Broj: Kž 69/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene Lj. B., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja E. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2016. broj Kov-6/2015-14, u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

I.  U povodu žalbe oštećenika kao tužitelja E. B., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba oštećenika kao tužitelja E. B. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 355. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), odbačena je optužnica oštećenika kao tužitelja E. B. od 20. listopada 2016. protiv okrivljene Lj. B., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj E. B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenice Lj. B., kao i nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenice te na ime paušalne svote platiti iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, dok će se, sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08, o visini preostalih troškova donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj E. B. putem opunomoćenika, odvjetnika S. I., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je bespredmetna.

Ispitivanjem pobijanog rješenja u povodu žalbe oštećenika kao tužitelja E. B., a po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud utvrdio je da to rješenje nije donijelo ovlašteno tijelo.

Naime, pobijano rješenje donijelo je optužno vijeće prvostupanjskog suda postupajući s podneskom oštećenika kao tužitelja E. B. naslovljenom „PODNESAK OŠTEĆENIKA“ od 20. listopada 2016., a zaprimljenom na prvostupanjskom sudu 24. listopada 2016. kao s optužnicom, pri tome ne vodeći računa o sadržaju tog podneska s obzirom na pravnu situaciju u kojoj je podnesen. Naime, oštećenik kao tužitelj je, postupajući sukladno uputi iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-1228/09-IV od 15. travnja 2010. o odbačaju kaznene prijave, a u smislu odredbe članka 55. stavka 2.  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97), Općinskom sudu u Rijeci podnio optužni prijedlog protiv okrivljene Lj. B., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i kaznenog djela iz članka 339. KZ/97. Nakon što je oštećenik kao tužitelj podneskom od 10. srpnja 2013. izmijenio optužni akt na način da je okrivljenici, umjesto kaznenog djela iz članka 337. stavaka 1. i 2. KZ/97, na teret stavljeno kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11, rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Rijeci broj Kv-577/13 (K-333/10) od 24. listopada 2013. taj se sud proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu te je isti po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen Županijskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom. Potom je optužno vijeće Županijskog suda u Rijeci, postupajući s podneskom oštećenika kao tužitelja kao s optužnicom, rješenjem broj Kov-6/2015 od 21. prosinca 2015., na temelju članka 344. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 2. i članka 341. stavka 4. ZKP/08, tu „optužnicu“ vratilo oštećeniku kao tužitelju da u roku od 3 (tri) dana nadležnom sudu podnese zahtjev za ispitivanje okrivljenice uz upozorenje da će se, ako propusti taj rok, smatrati da je odustao od kaznenog progona te će se postupak obustaviti. Nakon što je postupio sukladno tome, oštećenik kao tužitelj je prvostupanjskom sudu dostavio podnesak naslovljen „PODNESAK OŠTEĆENIKA“ s kojim je taj sud, kao što je već prethodno navedeno, postupio kao da se radi o optužnici umjesto da ga je, što bi bilo pravilno, proslijedio sucu istrage radi postupanja u smislu članka 216. ZKP/08. Naime, prethodno spomenuti podnesak oštećenika kao tužitelja ima pravni značaj izjave o preuzimanju kaznenog progona nakon državnoodvjetničkog odbačaja kaznene prijave, a njime se okrivljenoj Lj. B. stavlja na teret kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11 (za koje je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina), dakle kazneno djelo za koje je, u smislu odredbe članka 216. stavka 1. ZKP/08, istraga obvezna. Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da se za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina provodi istraga, osim u slučaju iz članka 341. stavka 3. ZKP/08 (koja iznimka u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir jer ovlašteni tužitelj nije državni odvjetnik, već oštećenik kao tužitelj).

Kako je, dakle, prvostupanjski sud podnesak oštećenika kao tužitelja naslovljen „PODNESAK OŠTEĆENIKA“ od 20. listopada 2016., a zaprimljen na prvostupanjskom sudu 24. listopada 2016. trebao proslijediti nadležnom tijelu na postupanje, odnosno sucu istrage s napomenom da je riječ o izjavi o preuzimanju kaznenog progona, pobijano rješenje je, u povodu žalbe oštećenika kao tužitelja, a po službenoj dužnosti trebalo ukinuti, uslijed čega je žalba oštećenika kao tužitelja postala bespredmetna.

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. ožujka 2017.