16 K-12/2012-142                                                                              

 

 

            

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac                                                                                                 

16 K-12/2012-142

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud  u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ivana Drenčeka i Ivana Brozovića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Monike Budimir, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – u daljnjem tekstu KZ/97), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-39/2009 od 31. svibnja 2012., na raspravi održanoj i dovršenoj 14. ožujka 2019., kada je presuda i javno objavljena, u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu Željka Brkljačića, prvo do treće optuženih osobno, te braniteljice G. G., odvjetnice u Z., Z. Ž., odvjetnika u K. i I. R. R., odvjetnice u K.,  

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17  – dalje u tekstu: ZKP/08),

 

 

1. optuženi R. H., OIB …, sin V. i B. rođene L., rođen … u Z. B., L., ljevač, drž. HR, sa prebivalištem u sa prebivalištem u Z.,

 

2. optuženi R. P.,OIB … zvani P. sin I. i T. rođene A., rođen ... u Z., sa prebivalitšem u Z., 

 

3. optuženi Z. Ž., OIB …sin Z. i Lj. r. G., rođen ... u Z., sa prebivalištem u Z., vulkanizer, neoženjen

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

 

da bi:

 

dana 18. lipnja 2001., oko 11,40 sati, u V.,  prema prethodnom dogovoru zajedno sa B. P., s ciljem nepripadnog stjecanja novca, ušli maskirani u prostorije Poslovnice ZAP-a V., gdje su uz prijetnju pištoljima II optuženi R. P. i III optuženi Z. Ž. prvo zavezali čuvara Zaštitarske tvrtke S. M. Ž. M., a potom zaposlenike Poslovnice B. K. i I. K. zavezali trakom, dok je B. P. od D. P. zatražio da otvori trezor što je ovaj u strahu i učinio nakon čega su iz trezora i iz ladica pulta uzeli novac u iznosu od 398.538,00 kuna, koji novac je R. P. stavio u najlon vrećicu, a nakon čega su sa otuđenim novcem u navedenom iznosu napustili Poslovnicu ZAP-a,

 

dakle, uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo oduzeli tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoje, a pri tome je uporabljeno oružje,

 

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom, označeno u članku 218. stavak 1. i 2. KZ/97.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08), nužni izdaci 1-3 optuženika i nužni izdaci njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

 

           Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž., zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva, označeno u članku 218. stavak 1. i 2. KZ/97.

 

              1. optuženi R. H., 2. optuženi R. P. i 3. optuženi Z. Ž., upitani da se očituju o krivnji, izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret optužnicom, a obranu su iznijeli na završetku dokaznog postupka.             

     

           U dokaznom postupku ispitani su svjedoci D. P., B. K., M. Ž. i B. P., te su pročitani zapisnik o očevidu (list 92 spisa) i zapisnik o prepoznavanju (list 96 spisa), dopis ŽDO Zagreb (list 139) te rješenje Županijskog suda u Zagrebu (list 242).

 

              S obzirom da se u ovom spisu nalazi zapisnik o ispitivanju R. P. (ispravno P.) u predmetu Županijskog suda u Zagrebu broj XIV Kir-4400/01 u svojstvu svjedoka, a koji je ujedno u ovom predmetu 2. optuženi, to je vijeće, temeljem članka 86. ZKP/08, izdvojilo zapisnik o ispitivanju R. P. u svojstvu svjedoka na listu 72 spisa, a na što stranke nisu prigovarale.

 

              Kako je obrana 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. osporavala da bi 1.-3. optuženi počinili inkriminirano im kazneno djelo, ističući da se radi o osveti B. P., to je vijeće zaključilo da su sve okolnosti među strankama sporne.

 

              Stoga je kao osnovno bilo neophodno utvrditi da li postoje dokazi koji bi nesporno upućivali na to da su upravo 1. optuženi R. H., 2. optuženi R. P. i 3. optuženi Z. Ž. počinili inkriminirano im kazneno djelo na način na koji ih se to tereti optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu.

 

              U pogledu navedene okolnosti jedini personalni dokaz koji tereti 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. predstavlja iskaz svjedoka B. P. koji je na raspravi pred ovim vijećem neposredno ispitan te je iskazivao u bitnome suglasno kao i ranije na listovima 12 te 283 spisa. Upravo taj svjedok je ujedno kao podnositelj kaznene prijave protiv 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. prilikom ispitivanja pred istražnim sucem Županijskog suda u Varaždinu, opisujući predmetni događaj, naveo da je on ovo kazneno djelo počinio zajedno s 1.-3. optuženima i to na način da su se do tadašnjeg ZAPA-a u V. dovezli automobilom i ušli u zgradu s motorističkim podkapama na glavi i s pištoljima, gdje su zatim R. H. i Z. Ž. vezali stražara, a P.1 i svjedok P.2 ušli u prostoriju gdje je pult te su rekli službenicima da legnu. U prostorijama ZAP-a su se nalazila dvojica muškaraca i jedna žena te svjedok P.2 tvrdi da je potom optuženi P.1 rekao jednom službeniku da otvori sef i da je tada do P.2 došao R. H. pa da su uzeli novce iz sefa, ali u sefu se nalazio samo kovani novac te su zatim iz ladica pulta uzeli novčani iznos od oko 600.000,00 kuna. Dodao je da je iskazivao istinito. No, međutim, prilikom sljedećeg ispitivanja pred istim sudom djelomično je iskazivao drugačije pa je tako naveo da je on tražio djelatnika banke da otvori sef te da su u stvari P.1 i Ž. vezali zaštitara, dok je na raspravi pred ovim sudom iskazao da je točno da su ga vezali P.1 i Ž. te misli da je otuđeno nešto preko 400.000,00 kuna.

 

              Od materijalnih dokaza u spisu se nalazi zapisnik o očevidu kojim zapisnikom nisu utvrđeni relevantni dokazi koji bi upućivali na kaznenopravnu odgovornost 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž..

 

No, međutim, vijeće nije prihvatilo ovakav iskaz svjedoka P.2 kao istinit. Naime, svjedoci događaja, djelatnici ZAP-a, D. P., B. K. i M. Ž. ispitani su pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu i pred raspravnim vijećem, te su sva trojica svjedoka, koji su doista nepristrani jer nemaju niti kontakata niti bilo kakav odnos s optuženicima, iskazali da su u ZAP ušla ukupno tri počinitelja pri čemu B. K. dozvoljava su bila dva ili tri počinitelja, a P.3 i Ž. su sigurni da su bila samo tri počinitelja za koje P.3 navodi da su imali maske. Budući su iskazi saslušanih svjedoka u bitnome suglasni, vijeće je njihove iskaze prihvatilo kao istinite i vjerodostojne. Svjedok B. K. sudjelovao je u prepoznavanju osoba te su mu pokazane osobe među kojima se 1. optuženi R. H., 2. optuženi R. P. i 3. optuženi Z. Ž. nisu nalazili, ali se pod brojem tri nalazio B. P. kojeg je svjedok izdvojio kao osobu vrlo sličnu počinitelju, no u to nije bio potpuno siguran.

 

Cijeneći iskaz svjedoka P.2, vijeće je razmatralo i izjavu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu u predmetu K-DO-492/01 od 10. siječnja 2002. (list 239 spisa) kojom je izjavilo Županijskom sudu u Zagrebu da odustaje od kaznenog progona protiv 1. osumnjičenog P. M. i 2. osumnjičenog B. P. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. i 2.  u odnosu na predmetni događaj iz čega proizlazi da je nadležno državno odvjetništvo odustalo od progona prije podnošenja prijave od strane B. P. protiv 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. u ovom predmetu, slijedom čega je Županijski sud u Zagrebu s datumom 11. siječnja 2002. donio rješenje kojim se obustavlja istraga protiv navedenih osoba zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. i 2. i dr. KZ/97. Pri ocjeni ovog personalnog dokaza, vijeće je razmatralo i obranu 1.optuženog R. H. (na raspravi list 485 te pred sucem istrage list 269) koji je iskazao da mu se B. P. želi osvetiti jer je svjedočio protiv njega u predmetu za kazneno djelo ubojstva koje je B. P. počinio u njegovom stanu, a jednako je iskazao i 3. optuženi Z. Ž.. Svjedok P.2 je u odnosu na taj dio naveo da su 1.i 3. optuženi protiv njega doista bili svjedoci u postupku zbog kaznenog djela ubojstva i pokušaja ubojstva, ali tvrdi da im se ovim postupkom nije namjeravao osvetiti, već da je djelo prijavio 2005. jer je bio jako bolestan pa je mislio da će umrijeti. Razmatrajući navedeno, vijeće je zaključilo da je svjedok P.2 doista imao razloga neistinito teretiti 1.-3. optužene, a budući su 1 optuženi H. i 3. optuženi Ž. svjedočili protiv njega zbog kaznenog djela ubojstva i pokušaja ubojstva. U prilog neistinitosti njegovog iskaza upućuje i bitna razlika njegovog iskaza s iskazima gore navedenih prisutnih djelatnika ZAP-a koji su tako prilikom davanja iskaza pred sucem istrage, tako i pred raspravnim vijeće vrlo detaljno i precizno opisivali detalje događaja pa bi se zasigurno sjetili da su bila četiri, a ne kako su naveli dva, najviše tri počinitelja tog kaznenog djela, pa je evidentno da nisu četiri osobe počinile ovo kazneno djelo. Vijeće je razmatralo i činjenicu da je svjedok P.2 također vrlo detaljno opisao način počinjenja tog kaznenog djela, gotovo u potpunosti kao što su ga opisivali i svjedoci, no, međutim, svjedok P.2 je o saznanjima za navedeni događaj mogao doći na različite načine pa tako primjerice da je o tom kaznenom djelu čuo od nekih drugih osoba, ali i da je i sam doista sudjelovao u počinjenju tog djela, ali s nekim drugim osobama. Pri tome valja napomenuti da je svjedok P.1 prijavio 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. te uz to inkriminirao i sebe nakon što je protiv njega obustavljena istraga uz napomenu da je u vrijeme rasprave, dakle početkom 2019. izdržao tek oko polovicu svoje kazne u dobi od 68 godina.

 

Pri utvrđivanju kaznenopravne odgovornosti 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. vijeće je s jedne strane cijenilo obrane 1.-3. optuženih koji poriču počinjenje kaznenog djela i to 1. optuženi R. H. i 3. optuženi Z. Ž. kako je gore navedeno, a 2. optuženi R. P. u svojoj obrani (list 278) kao i na raspravi pred ovim vijećem da je u to vrijeme se nalazio na otoku R., a nadalje i spomenute iskaze svjedoka D. P., B. K. i M. Ž., ali i nedostatak bilo kakvih drugih materijalnih ili personalnih dokaza koji bi upućivali na 1.-3.optužene kao počinitelje ovog kaznenog djela te iskaza svjedoka B. P. s druge strane, te je pritom vijeće zaključilo da je jedini dokaz u korist optužbe upravo iskaz svjedoka B. P., no, međutim, iz navedenih razloga vijeće taj njegov iskaz nije prihvatilo kao istinit dok je nasuprot tome vijeće povjerovalo obrani 1. optuženog R. H., 2. optuženog R. P. i 3. optuženog Z. Ž. uz zaključak da njihova obrana nije ničim osporena.

 

S obzirom  da su 1. optuženi R. H., 2. optuženi R. P. i 3. optuženi Z. Ž. oslobođeni od optužbe, to je ujedno presuđeno da troškovi kaznenog postupka, temeljem u izreci citiranih odredbi, padaju u cijelosti na teret proračuna.

                        

 

U Karlovcu 14. ožujka 2019.

 

                                                                                                            Predsjednik vijeća

                                                                                                                  Leon Kovačić, v.r.