P-6162/2016

                                                                                                                             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. Č., OIB …,S., L. C., OIB …S., J. U., OIB …S., M. C., OIB ….S., T. B., OIB …S., T. V., OIB …S., M. K., OIB …S., M. B., OIB …S., M. U., OIB …S., J. J., OIB …S., N. V., OIB… S., svi zastupani po punomoćniku  A. Đ., odvjetniku iz S., protiv tuženika  I. T., OIB …S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. siječnja  2019. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja A. Đ., odvjetnika iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika A. M., odvjetnice iz S., na ročištu za objavu dana 12. ožujka 2019 godine.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Utvrđuje se da pomoćni prostor  koji se nalazi u stambenoj zgradi S., označen na skici vještva stalnog sudskog vještaka Županijskog suda u Splitu za geodeziju P. Č. od 18. travnja 2018.g. slovima A-B-C-D-E-F-A , a koje  vještvo je sastavni dio ove presude, predstavlja zajednički dio zgrade koji pripada svim suvlasnicima zgrade srazmjerno veličini njihovih stanova u narečenoj zgradi, a koji stanovi su u isključivom vlasništvu svakog od suvlasnika u narečenoj zgradi.

 

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati pomoćni prostori označen u točki I. izreke presude u suposjed suvlasnicima zgrade na adresi S., u urednom stanju, slobodnu od osoba i stvari.

 

 

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.025,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) poena, a koja teče od 12. ožujka 2019 godine do isplate.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 16.12.2016 godine tužitelj je naveo da su stranke suvlasnici nekretnine na adresi …i vlasnici stanova odnosno posebnih dijelova iste nekretnine.

Da se tuženik nalazi bez valjanog pravnog osnova u posjedu prostora koji se nalazi u niskom prizemlju br. 1 površine 15m2.

Također je navedeno da navedeni dio zgrade je zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova odnosno u suvlasništvu svih vlasnika stanova na naznačenoj adresi u jednakim dijelovima i nije evidentirano u zemljišnim  knjigama.

Dalje je navedeno da je predmetna prostorija služila za održavanje zajedničkih sastanaka svih stanara do trenutka dok tuženik bez pravnog osnova nije promijenio bravu u vratima i zadržao ključeve samo za sebe pa je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to određeno u izreci ove presude.

 

 

U odgovoru na tužbu od 28.04.2017 godine  tuženik je naveo:

 

Tuženik se protivi tužbi , predlaže istu odbiti u cijelosti kao neosnovanu uz osudu tužitelja na podmirenje troškova parničnog postupka tuženiku.

Netočno je, da se tuženik bez valjanog pravnog osnova nalazi u posjedu prostora označenog kao pomoćna prostorija, koja se nalazi u niskom prizemlju  broj 1 stambene zgrade u S., u površini od cca 15,00m2.

Tuženik na temelju Ugovora o stjecanju prava vlasništva na stanu reg. br. 95/76-UPV zaključen dana 28.05.1984. god. stekao vlasništvo na pomoćnom prostoru u površini od 14,52m2.

Dokaz: Pregled Ugovora o stjecanju prava vlasništva, na stanu, reg. br. 95/76-UPV zaključen dana 28.05.1984. god.

Dakle tuženik se nalazi u posjedu predmetnog prostora temeljem valjane prane osnove. Od kupnje prostora tj. od 1984 god. do danas , tuženik se nalazi u zakonitom, poštenom i samostalnom posjedu od nikog ometan.

Navedeni prostor nije zajednički dio zgrade i ne predstavlja zajedničko vlasništvo.

Predmetni prostor nije služio za održavanje zajedničkih sastanaka, niti su se u istom održavali sastanci nakon kupnje od strane tuženika.

Nadalje, netočan je navod tužitelja da je tuženik samovlasno prisvojio predmetni prostor.

Tužitelj  na temelju valjane osnove koristi predmetni prostor i nad istim temeljem valjane osnove izvršava svoja vlasnička ovlaštenja.

Navedeni prostor nije nikada služio za održavanje sastanaka, niti su drugi stanari zgrade ulazili u isti, jer tuženik neprekidno od kupnje predmetnog prostora( pune 3 godine) koristi isti i izvršava faktičnu vlast nad prostorom.

Dakle, tuženik drži u posjedu predmetnu nekretninu na temelju pravno valjane osnove-Ugovora o stjecanju prava vlasništva na stanu,reg. br. 95/75 UPV, zaključen dana 28.05.1984. god.

Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka.

 

 

Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao odluku suvlasnika, dopis D. i. od 07.02.2013 godine, potpise suvlasnika , ZK izvatke za predmetnu nekretninu, tlocrt predmetne nekretnine, Ugovor o stjecanju prava vlasništva od 28.05.1984 godine, Ugovor o pravu stjecanja vlasništva na stan od 24.05.1986 godine, Međuvlasnički ugovor, opis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, kupoprodajni ugovor od 10.02.1984 godine, zapisnik s očevida lica mjesta, nalaz i mišljenje sudskog  vještaka P. Č. od 18.04.2018 godine, iskaz tužitelja ad 1 L. Č., iskaz tužiteljice ad 9 U. M., iskaz tuženika I. T., preslike spisa ovog suda posl. br. Zs-1633/14 i Zs-532/16, iskaz svjedokinje A. A., iskaz svjedoka N. K., iskaz tužiteljice ad 4 M. C., tužitelja ad 6 V. T..

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Punomoćnici parničnih stranaka su potpisali trošak.

 

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su tužitelji, suvlasnici stambene zgrade u S. a da je vlasnik stana na istoj adresi i tuženik.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li je predmetna nekretnina pobliže opisana u vještvu sudskog vještaka P. Č. zajednički dio predmetne stambene  zgrade ili posebni dio vlasništvo tuženika te da li je tuženik mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine Ugovorom o prodaji sa tvrtkom  D., te da li se radi o pripatku stana tuženika.

 

U svom iskazu tužitelj L. Č. je naveo:

 

Mogu kazati što se tiče predmetnog prostora da se isti nalazi u niskom prizemlju I, a postoji i nisko prizemlje II. I na I i II niskom prizemlju se nalaze drvarnice. Tuženik koristi predmetni prostor već 10ak godina. Isti je prije bio prazan. Međutim moram napomenuti da sam ja  dugo vremena živo na selu 70 km od S. tako da mi nije baš poznato stanje ali je poznato mojoj supruzi A. Č.. Ne znam da li tuženik plaća pričuvu za predmetni prostor. Tuženik je dolazio do mene i tražio moju suglasnost da može kupiti predmetni prostor i ja sam mu dao suglasnost. Tuženik je kupio predmetni stan kad i ja, a ne znam što je sve bio predmet kupovnog ugovora. Moja supruga je bila nazočna na sastancima u toj prostoriji kućnog savjeta a sada skupa stanara. Ja sam uselio 1979. godine u pred zgradu, a pretpostavljam da je tuženik uselio u predmetnu zgradu kada i ja.

Nakon što mi se predočava skica lica mjesta vještaka P. Č. to je upravo taj prostor koji se sastoji od prostorije, kuhinje i wc-a, i radi se o prostoru od nekih 15ak m2. Tuženik se obraćao i drugim suvlasnicima radi suglasnosti za otkup predmetnog prostora.

Priključci za struju postoje. Mislim da je taj prostor spojen na zajedničko brojilo predmetne zgrade, to pretpostavljam, ne mogu sa sigurnošću tvrditi.

Jedno sam vrijeme bio zamjenik predstavnika stanara. Bio sam na par sastanaka o čemu postoje zapisnici koji se mogu dostavit u sudski spis. Kada sam ja bio zamjenik  predstavnika suvlasnika, sastanci, odnosno skupovi stanara su se održavali na stepeništu. Radilo se o jednom sastanku vezano za zamjenu ulaznih vrata zgrade.

 

Sastanci su se prije održavali u predmetnom prostoru ali ja nisam bio nazočan jer sam bio na selu, nakon toga su se održavali na stubištu. Koje točne godine su se održavali u predmetnom prostoru, a kada na stubištu, o tome se ne mogu sa sigurnošću izjasniti. Ja znam da su se održavali sastanci u predmetnom prostoru iz razgovora sa mojom suprugom koja je počela živjeti na predmetnoj adresi 1988. godine, pred rat, a ja sam živio na selu. Moja supruga je u stanu živjela s djecom.

Tužitelj je došao živjeti u S. 1993. na 1994. godine ja sam došao na radno mjesto ravnatelja O. š. V.. Mogu kazati da se ne mogu sjetiti da li se od 1993. godine sastanak održao u predmetnoj prostoriji, ali mislim da nije.

 

U svom iskazu tužiteljica M. U. je navela:

 

Meni je poznato iz priče moje kćeri da su se u predmetnoj prostoriji održavali sastanci skupa stanara, a ne znam kada. Ne znam od kada tuženik koristi predmetni prostor. Djeca iz ulaza su tu slavili nove godine. A kada su bili sastanci o tome nemam saznanja. Tuženik od mene nije tražio suglasnost za otkup predmetnog prostora. Ja nikad nisam dolazila u predmetni prostor pa mi nije ni poznat raspored prostorija. Na ovom dijelu gdje se nalazi prostor ne nalaze se drvarnice već etažu poviše.  Većina suvlasnika se doselila 1979. godine u predmetnu zgradu a tada je uselio i tuženik.  Zadnji sastanak u predmetnoj prostoriji je bio prije nekih 8-9 godina.

Priključak struje u predmetnoj prostoriji je priključen na glavno mjerilo za cijelu zgradu. Za predmetni prostor je bila zainteresirana jedna osoba koja je bila podstanar u našoj zgradi, htjela ga je kupiti. Nikad nisam bila u  predmetnom prostoru.

Mogu kazati da je moja kćer odselila od mene, odnosno s predmetne adrese, prije 3-4 godine a prije toga je sudjelovala na sastancima skupa stanara.

 

 

U svom iskazu tužiteljica M. C. navodi:

 

Ja sam suvlasnik predmetne zgrade i tu imam stan koji sam kupila i uselila 1979. godine. Što se tiče predmetnog prostora mogu kazati da se isti do 2000. godine koliko mi je poznato koristio za održavanje skupa stanara, djeci za proslave nove godine. Ne mogu se decidirano izjasniti od kada je tuženik u predmetnom prostoru. I ja sam bila na sastanku u tom prostoru kada se održavali sastanci kućnog savjeta i skupa stanara. Taj se prostor sastoji od jedne sobe i manjeg wc-a. Predmetni prostor nema zasebno mjerilo za struju. Mogu kazati da ja smatram da tuženik nije kupio predmetni prostor jer isti predstavlja zajednički dio zgrade. Tuženik nije dobio suglasnost svih nas suvlasnika da bi kupio predmetni prostor. Nije mi poznato da bi tuženik kupio prostor od D.. Poznato mi je da je tuženik tražio neke potpise ali ne znam detalje. Predmetni prostor nalazi se odmah do stana tuženika i dijeli ih samo zid. Predmetni prostor se nalazi na viskom prizemlju jedan. Ispod toga se nalaze još dvije etaže sa stanovima i dijelovima drvarnicama. Svaki stan ima svoju drvarnicu. Sastanci su se prestali održavati u tom prostoru 2000-ih godina a kada točno to ne znam.

 

U svom iskazu tužitelj T. V. navodi:

 

Ja sam 1979. uselio u predmetnu zgradu i Ugovor sam zaključio s D.. Negdje do 2005-2006. predmetni prostor se koristio kao zajednička prostorija koji se nalazi odmah do stana tuženika. Tu su se održavali skupovi stanara a prije toga i drugi sastanci. Što se tiče korištenja tog prostora i prije 2005-2006. godine tuženik je pokušao koristi taj prostor na način da bi promijenio bravu ali mu je predstavnik stanara to branio. Negdje od 2005-2006 godine se ne koristi za skupove stanara nego ga koristi isključivo tuženik . Tuženik je tražio da mu potpišemo da kupi prostor što sam odbio. Isti se sastoji od jedne sobe i kuhinje, a nema zasebno mjerilo za struju nego je priključeno na zajedničko mjerilo na stubištu. Predmetni prostor se nalazi odmah do stana tuženika i dijeli ih samo zid. Meni tuženik nikad nije kazao da bi predmetni prostori kupio od D.. Nama je D. i. kazao da se radi o zajedničkom  prostoru i kada smo uselili kazali su nam što predstavlja zajedničke dijelove zgrade i kazali su nam da pred. prostor predstavlja upravo zajednički dio zgrade namijenjen za sastanke skupa stanara i kućnog savjeta te prikupljanja režijskih troškova. Koristili su ga predstavnici suvlasnika i predsjednici kućnog savjeta.

 

U svom iskazu tuženik I. T. navodi:

 

Mogu kazati da je moj pokojni  otac kupio stan u predmetnoj zgradi. Kasnije sam ja postao vlasnik predmetnog stana. Stan se nalazi na niskom prizemlju I. Odmah do tog mog stana nalazi se i predmetna prostorija koja je u naravi garsonijera  koja se sastoji od sobe i kupatila. Ja sam bio zainteresiran da kupim pred prostor te otišao u  D. s. koja je bila investitor pred. prostora. Jedna druga osoba je bila zainteresira za otkup. S D. s. sam zaključio ugovor o kupoprodaji i platio cijenu 1984 godine. Od kada ja živim na predmetnoj adresi isključivo ja imam ključ predmetnog prostora i dok nisam otkupio isti sam dopuštao da se održavaju sastanci skupa stanara. U nesmetanom posjedu predmetne nekretnine sam već 40 godina. Isti koristim kao teretanu i to dva puta dnevno. Ja uopće tu ne trošim električnu energiju. Od kupnje predmetnog prostora ja isključivo imam ključ i zaista sam djeci dopustio da tu slave dvije nove godine. Od 1987. godine tu se više nisu održavali skupovi stanara. Predmetni prostor sam koristio isključivo ja. Isti je spojen na glavno mjerilo zgrade. Ne radi se o zajedničkim dijelovima zgrade. Na toj etaži se nalazi moj stan i drvarnice oko prostora lijevo. Još jedna etaža drvarnica nalazi se ispod predmetnog prostora i svaki stan ima svoju drvarnicu. I moj stan ima svoju drvarnicu.

Predmetni stan je kupio moj otac 1976. godine.  Prvi ugovor je glasio na moju nevjestu D. T. i isti je morao glasiti na nju jer je bila član zadruga D. s. A kasnije ugovori i vlasništvo je preneseno na mene negdje 78. godine, prije nego smo uselili u stan.

Ja u posjedu predmetnog prostora od 1984. godine, znači to nije 40 godina kako je ušlo u zapisnik, nego od 1984. godine.  Ja sam potpisao međuvlasnički ugovor, ne plaćam pričuvu za predmetni prostor jer isti nije etažiran.

 

Nakon što mi se predočava međuvlasnički  ugovor od 1997. godine koji se nalazi u spisu mogu kazati da sam ja potpisao isti i privitak 1 istog.

Ja sam potpisao i ugovor i aneks ugovora s tvrtkom  D. d. i kupio sam taj prostor 1984. godine kako sam gore naveo.

Tražio sam suglasnost od drugih suvlasnika za kupnju predmetnog prostora , zgrada ima ukupno 19 stanova tada, dobio sam suglasnost od 16 stanara, troje je bilo odsutno. Tvrtka D. d. nije ni tražila od mene suglasnost od drugih stanara. Suglasnost sam tražio 1983. godine, prije nego je zaključen ugovora s D. d. . Od tužitelja ad 1 sam tražio suglasnosti prije 1984. kada bi dolazio sa sela.

 

 

U svom iskazu svjedok A. U. navela je:

 

Predmetna prostorija se nalazi na viskom prizemlju. 1979. godine smo uselili i tada su nam predstavnici D. s. pokazali stanove i zajedničke prostorije pa tako i ovu predmetnu koja se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora. Ja sam zadnjih 5 godina predstavnik suvlasnika , od 1979. godine pa do 2005. u predmetnoj prostoriji su se održavali sastanci kućnog savjeta a poslije skupa stanara. 2008/2009. godine tuženik je u predmetni prostor stavio neke svoje sprave za vježbanje. Do 2008. godine smo svi suvlasnici koristili predmetnu prostoriju, a nakon 2008. godine promijenjena je brava i koristi je isključivo tuženik. Predmetna prostorija nema zasebno mjerilo za struju nego se koristi sa stubišta. Preko upravitelja smo išli na miran način riješiti spor na način da tuženik preda ključeve prostora. Predstavnici D. su na pokazali predmetni prostor te nam kazali da ova prostorija predstavlja zajednički dio zgrada koje koriste svi suvlasnici.

Osim za sastanke skupa stanara predmetna prostorija je korištenje proslava nove godine za djecu koja se stanovala na pred. adresi. Do 2008. godine smo svi imali ključeve od pred. prostorije a nakon 2008. godine ključeve ima isključivo tuženik. Jedan suvlasnik je čak prespavao u predmetnom prostoru i koristio ga mjesec dana.

Meni je poznato da tuženik ima zaključen Ugovor o prodaji predmetnog prostora sa D. s. i to su kazali kod našeg upravitelja D. i. i to nam je rečeno kada smo htjeli predmetni  prostor ili prodati ili iznajmiti trećim osobama i mi smo htjeli to ponuditi tuženiku i da to bude ona cijena koja je na tržištu. Ključeve prostora nije imao svaki stanar jer je dosta stanara radilo u inozemstvu ali oni koji su bili u Republici Hrvatskoj su imali ključ.

Neki sastanci su se održavali na stubištu od 2008. godine jer je u posjedu prostora bio upravo tuženik.

Tužitelj je boravio u T. a u stanu u tom razdoblju živjeli su uglavnom podstanari te njegova djeca koja su bila na školovanju u S..

Tuženik tražio od svih suvlasnika suglasnost da može kupiti predmetni prostor a suglasnost mu je dao samo tužitelj L. Č..

 

U svom iskazu svjedok N. K. navodi:

 

Ja sam zaposlenica D. i. od 2014. godine. D. i. je upravitelj predmetne zgrade od 1998. godine kada je potpisan prvi međuvlasnički ugovor. Što se tiče tog prvog ugovora u potpisu se navodi tuženik I. T. za stan 59 m2. 2014. godine sam obavila jedan razgovor kao predstavnik upravitelja s tuženikom koji mi je kazao da se predmetni prostor nalazi odmah do njegova stana te da ih dijeli jedan zid. Ja sam mu kazala da to predstavlja zajednički dio zgrade. Njemu je potrebna suglasnost svih suvlasnika sporne zgrade ukoliko želi kupiti predmetni prostor i nakon što sam mu to rekla on se zahvalio i otišao iz D. i. Ja sam obavijestila predstavnika sporne zgrade gospođu U. koja mi je kazala do oni imaju s tuženikom problem vezano za predmetni prostor. U prvih 5 minuta razgovora između mene i tuženika, tuženik  je kazao da je on vlasnik prostora i da ima ugovor te sam mu ja kazala da ako ima ugovor neka se ide uknjižiti sam ili preko odvjetnika a da u tim poslovima upravitelj ne zastupa suvlasnike. Mi smo kao D. i. 2016. godine napravili povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišne knjige pa su tu ušli i stanovi, drvarnice ali nije ušao taj prostor. Kolega tehnički  inženjer je kazao da se predmetni prostor oduvijek tretirao kao zajednički dio zgrade jer svi posebni dijelovi kada je zgrada projektirana imaju posebnu električnu instalaciju što ovaj prostor nema i trošak utroška električne energije je vezan za zajedničko mjerilo zgrade.

Nakon ovih prvih 5 minuta razgovora sam kazala tuženiku da on može kupiti predmetni prostor ako ima suglasnost svih suvlasnika a mi iz D. i. mu možemo dati samo tehničku podršku, a inicijativa za kupnju tog prostora je bila upravo na tuženiku.

 

Iz iskaza tužitelja ad 1 L. Č. proizlazi da se u predmetnom prostoru održavali zajednički sastanci stanara da je u navedenom prostoru priključak za struju spojen na zajedničko brojilo zgrade te da je se tužitelj obraćao njemu radi pribavljanja suglasnosti za otkup predmetnog prostora.

Iz iskaza svjedokinje M. U.,također bi proizlazilo da su se u predmetnom prostoru održavali sastanci suvlasnika zgrade a isto bi proizlazilo iz iskaza svjedoka L. Č..

Iz iskaza svjedokinje N. K. proizlazi da je pozvala tuženika da vrati ključ prostorije.

Iz iskaza svjedoka T. V. bi proizlazilo da prostor ima sobu i kuhinju.

Među strankama nije sporno da je otac tuženika kupio stan u predmetnoj zgradi što je u suprotnosti s ugovorom od 28.05.1984 godine. Nije sporno da je zaključen ugovor sa stambenom zadrugom D. s.

Prema mišljenju ovog suda radilo bi se o prividnom ugovoru u smislu članka 285 Zakona o obveznim odnosima, odnosno sklopljen je isključivo sa ciljem da se na nezakonit način prisvoj sporni pomoćni prostor.

Sam tuženik u svom iskazu navodi da su se u tom prostoru održavali sastanci stanara i dočeci nove godine.

Tuženik je dobio suglasnost samo 16 stanara za otkup tog prostora. Ovakvim postupanjem tuženik je priznao činjenicu da je isti prostor zajedničko vlasništvo te da je ugovor iz 1984 godine simulirani pravni posao.

Iz iskaza tužitelja ad 4 M. C. i ad 6 T. V. te iz iskaza svjedoka A. U. i N. K. nedvojbeno bi proizlazilo da sporni prostor predstavlja zajednički dio zgrade a time je i zajedničko vlasništvo svih suvlasnika zgrade.

Iz iskaza tužitelja ad 4 i ad 6 nedvojbeno bi proizlazilo da se predmetni prostor koristio za zajedničke sastanke, proslave novih godina pa čak i za spavanje.

Iz iskaza svjedokinje A. U. da su upravo predstavnici stambene zgrade D. s. obavijestili stanare kako sporni prostor predstavlja zajednički dio zgrade te da je većina suvlasnika imala ključeve od te stambene zgrade.

Iz iskaza svjedokinje N. K. bi proizlazilo da je navedena tvrtka provela povezivanje zemljišnih knjiga i knjiga položenih ugovora sa naglaskom da navedeni prostor nije uvršten u popis upravo iz razloga što on ne predstavlja posebni dio niti pripadak stanu tužitelja, već predstavlja zajednički dio zgrade.

U prilog gore navedenim činjenicama proizlazilo bi i činjenica da predmetni prostor nema zasebno mjerilo za struju već je priključen na zajedničko mjerilo svih suvlasnika zgrade koje je smješteno na stubištu pa bi troškove struje snosili svi suvlasnici zgrade.

Iz iskaza svjedoka N. K. također bi proizlazilo da je ona od strane tehničkog inženjera dobila podatak da se predmetni prostor oduvijek tretirao kao zajednički dio zgrade gdje je prema projektnoj dokumentaciji za njega nije bio predviđen posebni električni priključak.

Iz iskaza tužitelja M. C. i T. V. bi proizlazilo da je tuženik  tražio potpise stanara za kupnju predmetnog prostora koju suglasnost nije dobio. Iz spisa ZK odjela u S. i to spisa ZS-1633/14 i ZS-532/16 nedvojbeno bi proizlazilo da je odbijen zahtjev tuženika za uknjižbu prava vlasništva.

Konačni zaključak ovog suda je da predmetni prostor, a što proizlazi iz iskaza gore navedenih svjedoka i tužitelja ne predstavlja posebni dio zgrade nego zajednički dio zgrade, što proizlazi iz činjenice da nema vlastiti priključak za struju.

Što se tiče ugovora iz 1984. godine potrebno je istaknuti da je zaključak ovog suda da se radi o prividnom ugovoru, da taj prividni ugovor je također ništetan jer tvrtka D. s. nije mogla prodati zajednički dio zgrade kao posebni dio iz razloga što iz sve projektne dokumentacije proizlazi da se radi o zajedničko dijelu zgrade.

Nesporno je da tužitelj nije pribavio suglasnost za uknjižbu iz razloga jer je riječ o zajedničkoj prostoriji.

Iz rezultata očevida lica mjesta, nedvojbeno proizlazi da predmetni prostor, ne može predstavljati posebni dio zgrade nego zajednički dio zgrade iako ima zaseban ulaz ali nema vlastito mjerilo za struju.

Da su točne tvrdnje tuženika da se radi o posebnom dijelu kojeg je on kupio postavlja se pitanje zašto tuženik nije tražio odvajanje mjerila za struju.

Također ne radi se o pripatku stana tužitelja jer isti nije bio ni obuhvaćen ugovorom o prodaji stana.

Kako su tužitelji u cijelosti uredili tužbeni zahtjev sukladno nalazu mišljenja sudskog vještaka P. Č. zaključak je ovog suda da predmetni prostor predstavlja zajednički dio zgrade.

Kako je nesporno da tuženiku isključivu u posjedu drži taj prostor to je dužan predati isti u suposjed tužiteljima kako je to odlučeno pod točkom II ove presude.

 

U konkretnom slučaju trebalo je primijeniti na ovako utvrđeno činjenično stanje čl. 57 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te čl. 3 Uredbe o održavanju zgrada (NN 64/97) pa bi prema mišljenju ovog suda predmetna nekretnina predstavljala zajedničku prostoriju koja je u zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika.

Isto tako je trebalo naložiti tuženiku predaju u suposjed predmetnu nekretninu pa sukladno odredbi čl. 161 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 250 bodova, pristupa na ročište od 05.06.2017 godine, 11.09.2017., 16.11.2017., 02.07.2018., 27.11.2018., i 29.01.2019 godine svako po 250 bodova, sastava podneska od 25.11.2018 i 16.01.2019 godine svaki po 250 bodova, odnosno ukupno 2250 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 22.500,00 kuna koji iznos je uvećan na ime PDV-a odnosno 5625,00 kuna, sudskih pristojbi tužbe 1450,00 kuna i sudskih pristojbi presude 1450,00 kuna pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa 31.025,00 kuna koji iznos je i određen u izreci ove presude.

 

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Splitu, 12. ožujka 2019. godine

 

                                                                                                        S U D A C

             

                                                                                                                              DRAGAN RAMLJAK, v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:  Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana objave  odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u 3 primjerka.

 

DNA:

-punomoćniku tužitelja

                  -punomoćniku tuženika

                  -u spis