Republika Hrvatska

                  Repubblica di Croazia

               Općinski sud u Puli-Pola

          Tribunale comunale di Pula-Pola

          Stalna služba u Rovinju-Rovigno

        Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

52210 Rovinj-Rovigno, Obala Pina Budicina 4                                                    Posl.br. P-1645/2018-9

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu mr. sc. Damiru Kapoviću, u parničnom postupku tužitelja G. R., OIB: … , zastupanog po pun. S. L, odvj. iz  R., protiv tuženog B. P. iz R., OIB: … , zastupanog po pun. D. M., odvj. iz R., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 15. veljače 2019. godine u prisutnosti pun. z.z. tužitelja, pun. tuženika i zamjenika pun. tuženika, dana 15. ožujka 2019. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              I - Nalaže se tuženiku B. P. iz R., OIB: … , da tužitelju G. R., OIB: … , isplati iznos 2.008.025,85 kuna (dvamilijunaosamtisućadvadesetpetkunaiosamdesetpetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), tekućim od dana podnošenja tužbe 17. listopada 2018. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

              II - Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 80.925,75 kuna (osamdesettisućadevetstodvadesetpetkunaisedamdesetpetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 25.826,11kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

 

              III - Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u tužbi (list 1-4) od  17. listopada 2018. godine i koja je zavedena pod posl.br.                    P-1645/2018, uz prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, a sukladno praksi suda, spis preslikan, formiran je ovršni predmet i postupak osiguranja koji je

 

Posl.br. P-1645/2018-9

-2-

 

razdvojen i vodi se pod ovim posl.br. Ovr-3861/2018, naveo je da je temeljem pravomoćne i ovršne presude O. s. u R. posl.br. P-173/10-45 od 8. studenoga 2018. godine, koja presuda da je djelomično preinačena (u odnosu na dio parničnog troška) presudom Ž. s. u P. posl.br.                  Gž-756/11-2 od 14. siječnja 2013. godine, da je naloženo tamo tuženiku G. R. da tamo tužitelju B. P. kao nositelju nezavisne liste isplati novčani iznos u visini 769.753,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

 

- na iznos 9.730,00 kn za lipanj 2001.g. od 01.07.2001.g.;

- na iznos 9.730,00 kn za srpanj 2001.g. od 01.08.2001.g.;

- na iznos 9.730,00 kn za kolovoz 2001.g. od 01.09.2001.g.;

- na iznos 9.730,00 kn za rujan 2001.g. od 01.10.2001.g.;

- na iznos 9.730,00 kn za listopad 2001.g. od 01.11.2001.g.;

- na iznos 9.730,00 kn za studeni 2001.g. od 01.12.2001.g.;

- na iznos 9.730,00 kn za prosinac 2001.g. od 01.01.2002.g.;

 

              - na iznos 10.000,00 kn za siječanj 2002.g. od 01.02.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za veljaču 2002.g. od 01.03.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za ožujak 2002.g. od 01.04.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za travanj 2002.g. od 01.05.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za svibanj 2002.g. od 01.06.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za lipanj 2002.g. od 01.07.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za srpanj 2002.g. od 01.08.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za kolovoz 2002.g. od 01.09.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za rujan 2002.g. od 01.10.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za listopad 2002.g. od 11.02.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za studeni 2002.g. od 01.12.2002.g.;

              - na iznos 10.000,00 kn za prosinac 2002.g. od 01.01.2003.g.;

 

              - na iznos 12.622,25 kn za siječanj 2003.g. od 01.02.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za veljaču 2003.g. od 01.03.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za ožujak 2003.g. od 01.04.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za travanj 2003.g. od 01.05.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za svibanj 2003.g. od 01.06.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za lipanj 2003.g. od 01.07.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za srpanj 2003.g. od 01.08.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za kolovoz 2003.g. od 01.09.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za rujan 2003.g. od 01.10.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za listopad 2003.g. od 01.11.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za studeni 2003.g. od 01.12.2003.g.;

              - na iznos 12.622,25 kn za prosinac 2003.g. od 01.01.2004.g.;

 

              - na iznos 15.238,08 kn za siječanj 2004.g. od 01.02.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za veljaču 2004.g. od 01.03.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za ožujak 2004.g. od 01.04.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za travanj 2004.g. od 01.05.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za svibanj 2004.g. od 01.06.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za lipanj 2004.g. od 01.07.2004.g.;

Posl.br. P-1645/2018-9

-3-

 

              - na iznos 15.238,08 kn za srpanj 2004.g. od 01.08.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za kolovoz 2004.g. od 01.09.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za rujan 2004.g. od 01.10.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za listopad 2004.g. od 01.11.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za studeni 2004.g. od 01.12.2004.g.;

              - na iznos 15.238,08 kn za prosinac 2004.g. od 01.01.2005.g.;

 

- na iznos 15.680,00 kn za siječanj 2005.g. od 01.02.2005.g.;

- na iznos 15.680,00 kn za veljaču 2005.g. od 01.03.2005.g.;

- na iznos 15.680,00 kn za ožujak 2005.g. od 01.04.2005.g.;

- na iznos 15.680,00 kn za travanj 2005.g. od 01.05.2005.g.;

- na iznos 15.680,00 kn za svibanj 2005.g. od 01.06.2005.g.;

 

- na iznos 7.591,85 kn za lipanj 2005.g. od 01.07.2005.g.;

- na iznos 7.591,85 kn za srpanj 2005.g. od 01.08.2005.g.;

- na iznos 7.591,85 kn za kolovoz 2005.g. od 01.09.2005.g.;

- na iznos 7.591,85 kn za rujan 2005.g. od 01.10.2005.g.;

- na iznos 7.591,85 kn za listopad 2005.g. od 01.11.2005.g.;

- na iznos 7.591,85 kn za studeni 2005.g. od 01.12.2005.g.;

- na iznos 7.591,85 kn za prosinac 2005.g. od 01.01.2006.g.;

 

- na iznos 9.648,00 kn za siječanj 2006.g. od 01.02.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za veljaču 2006.g. od 01.03.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za ožujak 2006.g. od 01.04.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za travanj 2006.g. od 01.05.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za svibanj 2006.g. od 01.06.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za lipanj 2006.g. od 01.07.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za srpanj 2006.g. od 01.08.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za kolovoz 2006.g. od 01.09.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za rujan 2006.g. od 01.10.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za listopad 2006.g. od 01.11.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za studeni 2006.g. od 01.12.2006.g.;

- na iznos 9.648,00 kn za prosinac 2006.g. od 01.01.2007.g. pa do isplate te da tamo tuženiku nadoknadi tamo tužitelju parnični trošak u iznosu 56.596,60 kuna u roku 15 dana.

 

Temeljem ranije navedenih presuda ovdje tuženi B. P. kao ovrhovoditelj da je dana                      1. ožujka 2013. godine kod FINA-e podnio zahtjev za izravnu naplatu, a koji zahtjev da je po prijedlogu tamo ovršenika G. R. od 6. ožujka 2013. godine nastavljen u ovršnom postupku kod ovoga suda pod posl.br. Ovr-134/13. U tom ovršnom postupku da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u cijelosti naplatio novčanu tražbinu po ranije navedenim presudama na način da je ovdje tužitelj kao ovršenik isplatio B. P. kao ovrhovoditelju ukupan iznos 2.008.025,85 kuna i to u slijedećim obrocima:

 

- iznos 701.358,12 kuna da je naplaćen 26. travnja 2013. godine;

- iznos 500.000,00 kuna da je naplaćen 15. rujna 2014. godine;

- iznos 268.889,24 kuna da je naplaćen 15. prosinca 2014. godine;

- iznos 268.803,41 kuna da je naplaćen 15. ožujka 2015. godine, i

Posl.br. P-1645/2018-9

-4-

 

- iznos 268.975,08 kuna da je naplaćen 15. lipnja 2015. godine.

 

Tužitelj da je protiv navedenih presuda O. s. u R. posl.br. P-173/10-45 od 8. studenoga 2018. godine i Ž. s. u P. posl.br. Gž-756/11-2 od 14. siječnja 2013. godine, dana 18. veljače 2013. godine V. S. R. H. izjavio reviziju, a koja da se vodila pod posl.br. Rev 840/13.

 

              Rješenjem V. S. R. H. posl.br. Rev 840/13-2 od 11. rujna 2018. godine, da su ukinute navedene presude O. s. u R. i Ž. s. u P. te da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Obzirom da je tuženik novčanu tražbinu naplatio po osnovi pravomoćnih i ovršnih presuda, a koje presude da su ukinute rješenjem V. S. R. H., to da je razvidno da je sukladno čl. 1111. st. 3. ZOO-a nastala obveza tuženika vraćanja tužitelju novčanog iznosa stečenog bez osnove, jer da je pravna osnova kasnije otpala i to ukidbenim rješenjem V. S. R. H., a po kojoj da je tuženik primio isplatu u iznosu 2.008.025,85 kuna.

 

              Slijedom navedenog, a kako da je tuženik dužan vratiti tužitelju stečeno  bez osnove - novčani iznos 2.008.025,85 kuna, to je tužitelj predlagao da sud, makar i zbog ogluhe, donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati navedeni novčani iznos zajedno sa zzk tekućima od dana podnošenja tužbe (17. listopada 2018. godine) pa do isplate, u roku 15 dana i da mu nadoknadi parnični trošak zajedno sa zzk tekućima od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana.

 

              U ovršnom predmetu posl.br. Ovr-3861/2018 sud je donio rješenje o osiguranju dana 18. listopada 2018. godine (list 91-95) kojim je prihvaćen prijedlog predl.osig. u cijelosti te radi osiguranja navedene novčane tražbine određena privremena mjera zabrane prot.osig. otuđenja ili opterećenja određenih nekretnina, određeno je vrijeme trajanja privremene mjere do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drukčinje odluke suda i naloženo je prot.osig. naknaditi predl.osig. troškove postupka osiguranja u iznosu 30.100,25 kuna u roku 8 dana, a protiv kojeg rješenja je prot.osig. podnio žalbu 2. studenoga 2018. godine, a ovršni se spis povodom te žalbe nalazi na odlučivanju kod Ž. s. u V. G. i vodi pod posl.br. Gž                              Ovr-543/2018.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu (list 60-63) od 14. studenoga 2018. godine nije osporavao navode iz točke II. tužbe, a u odnosu na navode u točki III. tužbe koji se odnose na izravnu naplatu navedene novčane tražbine i ovršni postupak, tuženik je naveo da su isti neosnovani. Naime, tuženik B. P. da nije podnio zahtjev za izravnu naplatu niti da je u ovršnom postupku kao ovrhovoditelj naplatio novčanu tražbinu. Novčanu tražbinu da je naplatila N. G. L., (u daljnjem tekstu NGL) nositelja B. P.. Dosuđeni iznosu u ovosudnoj parnici posl.br. P-173/10 da nije dosuđen B. P. kao pojedincu i fizičkoj osobi, već da je novčani iznos dosuđen NGL-u, a B. P. da je u parnici nastupao kao zastupnik NGL-a, odnosno nositelj te liste.

 

              Iz presude prvostupanjskog suda posl.br. P-173/10-45 od 8. studenoga 2010. godine da je razvidno da se nalaže isplata na ime financiranja rada N. L. B. P., koji da je kao nositelj (zastupnik) bio ovlašten potraživati prava koja da N. L. pripadaju. Da je jasno da B. P. u navedenim postupcima nije nastupao kao pojedinac, građanin i fizička osoba radi ostvarenja nekih svojih osobnih i privatnih interesa. Slijedom, da su neosnovani tužbeni navodi da je

Posl.br. P-1645/2018-9

-5-

 

tuženik naplatio novčanu tražbinu jer tuženik temeljem pravomoćne presude da nije ostvario ništa za sebe osobno, njegova osobna imovina da se nije povećala na štetu tužitelja pa kako tuženik da nije stekao ništa, da je neosnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem s osnova stečenog bez osnove.

 

              Istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

              Da je i sam G. R. smatrao NGL nositelja B. P. subjektom u sastavu Gradskog vijeća da je razvidno i iz slijedećih isprava:

 

              - zapisnika sa sjednice Gradskog vijeća G. R. od 9. prosinca 2003. godine na kojoj da je razmatran prijedlog N. L. za dodjelu sredstava i u kojem da se navodi da zahtjev N. L. B. P. nema pravnog utemeljenja;

              - dopisu U. G. v. i p., klase: … , ur.broja: … od 29. rujna 2004. godine upućenom predsjedniku U. g. L. za grad B. P. u kojem da se doslovno navodi: obzirom da ste u ime N.L. pokrenuli sudski postupak radi dokazivanja prava N.g.l. na proračunska sredstva G. R.…;

              - pozivu Up. od. za f. G. R. od 26. ožujka 2007. godine kojim da se taj odjel obraća B. P. doslovno riječima: …molimo Vas da nam dostavite izjavu sa podacima o nazivu i broju žiro računa Vaše N. L. za G. R. kako bismo mogli postupati sukladno Zakonu i citiranoj odluci;

              - dopisu istog Ureda od 12. prosinca 2007. godine upućenom O. s. u R. kojim da se daje obavijest da se u 2007. godine financirao politički rad N. L. g. B. P. uplatom proračunskih sredstava na račun koji da je nositelj te liste odredio. Sredstva u ukupnom iznosu 132.500,00 kuna da su bila uplaćena na žiro račun U. l. za g. kod I. d.d.;

              - iz objavljenih rezultata glasovanja sa izbora održanih dana 20. svibnja 2001. godine za G. v. G. R., Gradsko izborno povjerenstvo da je tretiralo N. g. L. nositelja B. P. na isti način kao i sve druge kandidacijske liste političkih stranaka sa naznačenim nositeljima svih listi.

 

              Donošenjem Zakona o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata (NN 1/07 - u daljnjem tekstu Zakon o financiranju) kojim da je zakonodavac popunio pravnu prazninu dotadašnjeg Zakona o političkim strankama i eksplicite da i nezavisni članovi predstavničkih tijela imaju pravo na redovito financiranje političkog rada, B. P. kao nositelj N. l. i vijećnik da je otvorio poseban račun kod I d.d. sukladno odredbi čl. 26. st. 2. i 8. Zakona o financiranju.

 

              Pravomoćno dosuđena novčana sredstva na financiranje rada NGL da nisu mogla biti uplaćena na bankovni račun te Liste iz razloga što se NGL-u nije mogao dodijeliti OIB (sukladno Zakonu o OIB-u i Pravilniku o OIB-u) pa kao takva da nije niti mogla otvoriti bankovni račun. Iz tog razloga da su sredstva uplaćena na poseban račun zastupnika te liste koristeći pritom njegov OIB kao nositelja te liste.

 

              Račun za posebnu namjenu, za redovno financiranje političkih aktivnosti nezavisnih odnosno određene nezavisne liste, kao što da sam naziv i vrsta računa sugerira, jest bankovni račun za posebne namjene i financijska sredstva s tog računa da se mogu koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih programom rada i financijskim planom nezavisne liste. B. P. kao nositelj N. l. da nije niti mogao niti smio raspolagati novčanim sredstvima sa tog računa za svoje privatne i osobne svrhe ili potrebe, jer da je to zakonom zabranjeno.

 

Posl.br. P-1645/2018-9

-6-

 

              Državno izborno povjerenstvo da nadzire financijsko poslovanje i raspolaganje sredstvima na posebnom računu kod banke, da se istom tijelu redovito dostavlja financijsko izvješće o financijskom poslovanju i raspolaganju tim strogo namjenskim sredstvima. Aktualni Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, u čl. 7. da definira račun za posebnu namjenu kako to stoji u odgovoru na tužbu.

 

              Iz izloženog da je dakle razvidno da tuženik B. P. da od tužitelja nije stekao predmetna sredstva, da ih nije dužan ni vratiti po osnovi stečenog bez osnove. Predloženo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelju naložiti da tuženiku nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak.

 

              Sud je proveo dokaze uvidom, čitanjem i pregledavanjem dokumentacije predložene po strankama i to:

 

              - preslika presude O. s. u R. posl.br. P-173/10-45 od 8. studenoga 2010. godine (list 6-13);

              - preslika presude Ž. s. u P., posl.br. Gž-756/11-2 od 14. siječnja 2013. godine (list 14-19 i 82-84);

              - preslika zahtjeva za izravnu naplatu od 1. ožujak 2013. godine (list 20-21);

              - preslika prijedloga ovršenika od 6. ožujka 2013. godine (list 22-25);

              - preslike doznaka G. R. (list 26-30);

              - preslika rješenja V. S. R. H. broja: Rev 840/13-2 od 11. rujna 2018. godine (list 31-35);

              - preslike izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 36-53);

              - preslika dijela zapisnika sa sjednice G. v. G. R. (list 65);

              - preslika dopisa G. R. od 29. rujna 2004. godine (list 66);

              - preslika dopisa G. R. od  26. ožujka 2007. godine (list 67);

              - preslika dopisa G. R. od 12. prosinca 2007. godine (list 68);

              - preslika rezultata glasovanja G. i. p. za G. R. od 21. svibnja 2001. godine (list 69-71);

              - preslika prve stranice ugovora o transakcijskom računu poslovnog subjekta (list 72);

              - zapisnik od 7. prosinca 2018. godine (list 73);

              - zapisnik od 15. veljače 2019. godine (list  74-75);

              - preslika dopisa G. R. od 14. siječnja 2013. godine (list 79);

              - preslika faksa obavijesti o dodjeli matičnog broja (list 80);

              - preslika zahtjeva za otvaranje transakcijskog računa od 6. prosinca 2018. godine (list 81);

              - preslika ugovora o transakcijskom računu poslovnog subjekta od 1. veljače 2013. godine (list 85-86);

              - pisani otpravak presude ovoga suda posl.br. P-1603/2018-64 od 21. prosinca 2018. godine (list 87-90).

             

              Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

 

              Nesporno je utvrđeno da je O. s. u R. donio presudu pod posl.br. P-173/10-45 dana 8. studenoga 2010. godine (list 6-13), kojom je usvojio tužbeni zahtjev tamo tužitelja, ovdje tuženika B. P. kao nositelja N. g. l., protiv tamo tuženika, ovdje tužitelja G. R., radi isplate na

Posl.br. P-1645/2018-9

-7-

 

ime financiranja rada N. L. B. P. u G. v. G. R. i naložio isplatu u visini 769.753,00 kuna, zajedno sa zzk (točka I. izreke navedene presude) i naložio tamo tuženiku da naknadi tamo tužitelju parnični trošak u iznosu 83.249,65 kuna (točka III. izreke navedene presude), sve u roku 15 dana kako to stoji u navedenoj presudi, a tužitelj naveo u navodima svoje tužbe.

 

Nesporno je utvrđeno da je povodom žalbi tamo stranaka Ž. s. u P. donio presudu pod posl.br Gž-756/11-2 dana 14. siječnja 2013. godine (list 14-19) kojom je potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu, u točki I. i IV. izreke (točkom IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 38.277,60 kuna) i preinačio odluku o troškovima u točki III. izreke prvostupanjske presude te naložio tamo tuženiku da tamo tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 56.596,60 kuna.

 

              Nadalje, nesporno je da je B. P. temeljem navedenih pravomoćnih i ovršnih presuda dana 1. ožujka 2013. godine podnio F. zahtjev za izravnu naplatu (list 20-21), a koji je zahtjev po prijedlogu ovršenika G. R.-Rovigno od 6. ožujka 2013. godine (list 22-25) nastavljen u ovršnom postupku kod ovoga suda pod posl.br. Ovr-134/13. U tom ovršnom postupku tuženik B. P. kao ovrhovoditelj je u cijelosti naplatio novčanu tražbinu po predmetnim presudama na način da je tužitelj, tamo ovršenik G. R. isplatio B. P. kao ovrhovoditelju ukupno 2.008.025,85 kuna i to kako slijedi:

 

- iznos 701.358,12 kuna da je naplaćen 26. travnja 2013. godine;

- iznos 500.000,00 kuna da je naplaćen 15. rujna 2014. godine;

- iznos 268.889,24 kuna da je naplaćen 15. prosinca 2014. godine;

- iznos 268.803,41 kuna da je naplaćen 16. ožujka 2015. godine, i

- iznos 268.975,08 kuna da je naplaćen 15. lipnja 2015. godine.

 

              Također je nesporno da je povodom revizije tamo tuženika G. R., V. S. R. H. pod brojem Rev 840/413-2 donio rješenje dana 11. rujna 2018. godine (list 31-35) kojim je ukinuo navedenu presudu Ž. s. u P. i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 769.753,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu 56.596,60 kuna i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Temeljem propisa iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kada jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

              Temeljem propisa iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

              Nesporno je da je tuženi B. P. temeljem pravomoćne i ovršne presude O. s. u R.posl.br. P-173/10-45 od 8. studenoga 2010. godine, djelomično preinačene (u odnosu na dio parničnog troška) presudom Ž. s. u P. posl.br. Gž-756/11-2 od 14. siječnja 2013. godine primio ukupan novčani iznos 2.008.025,85 kuna, a nesporno je i da je V. S. R. H. rješenjem broja: Rev 840/13-2 od 11. rujna 2018. godine ukinuo navedenu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa 769.753,00 kuna s pripadajućom

Posl.br. P-1645/2018-9

-8-

 

zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu 56.596,60 kuna i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje. Dakle, tuženik je temeljem pravomoćne presude u ovršnom postupku primio ukupno 2.008.025,85 kuna, koja je pravomoćna presuda kasnije ukinuta, odnosno primio je nešto s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala pa postoji tuženikova obveza vraćanja toga što je primio, odnosno novčanog iznosa 2.008.025,85 kuna.

 

              Pri tome navodi tuženika da on B. P., nije podnio zahtjev za izravnu naplatu niti da je u ovršnom postupku kao ovrhovoditelj naplatio novčanu tražbinu, nisu istiniti niti osnovani, zato jer je nesporno da je upravo tuženi B. P. iz R., OIB: … , zastupan po svom pun. D: M., odvj. iz R. dana 1. ožujka 2013. godine podnio F. zahtjev za izravnu naplatu (list 20-21) i da je upravo tuženom B. P. tužitelj u ovršnom postupku isplatio ukupno 2.008.025,85 kuna kako je to razvidno iz doznaka G. R. (list 26-30).

 

              Nebitno je u ovoj pravnoj stvari da li su navedena novčana sredstva dosuđena i isplaćena B. P. kao zastupniku i/ili nositelju NGL, bitno je da je upravo tuženi B. P., a ne neka druga osoba, primio novčana sredstva temeljem pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta, odnosno temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala. Stoga ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje tužitelja da vijećnik nezavisne liste jest fizička osoba i da vijećnik nema status pravne osobe ili nekakvog udruženja, a činjenica da je tuženi B. P. u zahtjevu za izravnu naplatu napisao kraj oznake svog imena i prezimena da je nositelj nezavisne liste, kao ni činjenica da je u ugovoru o transakcijskom računu poslovnog subjekta kojeg je tuženi B. P. sklopio sa I. d.d. 1. veljače 2013. godine (list 85-86) kod oznake svog imena i prezimena dodao da je vijećnik, ničim ne utječe na činjenicu da je upravo tuženi B. P. primio novce na temelju pravne osnove, pravomoćne presude, koja je pravna osnova kasnije otpala jer je pravomoćna presuda ukinuta. Pri tome je također irelevantno da li je tuženik otvorio račun za posebne namjene, a što je inače i bila njegova zakonska obveza kao vijećnika, bitno je, ponavlja se da je tuženik primio novčana sredstva po osnovi koja više ne postoji.

 

              Samo pitanje kako će se riješiti tužba tužitelja B. P. u ponovljenom postupku ovoga suda radi isplate navedenih 769.735,00 kuna zajedno sa zzk. - u međuvremenu je ovaj sud donio presudu pod posl.br. P-1603/2018-64 dana 21. prosinca 2018. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja B. P. - nije od važnosti za rješavanje ovog pravnog spora. Također, nebitno je da li predmetna novčana sredstva koja je na svoj račun primio tuženi B. P. po njegovom mišljenju ne predstavljaju njegovu osobnu imovinu, a zbog čega je tuženik podnio i protutužbu podneskom od 14. veljače 2019. godine (list 76-78) predanom na zapisniku 15. veljače 2019. godine (list 74-75), koju je sud temeljem odredbe čl. 313. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu ZPP) razdvojio i po kojoj se formirao zaseban parnični predmet, zato jer tuženik, za sada barem u ovoj parnici nije dokazao da predmetna novčana sredstva tužitelja G. R. nije primio on već netko drugi i nije dokazao da bi ta novčana sredstva trebalo, kako je to u svojoj protutužbi tuženik naveo ne ulaziti u njegovu imovinsku masu i ne predstavljati njegovu osobnu imovinu kao fizičke osobe. Stoga je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud ocijenio neosnovanim u cijelosti.

 

              Napominje se i da je V. S. R. H. u rješenju broja: Rev 840/13-2 od 11. rujna 2018. godine na stranici 4. obrazloženja u zadnjem pasusu naveo da tužitelj (pritom se misli na tužitelja B. P. iz parničnog postupka u kojem je donesena pravomoćna presuda temeljem koje je B. P. i naplatio navedena novčana sredstva od G. R.) kao nositelj nezavisne liste nije aktivno legitimiran, osim za sebe zahtijevati naknadu za financiranje rada vijećnika nezavisne liste, jer takvo njegovo pravo nije bilo propisano propisima važećim u spornom razdoblju, a nije

Posl.br. P-1645/2018-9

-9-

 

propisano ni kasnije donesenim Zakonom o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata (NN 1/07), kojim se u čl. 26. st. 6. propisuje da su nezavisni zastupnici i nezavisni članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužni otvoriti poseban račun za redovito financiranje njihove djelatnosti.

 

              Slijedom svega navedenog, valjalo je kao osnovan u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. u svezi st. 1. ZOO-a i donijeti odluku kao u točki I. izreke ove presude.

             

Temeljem propisa iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka za sastav tužbe od 17. listopada 2018. godine - 2.008,02 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav podneska od 29. listopada 2019. godine - 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i za zastupanje na ročištima dana 7. prosinca 2018. godine i 15. veljače 2019. godine  - za svako ročište 2.008,02 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno 6.074,06 bodova, množeno sa 10,00 kuna (Tbr. 50.) iznosi 60.740,60 kuna te uvećano za PDV 25% - 15.185,15 kuna (Tbr. 42.) iznosi 75.925,75 kuna. Navedenom iznosu 75.925,75 kuna valja pribrojiti i troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu 5.000,00 kuna sukladno Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi koja čini sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) odnosno sveukupno 80.925,75 kuna.

 

              Kako je tužitelj ukupno potraživao 106.751,86 kuna na ime troškova parničnog postupka, to je valjalo njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu 25.826,11 kuna odbiti kao neosnovan iz razloga što je tužitelj potraživao za sastav prijedloga za osiguranje od 17. listopada 2018. godine 25.100,25 kuna, a o kojem trošku je sud odlučio rješenjem o osiguranju od 18. listopada 2018. godine, potraživao je trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu 625,00 kuna, koji trošak nije nastao i potraživao je za sudske pristojbe za tužbu 5.100,00 kuna, a 100,00 kuna je platio sa osnove dodatne pristojbe zato jer nije dokaz o plaćenoj pristojbi dostavio odmah uz tužbu pa pristojba iznosi 5.000,00 kuna plus 100,00 kuna( čl. 39. st. 8. Zakona o sudskim pristojbama) i zato jer je potraživao za svaku radnju 2.008,025 bodova, a pripada mu 2.008,02 boda. Slijedom navedenog, sud je donio odluku kao u točki II. izreke ove presude.

 

              Sud je donio odluku kao u točki III. izreke presude odbivši tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan jer nije tuženik. već tužitelj uspio u ovoj parnici.

             

U Rovinju, 15. ožujka 2019. godine.

                                                                                                                          S u d a c

 

                                                                                                                           mr. sc. Damir Kapović, v. r.

    Za točnost otpravka

                                                                                                                                 Ovlaštena službenica

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude dozvoljena je žalba strankama. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika