Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kr 5/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, odlučujući o zahtjevu os. D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. travnja 2016., br. K-741/15 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 10. studenog 2016., br. Kž-189/16., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se zahtjev os. D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. travnja 2016., br. K741/15 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. studenog 2016., br. Kž-189/16., os. Dario Perić proglašen je krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama, iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

Protiv te presude os. D. P. je putem branitelja D. R., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, povrede prava na pravično suđenje i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da se „...pobijane odluke prvostupanjskog i višeg suda ukinu u cijelosti ili djelomično i predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom ili višem sudu.“

 

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Marinka Orlić, u smislu čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08), podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan, koji odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na povrede kaznenog postupka, te povrede prava okrivljenika na obranu i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, sadržajno se zahtjev odnosi na prigovor da sudovi nisu smjeli osporavanu odluku utemeljiti u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka D. O., koji nije ispitan na raspravi već je pročitan njegov iskaz sa zapisnika o zamolbenom saslušanju kod Kantonalnog suda u Novom Travniku u Bosni i Hercegovini, kojem nisu nazočili okrivljenik i njegov branitelj. Međutim, kao je navedeni dokaz izveden sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka i bez primjedbi na pročitani iskaz (zapisnik od 03.03.2016., list 251 spisa), isti predstavlja valjani dokaz, te su sudovi pravilno osporavane odluke dijelom temeljili i na sadržaju tako izvedenog dokaza, čime nisu povrijeđene odredbe kaznenog postupka niti je u pitanju povreda prava okrivljenika na obranu, a ne radi se niti o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge koje je osuđenik istakao u žalbi protiv prvostupanjske odluke.

 

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. ožujka 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu