrenjem načelnika Uprave kriminalističke policije u smislu čl. 68 st. 1 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

              Kako se provjerom telefonskih poziva, kontakata te vlasnika određenog broja, zadire u privatnost i krše ljudska prava, to svako zadiranje u navedene vrijednosti koje štiti i Ustav i Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama mora biti prethodno odobreno od najvišeg čelnika u policiji, koji po ocjeni ovog, drugostupanjskog suda, za svaki konkretan slučaj mora biti odobreno i na propisanom, a u spisu priloženom formularu, opisano, pa se ne može uzeti da je ovaj općeniti naputak konkretno odobrenje kojim se je dala ovlast za provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa, kao i mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju takav kontakt. Iako državno odvjetništvo smatra da izviješće sastavljeno 18. studenog 2014. godine nije bilo odlučujuća činjenica za utvrđivanje korisnika broja 097… te da bi policijski djelatnici tek tada došli do Ivana Rebrovića kao korisnika navedenog broja, budući da je već 17. studenog 2014. godine na temelju obavijesnog razgovora sa M. B. bio utvrđen identitet osobe koja se koristi ovim brojem telefona, te da je isti dan 17. studenog 2014. godine bio obavljeni obavijesni razgovor i sa I. R. koji je svoj mobitel dragovoljno izručio, iz sadržaja izviješća od 18. studenog 2014. godine proizlazi da ne samo da su utvrđivali identitet osobe koja se koristi brojem 097 623 3926, već su utvrdili i TK izlist poziva, provjeru učestalosti komunikacije (2 poziva prema broju 01 557 5181 koji glasi na R. b. A. d.d.), kao i identifikacijske oznake uređaja s kojeg su pozivi upućeni, a za navedena utvrđenja kao što je već i rečeno, bilo je potrebno posebno pisano odobrenje čelnika kriminalističke policije Ministarstva ili osobe koju on ovlasti.

              Valjalo je stoga prihvatiti žalbu I okrivljenog N. R. te ukinuti prvostupanjsko rješenje i na temelju čl. 494 st. 3 toč. 3 ZKP/08 uputiti predmet na ponovno odlučivanje.

              Kod ponovno odlučivanja, prvostupanjski sud će ponovno zatražiti podatak od nadležne kriminalističke policije da li je u odnosu na konkretan slučaj bilo zatraženo posebno pisano odobrenje čelnika policije na način kako je to bilo potrebno zatražiti prema naputku od 30. rujna 2011. godine na propisanom obrascu koji prileži u spisu na listu 1332 do 1335 spisa. Potom će ponovno odlučivati o tome da li je postupljeno na zakoniti način kada se utvrđene činjenice koje su opisane u izviješću PU Zagrebačke od 18. studenog 2014. godine (list 65 spisa) te donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 28. veljače 2017.