Broj: Kr 19/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. H., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. i čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98 - ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 113/03, 190/03, 105/04, 84/05 - ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu os. I. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 25. travnja 2016. godine broj K-150/15 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2016. godine broj Kž-301/16, u sjednici održanoj 15. ožujka 2017. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 25. travnja 2016. godine broj K-150/15 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2016. godine broj Kž-301/16, osuđen je I. H. za kazneno djelo prijevare u pokušaju iz čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. i čl. 33. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine.
Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev s mišljenjem da je zahtjev osuđenika neosnovan.
Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije održavanja sjednice vijeća dostavljen osuđeniku.
Zahtjev nije osnovan.
Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodi osnove iz čl. 517. ZKP/08 iz kojih ga podnosi, već uglavnom ponovo ističe žalbene osnove iz podnesene žalbe na prvostupanjsku presudu, na koje je odgovoreno u presudi Županijskog suda u Varaždinu.
Tako navodi da u ovom kaznenom predmetu nije osigurana naknadna suglasnost Republike Slovenije za njegov progon, te da akti Republike Slovenije nisu prevedeni na hrvatski jezik, u čemu, međutim, nije u pravu jer je dodatna suglasnost za kazneni progon prema optužnom aktu Općinskog državnog odvjetništva u Križevcima od 4. ožujka 2011. godine broj K-DO-9/11 dana, kako to proizlazi iz akta Ministarstva za pravosuđe i javnu upravu Republike Slovenije od 27. studenoga 2012. godine broj 560-2146/2012, koji je i preveden na hrvatski jezik (list 145-147 spisa).
Na taj način nisu povrijeđene odredbe kaznenog postupka na štetu osuđenika, a niti Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
S obzirom da je na istovjetne žalbene navode osuđeniku odgovoreno u drugostupanjskoj presudi, nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
Osuđenik ističe i da mu je u postupku uskraćeno pravo na branitelja, čime ukazuje na povredu prava na obranu na raspravi (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
U navedenom osuđenik također nije u pravu jer je glavna rasprava od 4. ožujka 2013. na zahtjev osuđenika odgođena kako bi mogao kontaktirati s izabranom braniteljicom koja ga je zastupala u drugim kaznenim predmetima, L. K., odvjetnicom iz I. G. (list 162 spisa), a kada nije uspio angažirati branitelja po punomoći isti mu je postavljen po službenoj dužnosti, rješenjem zamjenika predsjednika suda u Koprivnici od 21. ožujka 2013. godine broj 14 Su-70/13 (list 179 spisa), sa čime se osuđenik suglasio na glavnoj raspravi 17. rujna 2013. (list 181 spisa) i koji ga je zastupao do pravomoćnosti presude.
Isticanjem navoda da su u žalbenom postupku kao članovi vijeća sudjelovali suci I. P. i N. M. koji su po stavu osuđenika trebali biti izuzeti od odlučivanja, osuđenik ukazuje na osnov za podizanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.
Radi se o sucima koji su ranije odlučivali u ovom kaznenom predmetu u drugostupanjskom postupku kada su ukidane ranije donesene prvostupanjske presude, 8 Kž-311/14-4 od 27. kolovoza 2014. godine, list 270-272 spisa i 8 Kž-56/15-4 od 18. ožujka 2015. godine, list 309-312 spisa, koji, međutim, nisu u smislu čl. 32. st. 1. ZKP/08 izuzeti od obavljanja sudske dužnosti u drugostupanjskom odlučivanju povodom žalbe na prvostupanjsku presudu, donesenu nakon ponovljenog suđenja, nakon ranije ukidne odluke. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3880/2006 na koju se osuđenik poziva nije od značaja za odlučivanje o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u konkretnom slučaju.
Nadalje, osuđenik ističe da zahtjev podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što, međutim, nije osnov iz čl. 517. ZKP/08 zbog kojeg se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti. U protivnom bi to predstavljalo žalbu na treći stupanj podnesenu mimo zakonskih uvjeta.
Kako u pravomoćnoj presudi nisu prekoračene ovlasti suda u odnosu na odluku o kazni (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08) nije osnovan zahtjev osuđenika niti u tom dijelu.
U zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik prigovara i odluci o troškovima kaznenog postupka, kako u pogledu mogućnosti njihova plaćanja tako i u pogledu podataka u spisu, što je, međutim, također činjenično pitanje, a iz tog osnova se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, kako je to već ranije navedeno.
Slijedom navedenog zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 15. ožujka 2017. godine
