Broj: Kzz 12/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Damira Kosa kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. V., zbog kaznenih djela iz članka 234. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 31. siječnja 2017. broj KZZ-DO-81/2014. podignutog protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku od 25. studenoga 2009. broj K-255/08., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2017.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 25. studenoga 2009., broj K-255/08., povrijeđen zakon u odredbi članka 367. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06.) na štetu osuđenog D. V. pa se ta presuda u odnosu na osuđenog D. V. ukida i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 25. studenoga 2009., broj K-255/08., osuđeni D. V. proglašen je krivim jer je počinio kazneno djelo iznude iz članka 234. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.; dalje u tekstu: KZ/97.) i kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. i člankom 33. KZ/97. Za kazneno djelo iznude utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina, a za kazneno djelo teške krađe u pokušaju kazna zatvora šest mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina i tri mjeseca. Tom presudom (točka II. izreke) odbijena je optužba da bi osuđeni D. V., optuženi M. M. i optuženi S. L. počinili kazneno djelo iznude iz članka 234. stavka 1. KZ/97. te optužba da bi optuženi A. H. počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 129. stavka 2. KZ/97.
Protiv prvostupanjske presude koja je postala pravomoćna bez da su stranke podnijele žalbu Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti smatrajući da je tom presudom povrijeđen zakon na štetu osuđenika D. V. i to bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 3. ZKP/97., predloživši da se ukine pobijana presuda u odnosu na osuđenog D. V. i predmet vrati Općinskom sudu u Osijeku na ponovno suđenje.
Sjednici nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik (članak 510. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 121/11., 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje u tekstu: ZKP/08.) pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (smislena primjena članka 475. stavka 5. ZKP/08).
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pravomoćnom presudom povrijeđen zakon na štetu osuđenika iz članka 367. stavka 1. točke 3. ZKP/97. jer je glavna rasprava održana „bez prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti … iako je protiv okrivljenika u to vrijeme bio određen pritvor“.
Iz stanja spisa proizlazi da je protiv osuđenog D. V. 7. travnja 2009. (list 267 spisa) određen pritvor te mu je 14. travnja 2009. (list 272) postavljen branitelj po službenoj dužnosti. Osuđeni D. V. je uhićen 9. rujna 2009. (list 296). Na raspravu je 14. rujna 2009. osuđenik doveden iz Zatvora u O., a nakon upozorenja izjavio je da će se braniti sam te je iskazivao (list 297). No, na raspravu nije pozvan njegov branitelj po službenoj dužnosti, a morao je biti pozvan jer je riječ o tzv. obveznoj obrani s obzirom na to da je protiv osuđenika bio određen pritvor (članak 65. stavak 2. ZKP/97.). Slijedom toga, branitelj je i morao biti prisutan na glavnoj raspravi.
Zato je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je povrijeđen zakon u odredbi članka 367. stavka 1. točke 3. ZKP/97. jer „je glavna rasprava održana bez osobe čija je nazočnost na glavnoj raspravi po zakonu obvezna“. Kada je postavljen branitelj po službenoj dužnosti jer je obrana obvezna, tada on na raspravi mora biti prisutan bez obzira na to što je osuđenik izjavio da će se braniti sâm. Takva izjava osuđenika nema pravni značaj jer kod obvezne obrane branitelj mora biti na raspravi neovisno o izjavi okrivljenika da će se braniti sâm.
Treba navesti da je ovdje glavna rasprava započela 14. rujna 2009., a nastavljena je 6. listopada 2009. i 25. studenoga 2009. kada je donesena presuda. Pritvor protiv osuđenika je ukinut 14. rujna 2009. nakon što je glavna rasprava održana i odgođena za 6. listopada 2009. U nastavku glavne rasprave branitelj nije bio prisutan, a nije niti trebao biti jer nakon ukidanja pritvora obrana više nije bila obvezna. No, to ne mijenja ocjenu o postojanju povrede iz članka 367. stavka 1. točke 3. ZKP/97. Naime, ta povreda postoji i kada je makar dio rasprave održan bez prisutnosti osobe koja po zakonu mora biti prisutna na raspravi. Kada zakon traži da osoba mora biti na raspravi, tada se nužnost prisutnosti odnosi na cjelokupno trajanje rasprave bez obzira na to koliko rasprava traje (više sati ili više dana).
Prema tome, počinjena je povreda odredbe članka 367. stavka 1. točke 3. ZKP/97. na štetu osuđenog D. V. jer je rasprava održana bez prisutnosti branitelja koji je morao na raspravi biti s obzirom na to da je bila riječ o tzv. obveznoj obrani.
Zato je pobijanu presudu na temelju članka 422. stavka 1. ZKP/97. (jednako i članak 513. stavak 1. ZKP/08.) u odnosu na osuđenog D. V. trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku odlučivanja, prvostupanjski sud će voditi računa o povredi zakona na koju je upozoren ovom odlukom, provesti postupak na temelju zakona i donijeti novu na zakonu utemeljenu pravilnu odluku.
Zagreb, 28. veljače 2017.
