Broj: Kž 642/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S., zbog kaznenog djela iz članka 112. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 29. rujna 2016., br. K-5/16, u sjednici održanoj u nazočnosti opt. I. S. i njegovog branitelja G. L., odvjetnika iz D., dana 14. ožujka 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom donijetom u ponovljenom postupku, Županijski sud u Dubrovniku na temelju odredbi čl. 453. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) i čl. 21. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), oslobodio je optužbe opt. I. S. da je počinio kazneno djelo usmrćenja, iz čl. 112. st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci te presude.

 

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećenici su upućeni da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženike i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Optuženik je putem branitelja G. L., odvjetnika iz D. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

Sjednica je održana u nazočnosti opt. I. S. i njegovog branitelja G. L., odvjetnika iz D., a u odsutnosti državnog odvjetnika koji nije pristupio iako je uredno obaviješten o sjednici vijeća.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. u vezi čl. 459. st. 5. ZKP/08, time što sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama pa se presuda ne može ispitati, te da nije analizirao sve provedene dokaze uključujući i obranu optuženika, na način predviđen u čl. 459. st. 5. ZKP/08, a što je utjecalo na presudu.

 

Protivno takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koje je utemeljio na rezultatima i ocjeni dokaza izvedenih tijekom postupka na raspravi, ocjenjujući pri tome samo one činjenice koje su bile sporne, upravo sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08.

 

Isto tako, suprotno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, kada je nakon provedene analize obrane optuženika, i provedenih dokaza, pravilno zaključio da optuženik nije kriv za počinjenje kaznenog djela usmrćenja, iz čl. 112. st.1. KZ/11, jer je prekoračio granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom oštećenika, za koje je zaključke dao dostatne, uvjerljive i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Naime, u situaciji kada optuženik udara oštećenika šakom u lice tek nakon što je oštećenik došao u Župni dvor gdje je optuženik boravio kao svećenik, te prijeteći više puta da će ubiti optuženika, te udarcima noge otvorio ulazna vrata Župnog dvora i vrata dnevnog boravka te udario optuženika šakom u lice, pravilan je zaključak da je oštećenik napadač te da optuženik postupa u nužnoj obrani kada zadaje prvi udarac oštećeniku jer time otklanja od sebe istovremeni protupravni napad oštećenika, pri čemu je prema nalazu i mišljenju vještaka za forenzičku psihijatriju, M. G. i N. B., napad oštećenika za optuženika predstavljao neočekivan, iznenadni i životno ugrožavajući događaj, koji kod optuženika uzrokuje najprije strah i paniku (tzv. astenički afekat) a zatim bijes i ljutnju (tzv. stenički afekat), koji afekti optuženika dovode u stanje koje odgovara akutnoj stresnoj reakciji u kojoj su njegove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja  svojom voljom bile bitno smanjene. Prema tome, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom slučaju, iz navedenih razloga, radi o prekoračenju granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom oštećenika, koje okolnosti isključuju krivnju, te je sud pravilno na temelju odredbe čl. 453. toč. 2. ZKP/08 u vezi čl. 21. st. 4. KZ/11, optuženika oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela iz čl. 112. st.1. KZ/11.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede kaznenog postupka ili povrede zakona iz čl. 476. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. ožujka 2017.