Broj: Kž 67/17-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. F., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. F. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2016. godine broj K-47/16, u sjednici održanoj 15. ožujka 2017. godine, u prisutnosti opt. D. F. i branitelja B. M. odvjetnika iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i predmet se u tom dijelu upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Prihvaća se djelomično žalba opt. D. F. ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 i predmet se u tom dijelu upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

 

III. Uslijed odluke pod II. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. D. F. za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11 na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2016. pa nadalje.

 

IV. U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. F. te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 24. studenog 2016. godine (objavljenoj 29. studenog 2016. godine) broj K-47/16 proglasio je krivim opt. D. F. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11, za koje mu je na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, za koju mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec.

 

Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 opt. D. F. se u kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 7. ožujka 2016. godine pa nadalje.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 5.240,00 kuna.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude i zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude i predlaže da se pobijana presuda preinači u osuđujućem dijelu u odluci o kazni na način da se optuženiku za svako kazneno djelo utvrde strože kazne zatvora i da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju, a da se u odnosu na oslobađajući dio pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Optuženik se žali po branitelju B. M. odvjetniku iz Z. i osobno (dva podneska) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenopravnoj sankciji i naknadi troškova kaznenog postupka te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

 

Zahtjeva da se branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika D. F. čija je nazočnost osigurana putem konferencijskog uređaja i njegova branitelja B. M. odvjetnika iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a uredno je izvješten o sjednici vijeća.

 

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna i djelomično neosnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

U odnosu na osuđujući dio pobijane presude

 

Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 optuženik navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i da se pobijana presuda iz tog razloga ne može ispitati.

 

Navedenu postupovnu povredu optuženik nalazi u navodu obrazloženja pobijane presude da je u dokaznom postupku pročitan izvod iz kaznene evidencije za optuženika iako to nije učinjeno.

 

Optuženik je u pravu da izvod iz kaznene evidencije nije pročitan iako prileži u spisu međutim, optuženikova osuđivanost nije bila sporna jer ju i sam optuženik u tijeku postupka nije osporavao, a osim toga tereti ga se i da je inkriminirano kazneno djelo počinio za vrijeme korištenja pogodnosti izlaska za vikend tijekom izdržavanja zatvorske kazne zbog kaznenog djela teške krađe.

 

Dakle, u konkretnom slučaju moglo bi se raditi samo o relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka međutim, kako ona nije utjecala ili mogla utjecati na presudu nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, a pogotovo ne ona iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kako ju kvalificira žalba optuženika.

 

U odnosu na osuđujući dio pobijane presude nije ostvarena niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

U odnosu na kazneno djelo silovanja nije osnovana žalba niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nije u pravu optuženik kada navodi da iskaz oštećenice nije potvrđen niti jednim provedenim dokazom budući je isti potvrđen iskazima saslušanih svjedoka te sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. D. S., kao i medicinskom dokumentacijom koja prilaži u spisu te fotoelaboratom.

 

Oštećenica K. K. je vrlo detaljno opisala cjelokupni tijek događaja od trenutka kada se našla sa optuženikom pa do podnošenja kaznene prijave i odlaska liječniku. Taj iskaz je potvrđen iskazom svjedoka A. V. i njegove majke K. V. u dijelu koji se odnosi na dio događaja pred kućom A. V., koji je izašao na poziv oštećenice pred kuću i u pravcu kojeg je optuženik ispalio hitac iz plinskog pištolja. Kako u pogledu tih događaja nema proturječja osnovano je prvostupanjski sud prihvatio i navod svjedoka A. V. da mu je oštećenica u kasnijem razgovoru rekla da ju je optuženik silovao. Radilo se o razgovoru oko podnošenja kaznene prijave u kojem joj je A. V. rekao da je policija bila na mjestu događaja. O činjenici da ju je optuženik pretukao oštećenica je rekla i svom ocu međutim, o silovanju nije govorila zbog osjećaja stida kako to logično zaključuje prvostupanjski sud.

 

Na okolnosti povreda prvostupanjski sud je proveo sudsko medicinsko vještačenje po vještaku sudske medicine koji je nalaz i mišljenje dao na temelju medicinske dokumentacije, a imao je u vidu i fotoelaborat koji prileži u spisu.

 

Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je oštećenica zadobila ozlijede u vidu podljeva krvi na desnom kapku oka, podljev krvi lijevo sljepoočno, podljev krvi na lijevoj nadlaktici i to u predjelu vanjske površine gotovo u cijelosti zauzima nadlakticu, veliki krvni podljev vanjske površine lijeve natkoljenice, podljev krvi na desnoj potkoljenici, manje podljeve krvi obje uške i iza uški i više manjih oguljotina po tijelu, zbog kojih je pregledana po liječniku 10. i 11. rujna 2015. godine. Što se tiče vremena njihova nastanka vještak je bio izričit da su ozlijede mogle nastati 6. rujna 2015. godine odnosno da nisu nastale 8. ili 9. rujna kako to tvrdi optuženik pozivajući se i sada u žalbi na iskaz djelatnice policije.

 

U odnosu na iskaz djelatnice policije S. V. koja je obavila obavijesni razgovor sa oštećenicom u vezi prijave A. V. dana 7. rujna i tada nije vidjela povrede na oštećenici vještak dr. S. je dozvolio mogućnost da je nemedicinska osoba mogla tada previdjeti ozlijede kod oštećenice, jer su tada, dan nakon ozljeđivanja, ozljede mogle biti manje i slabije vidljive nego u vrijeme kada je vršen pregled. S obzirom na fotografiju na kojoj je vidljivo lijevo sljepoočno zacjeljivanje hematoma odnosno modrice žućkaste boje, vještak je iskazao da je na tom mjestu 7. rujna postojala modrica, ali slabo uočljiva. To i iz razloga jer je oštećenica tamnije puti pa je laiku mogla biti teško uočljiva ili neuočljiva.

 

S obzirom na takav nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice.

 

Na kraju, niti samo optuženik ne poriče da je udarao oštećenicu pa je stoga neosnovano inzistiranje obrane na tezi da je opisane povrede zadobila kasnije, a činjenica da oštećenica nije imala povrede u predjelu spolovila ne čine njezin iskaz neistinitim.

 

Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je optuženik uporabom sile izvršio spolni odnošaj s oštećenicom, bez njezinog pristanka, što je vrlo detaljno i precizno ista opisala, koji iskaz je potkrijepljen ostalim provedenim dokazima. Imajući u vidu dugogodišnju vezu optuženika i oštećenice kao i optuženikovo cjelokupno ponašanje prema njoj prilikom ovog izlaska iz zatvora, kao i ponašanje prema A. V., nije uvjerljiv žalbeni navod da bi oštećenica neosnovano teretila optuženika i da je motiv, kako se navodi u žalbi optuženika, želja optuženika da prekine tu vezu što joj je rekao, a što oštećenica nije mogla podnijeti.

 

S obzirom na sve navedeno nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo silovanja.

 

Iako u uvodu žalbe optuženik ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona isti ne obrazlaže pa je prvostupanjska presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

U odnosu na odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve po prvostupanjskom sudu utvrđene okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne i koje žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika nisu osporene, niti se u žalbama ističu neke druge okolnosti koje ne bi bile utvrđene, a bile bi od značaja za odmjeravanje kazne.

 

Optuženiku je kao olakotno ocijenjeno da je otac troje djece i da ima bivšu izvanbračnu suprugu s ozbiljnim medicinskim problemima o kojoj se kao i o djeci skrbi, dok mu je kao otegotno cijenjena ranija osuđivanost zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja i teške krađe, relativno visok intenzitet fizičke sile koju je primijenio prema oštećenici kritične večeri i noći kao i postupanje prema A. V. iako isto nije rezultiralo, prema stavu prvostupanjskog suda, osudom za kazneno djelo.

 

Imajući u vidu sve navedene okolnosti te činjenicu da je optuženik koristio pogodnost izlaska iz kaznionice gdje je izdržavao kaznu zatvora kao i činjenicu iskazane brutalnosti u svojim postupcima optuženik je za kazneno djelo silovanja osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine kojom će se po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije, zbog čega nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

 

U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2016. godine pa nadalje.

 

Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka međutim, kako je optuženik proglašen krivim osnovano je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezan na platež troškova kaznenog postupka.

 

Ukoliko imovinsko stanje osuđenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka bude takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati predsjednik vijeća može, na obrazloženi zahtjev osuđenika, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova.

 

U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari u pravu je optuženik da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik mobitel dao oštećenici na korištenje i da joj upravo ta detencija odnosno nesmetani posjed mobitela daje suvlasničko pravo na njemu.

 

Osnovano optuženik u žalbi osporava takav zaključak drugostupanjskog suda jer davanjem na korištenje mobitela optuženik nije prenio prava vlasništva, nije ga darovao oštećenici niti ijedan provedeni dokaz govori u tom pravcu.

 

Stoga je prihvaćena žalba optuženika pa će nadležni sud u ponovljenom postupku provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge radi utvrđenja vlasništva ili suvlasništva na predmetnom mobitelu te savjesnom ocjenom istih kao i obrane optuženika donijeti novu na zakonu osnovanu presudu.

 

Uslijed navedene odluke žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo oštećenje tuđe stvari je bespredmetna.

 

Iz svih navedenih razloga na temelju članka 482., članka 486 stavak 1. i članka 483. stavak 1. ZKP/08 u odnosu na osuđujući dio pobijane presude odlučeno je kao u izreci.

 

U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude

 

U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da su razlozi u pobijanoj presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

Naime, prvostupanjski sud u izreci presude ne navodi po kojem osnovu iz članka 453. ZKP/08 oslobađa optuženika od optužbe za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

 

U obrazloženju navodi da oslobađa optuženika na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08 jer da djelo za koje se optužuje nije kazneno djelo, ali i u smislu članka 453. točka 3. ZKP/08 jer nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje.

 

Na taj način ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje državni odvjetnik jer iz obrazloženja oslobađajuće presude mora jasno biti vidljivo po kojem osnovu se optuženik oslobađa od optužbe (točka 1. do 3.). Ukoliko prvostupanjski sud to nije naveo u izreci trebalo je u obrazloženju presude na nedvosmislen način navesti koja je točka iz članka 453. ZKP/08 primijenjena (članak 459. stavak 9. ZKP/08).

 

U ponovljenom postupku nadležni prvostupanjski sud će otkloniti navedenu postupovnu povredu i donijeti novu na zakonu zasnovanu presudu.

 

Iz navedenih razloga na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 15. ožujka 2017. godine