Broj: Kr 114/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. R. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Požegi od 14. ožujka 2016. broj K-194/13 i Županijskog suda u Karlovcu od 31. kolovoza 2016. broj Kž-115/16, u sjednici održanoj dana 07. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Požegi od 14. ožujka 2016. broj K-194/13 preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Karlovcu od 31. kolovoza 2016. broj Kž-115/16 proglašen je krivim M. R. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 3. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

              Osuđeni M. R. je po branitelju Ž. M., odvjetniku iz P., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, naznačujući odredbu čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08). Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske „utvrdi da je okrivljenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, te da ukine presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Kž-116/16 od 31.08.2016., te uputi predmet drugostupanjskom Sudu na ponovno suđenje i odluku“.

              U skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13;  dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podneskom od 06. veljače 2017. broj KR-I-DO-234/16 predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan. To očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.

              Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

              Osuđenik uvodno naznačenu povredu kaznenog zakona, odnosno da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, konkretizira tvrdnjom kako je 01. siječnja 2013. stupio na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), koji je po njegovom mišljenju za počinitelja blaži. Ovu tvrdnju potkrjepljuje navodom da je Opći dio KZ/11 u odnosu na Opći dio KZ/97 povoljniji za okrivljenika, konkretno institut sudskog ublažavanja zakonom propisane kazne iz čl. 48. KZ/11 i čl. 49. KZ/11, prema kojim odredbama se okrivljeniku može izreći minimalno moguća kazna zatvora u trajanju od jedne godine i potom izreći uvjetna osuda na temelju čl. 56. KZ/11, ili pak ista zamijeniti radom za opće dobro na slobodi po čl. 55. KZ/11, za što i pledira u podnesenom zahtjevu.

              Međutim, izloženo se rezoniranje ne može prihvatiti kao ispravno. Naime, za kazneno djelo iz čl. 272. st. 3. KZ/97 zaprijećena je kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina, dok je za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. KZ/11 (koje sadržajno odgovara djelu izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ/97) propisana kazna zatvora u trajanju od tri godine do dvanaest godina. Prema tome, odredbe novog KZ/11 su za počinitelja strože. Činjenica što odredbe čl. 48. i 49. KZ/11 (Opći dio) omogućuju da se kazna zatvora ublaži do jedne godine, za razliku od odredbe čl. 57. KZ/97, po kojoj je ta granica u slučaju tzv. sudskog ublažavanja kazne bila do dvije godine, nisu odlučne za ocjenu koji je zakon blaži. Naime, sugestija osuđenika kako je u konkretnom slučaju bilo uvjeta za daljnje ublažavanje kazne primjenom odredaba KZ/11 počiva na uvjerenju u iznimno izraženim olakotnim okolnostima, koje bi opravdavale i odmjeravanje minimalne kazne zatvora u trajanju od jedne godine, pa i izricanje uvjetne osude, odnosno zamjenjivanje kazne zatvora radom za opće dobro, no, respektirajući sve što je u obrazloženju drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni rečeno, očito je da je u suštini riječ o pobijanju pravomoćne presude zbog odluke o kazni, a iz te osnove nije dopušteno podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Slijedom iznesenog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti i na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 07. ožujka 2017.