Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 115/17

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika G. K., zbog kaznenog djela iz čl. 148 st. 1 u vezi s čl. 20 st. 1 i čl. 115. st. 2 i 1 Kaznenog zakona Republike Srpske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 15. veljače 2017 godine broj Kv I-1/17 (Kir-31/17), u sjednici održanoj 9. ožujka 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba izručenika G. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 15. veljače 2017 godine broj Kv I-1/17 (Kir-31/17), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Srpskoj Bosna i Hercegovina G. K. radi izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca  na koju je osuđen  pravomoćnom presudom Okružnog suda u Banja Luci od 3. srpnja 2015 godine br. 11 0 K-015820 15 K koja je potvrđena presudom  Vrhovnog suda Republike Srpske od 12. studenog 2015 godine br. 11 O K 015820 15 Kž 2 zbog kaznenih djela iz čl. 148 st. 1 u vezi čl. 20 st. 1 Kaznenog zakona Republike Srpske  i kaznenog djela iz čl. 155 st. 1 i 2  Kaznenog zakona Republike Srpske.

 

              Protiv ovog rješenja podnio je žalbu izručenik G. K. po branitelju D. H. odvjetniku iz D., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsko rješenje i odbije zahtjev za izručenje, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Pravilno je vijeće Županijskog suda u Dubrovniku utvrdilo da egzistiraju sve pretpostavke predviđene u čl. 33 i čl. 34 ZOMPO za izručenje G. K. Bosni i Hercegovini i da ne postoje okolnosti iz čl. 35 st. 1 ZOMPO zbog kojih izručenje ne bi moglo biti dopušteno. Zamolba za izručenje države moliteljice Bosne i Hercegovine sadrži sve podatke i priloge sukladno odredbama čl. 8 st. 3 i  čl. 43 ZOMPO, odredbe čl. 12 Europske konvencije o izručenju i čl. 5 Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju koje su prihvatile obje države. Izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, njegov identitet je nedvojbeno utvrđen, a iz priložene presude proizlazi da činjenični opis djela odgovara pravnom opisu kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110 u vezi čl. 34 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117 KZ/11, s tim da po navedenom domaćem zakonu za ta kaznena djela nije nastupila zastara kaznenog progona. Identitet izručenika nedvojbeno je utvrđen na temelju priloženih dokumenata i po sucu istrage sukladno odredbi čl. 52 st. 1 ZOMPO, zbog čega je ispunjen i daljnji uvjet predviđen odredbom čl. 35 st. 1 t. 6 ZOMPO. Prigovori u žalbi da je drugostupanjska presuda pisana na ćirilici, da se izručuje Republici Srpskoj koja nije međunarodno priznata država sasvim su neosnovani. Naime, izručenik se izručuje Bosni i Hercegovini, što je i navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja, a u cjelokupnoj dokumentacije koju je priložilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske na zamolbu za izručenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine kao države moliteljice navode se pored već navedenih podataka i podaci o izrečenoj pravomoćnoj presudi. Prema tome, uz dokumentaciju priložena drugostupanjska presuda pisana na ćirilici potpuno je u skladu s odredbom čl. 3 st. 1 Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju koja predviđa da se zamolbe koje se podnose i dokumentacija koju treba dostaviti prema odredbama ovog Ugovora sastavljaju na jeziku države moliteljice. Također je neosnovan prigovor u žalbi izručenika s pozivanjem na odredbu čl. 12 st. 1 t. 4  ZOMPO, ako se ima u vidu karakter kaznenih djela za koja je izručenik pravomoćno osuđen i činjenica da ne potpada  pod nijednu skupinu koja se navodi u ovoj zakonskoj odredbi, a zbog koje bi njegov položaj bio otežan zbog ijednog od navedenih razloga. Konačno, izručenik je državljanin Bosne i Hercegovine, a u bijegu je u Republici Hrvatskoj u kojoj je uhićen po tjeralici.

 

              Stoga je žalbu izručenika G. K. valjalo odbiti kao neosnovanu, pa je u skladu s odredbom čl. 494 st. 3 t. 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12) riješeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. ožujka 2017 godine

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu