Broj: Kž 314/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 26. travnja 2016. broj K-3/16, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se žalba optužene J. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku optužena J. M. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, u stjecaju sa produljenim kaznenim djelom krivotvorenja poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 pa joj je na temelju čl. 246. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dok joj je na temelju čl. 279. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika, te je optužena J. M. obvezana obeštetiti ošt. H. A. A. b. d.d. u iznosu od 21.500,00 kn i 24.089,57 Eur-a, dok je s ostatkom od 0,76 Eur-a oštećenik upućen na parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženica je oslobođena naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 142. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08, pri čemu je određeno da će se ti troškovi naknaditi iz proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnijela optužena J. M. po branitelju D. P., odvjetniku iz D., bez navođenja žalbenih osnova, ali prema sadržaju žalbe samo zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači i prema optuženici primijeni uvjetna osuda.

Na žalbu optuženice podnesen je odgovor nadležnog državnog odvjetnika, koji je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, optuženica ističe da prvostupanjski sud, iako je cijenio njezino priznanje djela kao olakotno nije pritom pravilno i dostatno cijenio i motive koji su optuženicu nagnali na počinjenje kaznenih djela, slijedom čega smatra da izrečena jedinstvena kazna u konkretnom slučaju nije primjerena.

Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji, kao i prigovore iz žalbe optuženice, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio, a potom i u dostatnoj mjeri valorizirao sve okolnosti važne za odmjeravanje kako pojedinačno utvrđenih kazni, tako i u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu i za njezinu individualizaciju u konkretnom slučaju. Pritom je u pobijanoj presudi osnovano kao olakotno optuženici utvrdio iskreno priznanje oba kaznena djela, izraženo žaljenje i kajanje, dosadašnju neosuđivanost, okolnost da je majka dvoje djece i općenito loše materijalno stanje, a kao otegotno da je optuženica počinila dva produljena kaznena djela u vremenskom periodu duljem od godine dana, te da ih je počinila kao djelatnica banke, dakle, financijske institucije koja je oduvijek utemeljena na povjerenju građana u njezini poslovanje.

Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, suprotno žalbi optuženice, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je prvostupanjski sud optuženici za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11 utvrdio kaznu od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te potom na temelju odredbi o stjecaju iz čl. 51. KZ/11 ispravno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, pri čemu motiv počinjenja djela nema dominantnog utjecaja. Tako izrečena jedinstvena kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je adekvatna stupnju krivnje optuženice i primjerena pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Budući navodi žalbe optuženice nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. ožujka 2017.