Broj: K-91/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Vedranu Paveliću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Mirjane Karoli u kaznenom postupku protiv optuženog V. N., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15. (dalje: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja  Z. R. od 16. siječnja 2014. godine, nakon održane javne rasprave dana 16. ožujka 2017. godine u nazočnosti optuženog V. N., zamjenika braniteljice K. B. odvjetnika iz S. B., privatnog tužitelja Z. R. i njegove opunomoćenice  S. P. odvjetnice iz P., istog dana,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Optuženi V. N., (OIB: ..), sin J. i A. rođene P., rođen 3... godine u P., sa prebivalištem u P., , državljanin R. H., profesor, oženjen, otac jednog  djeteta u dobi od 10 mjeseci, zaposlen u G. P., sa prosječnim primanjima od 15.000,00 kuna mjesečno,  vlasnik stana u P. i osobnog automobila starog 2 godine P., vojsku služio 1996. godine u P., vodi se u vojnoj evidenciji u P.,

 

k r i v   j e

 

              š t o   j e:

 

dana 9. siječnja 2014. godine u P., dao izjavu na R. V. A., kao gradonačelnik G. P. u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja Z. R., saborskog zastupnika, bivšeg gradonačelnika G. P. rekao: politički pritisak SDP-a i saborskog zastupnika R. direktno je usmjeren protiv hrvatskog branitelja i v.d. zapovjednika M., protiv kojeg je podnio prijavu zbog sumnje u falsificiranje dokumenata. Neusklađenost  između zapisnika i rješenja očigledno je politički pritisak koji  je izvršio Z. R.. Poznato mi je na  koje je sve adrese  saborski zastupnik odlazio i s  kojih se instanci vršio pritisak da se promijeni mišljenje o zatečenom stanju... Podnijet ćemo kaznene prijave protiv bivše ekipe koja je imenovala bivšeg zapovjednika G. V. 2006. i 2010. godine a koji nije ispunjavao uvjete", iako  su te činjenične tvrdnje neistinite, te su mogle naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, kao saborskog zastupnika, predsjednika  Županijskog odbora i bivšeg  Gradonačelnika  Grada P.,

 

              d a k l e, pred drugim za nekog iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je  neistinita, a djelo je počinjeno putem radija, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

 

              č i m e   j e  počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta -  opisano u članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11, 

 

pa mu se temeljem članka   149. stavak 2. KZ/11

 

i z r i č e

 

NOVČANA KAZNA  30 /trideset /  DNEVNIH  IZNOSA  U REPUBLICI HRVATSKOJ, što je  5.631,00 kuna

(slovima: pet tisuća šest stotina trideset i jedna kuna )

 

Temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, optuženi V. N. je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku 3 (tri) mjeseca od  pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 43. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti u navedenom roku, ista će biti prisilno naplaćena putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona,  a ako se novčana kazna ne bude mogla prisilno naplatiti u roku  3 (tri) mjeseca sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro tako da se  jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora  i to tako da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom kazne zatvora.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Narodne novine broj  152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14. (dalje: ZKP/08), u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 optuženi V. N. dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka te mu se nalaže da na to ime uplati iznos  800,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN HR 1210010051863000160, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-91-14 br. spisa 17  K-91/14, te da na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenici privatnog tužitelja odvjetnici S. P. iz P., Trg ..., isplati iznos 4.000,00 kuna, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno citiranom privtnom tužbom koja je u činjeničnom opisu izmijenjena na raspravi od 22. studenog 2016. godine privatni tužitelj Z. R. je optuženom V. N. na teret stavio počinjenje kaznenog djela protiv protiv časti i ugleda - kleveta - opisano u članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11. 

 

              Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

 

              U provedenom dokaznom postupku ispitani su svjedoci Z. M. i T. Š. te privatni tužitelj u svojstvu svjedoka, a optuženik je iznio obranu. Temeljem članka 430. ZKP/08 pročitane su slijedeće isprave: isprintana stranica  sa portala ... od 20. siječnja  2014. godine pod nazivom "Saga oko JVP: N. najavio žalbu i kaznene prijave", preslik članka iz spisa pod nazivom "čiji kandidat ... ili ... ima uvjete za glavnog vatrogasca?", dvije potvrde izdane od strane Z. d.d. jedna od 18. studenog 2013. godine,  a druga od 18. prosinca 2013, godine  i to jedna na listu 42 a druga na listu 43, ispis sa portala R... pod nazivom "R." u javnoj vatrogasnoj postrojbi se provodi kriminal najgore vrste", zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državne uprave od 18. prosinca 2013. godine, rješenje Državne uprave od 30. prosinca 2013. godine, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državne uprave od 14. siječnja 2014. godine, rješenje Državne uprave od 14. veljače 2014. godine, presuda  Upravnog suda u O. od 10. lipnja 2014. godine, presuda U. suda u O. od 27. siječnja 2016. godine, podnesak Općinskog državnog odvjetništva u Požegi od 10. veljače 2017. godine, a prije obrane izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

 

              Nesporno je u ovom kaznenom postupku da je dana 9. siječnja 2014. godine optuženik dao izjavu na Radio V. A., a za to vrijeme  je bio gradonačelnik Grada P. i u toj izjavi je izrekao riječi koje su citirane u izreci presude a i u činjeničnom opisu privatne tužbe.

 

              Ove nesporne činjenice sud je utvrdio iz iskaza svjedoka privatnog tužitelja ali i obrane optuženika koji to ne spori, kao i iz ispisa  sa portala "R..." (list 4)

 

              Sporno je, međutim, u ovom kaznenom postupku da li je optuženik dajući gore navedenu izjavu za radio pred drugim za privatnog tužitelja iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno putem radio zbog čega je ono postalo pristupačno većem dijelu osoba.

 

              Na temelju cjelokupnog provedenog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj svezi  sud je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je izrekavši riječi koje su citirane  u činjeničnom opisu optužnice na radiju on pred drugim za privatnog tužitelja iznio  neistinitu činjeničnu tvrdnju  koja može škoditi njegovoj časti i ugledu znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno putem radija zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba.

 

Takva svoja utvrđenja sud temelji na slijedećem:

 

              Iznoseći obranu optuženik je naveo da i u vrijeme iznošenja obrane on smatra da su aktivnosti koje je privatni tužitelj  poduzeo  u kontekstu Z. M. i Javne vatrogasne postrojbe  P. (dalje: JVP) na neki način bile politički pritisak.  Naveo je da mu je poznato da je  privatni tužitelj u siječnju 2014. godine  bio saborski zastupnik SDP-a a uz to je bio čelnik SDP na lokalnoj razini. Optuženik je naveo da smatra kada  osoba sa tako visoke političke funkcije poput saborskog zastupnika, ulazi u medijsko raspravljanje o nekoj lokalnoj problematici ili kada u medijima iznosi mišljenja o  nekoj lokalnoj problematici koja su suprotna od protivne političke opcije, da sve to predstavlja politički pritisak. Naveo je da smatra da ukazivanje o političkom pritisku neke osobe ne može predstavljati bilo koje kazneno djelo  pa niti ono za koje je on optužen i zbog toga smatra da ono što je izrekao na radiu  ne može štetiti  časti i ugledu privatnog tužitelja.  Ustvrdio je da je istina da je M. bio žrtva medijskog linča  kao i da je M. bio hrvatski branitelj.  Optuženik je dalje naveo da  je dobivao informacije od novinara  koji su bliski SDP-u da je dolazak P. u P. bio također dio političkog pritiska vezano za stanje u JVP. Upitan od opunomoćenice privatnog tužitelja naveo je  da mu je poznato da je kaznenu prijavu protiv M. podnio SDP sa lokalne razine, ali je u ime SDP-a na konferenciji za tisak govorio privatni tužitelj.  Upitan od iste da objasni jednu adresu na koju je  privatni tužitelj radio pritisak odgovorio je da je to  Državna uprava, io čemu svjedoči dolazak P. u P..

 

Privatni tužitelj Z. R. u iskazu je naveo da mu je poznato što je optuženik izjavio na radiu i naveo je da je sve što je optuženik izrekao, a što je obuhvaćeno privatnom tužbom  neistina.  Ističe da je u siječnju 2014. godine kada je optuženik dao izjavu za radio on tj. privatni tužitelj bio saborski zastupnik a istovremeno i predsjednik  Županijskog odbora SDP-a za  županiju, pa zbog tih svojih pozicija smatra da su tvrdnje koje je izrekao optuženik škodile njegovoj časti i ugledu. Upitan od suca izjavio je da on nije podnio kaznenu prijavu protiv Z. M. zbog kaznenog djela krivotvorenja.

 

Svjedok Z. M. naveo je da je u studenom 2013. godine bivši zapovjednik JVP G. V. dao ostavku pa je on, tj. svjedok M. postao v.d. zapovjednika  JVP, s tim što mu je čudno da se isti G. V. javio na natječaj  za mjesto zamjenika zapovjednika. Naveo je dalje svjedok M. da je u prosincu 2013. godine njemu u JVP došao redoviti inspekcijski nadzor kojega je odradio inspektor Š.. Nakon nadzora inspektor Š. sačinio je zapisnik, a poslije toga rješenje, s tim što je u zapisniku stajalo kao da je sve u redu, a u rješenju da  on, tj. svjedok M. nema radno iskustvo pet godina u struci.  Istakao je da je to rješenje inspektora Š. naknadno poništeno odlukom Upravnog suda. Objasnio je  da su ovi događaji bili medijski popraćeni, a osobito od SDP-a. Naveo je da je na staru godinu 2013. godine u 10,00 sati privatni tužitelj održao konferenciju za tisak kod  Radio ..., a nakon sat i pol  je svjedoku M. došla policija radi izuzimanja dokumentacije.  Upravo u toj brzini reakcije policije u odnosu na vrijeme održavanja konferencije za tisak  svjedok M. vidi pritisak P. SDP-a i to politički pritisak jer se tu vidi sprega  politike i policije. Potom je Državna uprava donijela rješenje  da  on tj. svjedok M. nema uvjete. Zatim je imao ponovno nadzor u siječnju 2014. godine kojeg je provodio inspektor B. koji je isto kao i inspektor Š. sačinio zapisnik i donio rješenje. Nadzor je trajao pet sati i zaključak inspektora B. je bio da on tj. svjedok M. nema radno iskustvo pet godina  Pri tome je dodao da mu je inspektor B. rekao  da u odnosu na druge postrojbe on još ima i dobre uvjete. Naveo je da su u veljači 2014. godine  u P. došli ministar R. O. i J. P. koji je ravnatelj Državne uprave. Svjedok M. je naveo da je doznao  da on nije došao u prostorije regionalnog ureda  Državne uprave već kod privatnog tužitelja, s tim što je objasnio da su R. O. kao  ministar policije i P. u svom svojstvu formalno došli zbog činjenice da je trebao slijediti postupak izbora za Europski parlament.  Upitan od suca svjedok M. je odgovorio da mu nije poznato je li  privatni tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv njega zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave. Upitan od suca u čemu može prikazati politički pritisak SDP-a odgovorio je da se u P. u SDP-u zna  tko je Z. R. pa kada  Z. R. govori one riječi koje je izrekao na konferenciji za tisak na staru godinu 2013. godine - to znači politički pritisak.

 

Ispitan kao svjedok T. Š. naveo je da je radio nadzor JVP P. kao inspektor za vatrogastvo 18. prosinca 2013. godine, koji je bio redoviti inspekcijski nadzor, a a nadzor je radio sam i trajao je oko dva sata. Tijekom nadzora je pregledavao isprave i opremu i nije utvrdio nikakvih nepravilnosti te je u tom smislu i sačinio zapisnik, ali je naknadno doznao  od svog neposredno nadređenog inspektora M. B., a misli i od K. da M. nema uvjete biti zapovjednikom. To je od inspektora B. doznao i telefonom i  e-mailom. Objasnio je da je  pri nadzoru razgledao isprave i utvrdio  da postoji isprava iz koje proizlazi da je M. bio profesionalni vatrogasac i to zapovjednik pet godina što je uvjet da bude zapovjednik JVP i tada mu se činilo da je to u redu. Objasnio je da kako je on iz O. nije znao da je izdavatelj isprave "Z." dioničko društvo pa da zbog toga ta isprava izdana od "Z." d.d. ne zadovoljava uvjete propisane člankom 21. Zakona o vatrogastvu i iz takve isprave ne bi proizlazilo da M. ima traženi uvjet za zapovjednika.  Upitan od suca  naveo je da njemu  privatni tužitelj R. ni na koji način nije sugerirao da M. ne zadovoljava uvjete za zapovjednika, privatni tužitelj sa njim tj. svjedokom Š. ni na koji način nije komunicirao niti radio pritisak na tu temu. Nije sporio da je nakon izrade zapisnika donio rješenje u kojem je stajalo da  gradonačelnik treba imenovati zapovjednika JVP sukladno članku 21. Zakona o vatrogastvu, zbog toga što je od svojih nadređenih B. i K. doznao novu činjenicu. Objasnio je postojanje dvaju potvrda vezano za činjenicu da je M. imao staž pet godina  kao profesionalni vatrogasac na zapovjednom mjestu, s tim što iz jedne isprave to i nije bilo vidljivo, pa je  svjedok Š. kao inspektor upozorio neuku stranku M. da mu dostavi valjanu ispravu koju je istog dana M. i dostavio. Objasnio je da kao inspektor utvrđuje činjenično stanje, ali ima dužnost i pravo uputiti stranku da otkloni nepravilnosti, što je ovdje i učinjeno.

 

Uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2013. godine kojega je sačinio svjedok Š. kao inspektor  (listovi 49 do 52) utvrđeno je da je na listu tri tog zapisnika pod točkom 9. napisano  da: "... je predočena potvrda Z. d.d. da je Z. M. obavljao poslove zapovjednika i to zamjenika zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu od 1998. do 2006. godine čime je stekao minimalno pet godina dužnosničkog iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima ..." (list 51).

 

Iz rješenja  od 30. prosinca 2013. godine kojega je potpisao inspektor i svjedok Š. vidljivo je da je naloženo JVP provođenje mjere imenovanja zapovjednika JVP sukladno članku 21. Zakona o vatrogastvu (listovi 53 i 54).

 

Iz isprave izdane od strane "Z." d.d. od 18. studenog 2013. godine (list 42) proizlazi da   je Z. M. obavljao poslove profesionalnog vatrogasca od 1. listopada 1997. godine do 13. siječnja 2008. godine, a iz isprave izdane od "Z." d.d. od 18. prosinca 2013. godine (list 43) proizlazi da je Z. M. obavljao poslove profesionalnog vatrogasca i za to vrijeme obnašao funkciju zamjenika zapovjednika i zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu neprekidno od 1998. godine do 2006. godine.

 

Dopisom od 31. siječnja 2017. godine  (list 47) sud je zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Požegi izvješće je li privatni tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv Z. M., a odgovarajući na taj upit suda Općinsko državno odvjetništvo u Požegi u podnesku od 10. veljače 2017. godine (list 83) je navelo da je Gradska organizacija  ...  Grada P. dana 31. prosinca 2013. godine podnijela kaznenu prijavu protiv, između ostalog i Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 279. stavak 1. KZ/11.

 

Odredbom članka  279. stavak 1. KZ/11 propisano je kazneno djelo - krivotvorenje službene ili poslovne isprave.

 

Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, uspoređujući ih  i povezujući  sa sadržajem pročitanih isprava, pri ocjeni iskaza pojedinih svjedoka sud je poklonio vjeru  iskazu svjedoka  privatnog tužitelja Z. R.. Životno je prihvatljivo da je točno da je čuo što je na radiu rekao privatni tužitelj, jer se radi o radiu lokalnog karaktera, a iz osobnih podataka za privatnog tužitelja proizlazi da je prebivališta u P., pa je zasigurno kao građanin P. čuo što lokalni radio prenosi. Ostali njegovi navodi, kada objašnjava svoju funkciju u SDP-u kako na državnoj razini tako na lokalnoj razini, zasigurno su istiniti jer ne bi pred sudom  imao potrebu i razlog  iskazivati da  je tada bio saborski zastupnik i predsjednik  Županijskog odbora ..., alo zaista i nije obnašao navedene funkcije. Osim toga i optuženik je u obrani priznao da su mu ti statusi privatnog tužitelja bili poznati.  Zbog svih navedenih karakteristika sud iskazu svjedoka R. poklanja vjeru. Što se tiče tvrdnje svjedoka R. da su iznesene tvrdnje od strane optuženika škodile njegovoj časti i ugledu  sud  ocjenjuje kao subjektivan stav privatnog tužitelja koji je za utvrđenje činjeničnog stanja irelevantan i stoga nije bio podložan ocjeni suda.

 

Svjedok T. Š. detaljno je i spontano iskazivao o radnjama koje je kao inspektor poduzeo. Potanko je objasnio zbog čega je najprije u zapisniku naveo da v.d.  zapovjednika M. ima sve zakonom propisane uvjete, a zbog čega je ipak drugačije donio rješenje. Potanko je objasnio da nije znao da  ona isprava koju mu je predočio M. nije podobna za utvrđenje činjenice da ima potrebno iskustvo na određenim poslovima,  potanko je objasnio  da mu je na to pažnju skrenuo nadređeni inspektor i da je upravo zbog saznanja nove činjenice donio rješenje u kojem nalaže JVP imenovati zapovjednika sukladno članku 21. Zakona o vatrogastvu, iako je ranije u zapisniku ustvrdio da je sve u redu što se tiče uvjeta koje treba imati M.. Dakle, svjedok Š. izričito je naveo da je razlika između zapisnika  i rješenja u sadržaju samo zbog toga što je nakon sačinjavanja zapisnika doznao novu činjenicu. Pri tom se ističe da je datum izrade zapisnika 18. prosinca 2013. godine, a  datum izrade rješenje 30. prosinca 2013. godine.  Upitan od suca svjedok Š. izričito je negirao da bi privatni tužitelj na bilo koji način njemu sugerirao da M. nema uvjete za zapovjednika, naprotiv naveo je da privatni tužitelj o tome ni na koji način s njim nije komunicirao.  Zbog ovakve spontanosti i detaljnog objašnjavanja što se događalo za vrijeme inspekcijskog nadzora kojega je on kao inspektor i obavio, zbog izostanka bilo kakve kontradiktornosti ili nelogičnosti pri tom objašnjavanju, sud iskazu svjedoka Š. u cijelosti poklanja vjeru.

 

Ocjenjujući iskaz svjedoka M. sud je uočio  da je  isti  iznio svoje stavove i osobne dojmove. Npr. iznio je svoj stav da on u brzoj reakciji policije u odnosu na  konferenciju za tisak 2013. godine vidi pritisak SDP-a i to politički pritisak jer se tu vidi sprega policije i politike. Potom je iznio i tvrdnju da je P. kao ravnatelj Državne uprave došao kod privatnog tužitelja, da bi  rečenicu poslije naveo da su R. O. i P. u P. došli zbog činjenice što je trebao uslijediti postupak izbora za Europski parlament. Tvrdnja svjedoka M. o sprezi politike i policije koja se očituje brzim reagiranjem policije, njegov je osobni stav i dojam koji ničim nije dokazan pa je za sud irelevantan i ne podliježe ocjeni suda u smislu ocjene dokaza. Dio iskaza istog svjedoka gdje kontaradiktorno tvrdi da je P. došao kod privatnog tužitelja pri čemu apelira na privatan posjet, a zatim da je P. došao radi predstojećih izbora, osim što je kontradiktorna, također je neprovjerljiv i predstavlja osobni  stav svjedoka M. što on misli zbog čega je P. došao u P., pa je radi toga ova izjava svjedoka za sud irelevantna i ne podliježe ocjeni suda u smislu ocjene dokaza.  Što se tiče preostalog dijela  iskaza svjedoka M. gdje iznosi kronologiju svog statusa u JVP i kronologiju inspekcijskog nadzora kojeg je obavio inspektor Š. sa posljedicama, sud tom dijelu iskaza svjedoka M. poklanja vjeru jer je djelomično iskazivao o nespornim činjenicama, djelomično je njegov iskaz potvrđen sadržajem iskaza svjedoka Š., a djelomično sadržajem pročitanih isprava.

 

Nesporno je da je 9. siječnja 2014. godine optuženik izjavio za radio: "Politički pritisak SDP-a i saborskog zastupnika R. direktno je usmjeren protiv hrvatskog branitelja i v.d. zapovjednika M., protiv kojeg je podnio prijavu zbog sumnje u falsificiranje dokumenata. Neusklađenost  između zapisnika i rješenja očigledno je politički pritisak koji  je izvršio Z. R.. Poznato mi je na  koje je sve adrese  saborski zastupnik odlazio i s  kojih se instanci vršio pritisak da se promijeni mišljenje o zatečenom stanju."

 

Za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku nužno je razjasniti značenje pojma "politički pritisak".  Mišljenje je suda da je privatni tužitelj u vrijeme kada je optuženik dao izjavu za radio bio političar jer je bio saborski zastupnik ispred SDP-a te predsjednik Županijske organizacije SDP-a za Županiju. U opisu posla političara kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini je - govoriti, iznositi stavove. U tom smislu, kada  političar pred medijima raspravlja o nekoj temi, po mišljenju ovog suda, znači da on  radi jedan dio svog posla.

 

Pojam političkog pritiska, po mišljenju ovog suda, značio bi djelatnost ili skup djelatnosti političara koje ne bi ulazile u njegov  opus uobičajenih aktivnosti. Politički pritisak je nešto različito od izlaganja mišljenja o nekoj temi u sabornici u Hrvatskom saboru. Politički pritisak je nešto različito od  iznošenja stavova o nekoj temi, poput JVP i aktualnih događanja  pred medijima. Politički pritisak, po mišljenju ovog suda, je skup aktivnosti političara koje bi bile u najmanju ruku nemoralne, vrlo izvjesno i nezakonite, a sastojale bi se u upućivanju telefonskih poziva, e-mail korespondencije ili obavljanju  razgovora sa pojedinim osobama u cilju da se na takav način ishodi rezultat o nekoj temi koji će odgovarati  političkoj opciji koju zastupa taj političar.

 

Tijekom postupka optuženik se branio istinom - da je istina ono što je rekao na radiu, ali tijekom postupka optuženik nije dokazao da  je privatni tužitelj poduzeo  aktivnost ili  skup aktivnosti koje bi bile u najmanju ruku nemoralne, vrlo izvjesno i nezakonite, a sastojale bi se u upućivanju telefonskih poziva, e-mail korespondencije ili obavljanju razgovora sa pojedinim osobama u cilju da se na takav način ishodi rezultat koji će odgovarati  političkoj opciji koju zastupa privatni tužitelj .

 

Izričaj :"Politički pritisak SDP-a i saborskog zastupnika R. direktno je usmjeren protiv hrvatskog branitelja i v.d. zapovjednika M. protiv kojeg je podnio prijavu zbog sumnje u falsificiranje dokumenata" - iz privatne tužbe, svodi se  kao prvo na to da je  privatni tužitelj radio politički pritisak. Ranije je obrazloženo što znači pojam "politički pritisak" pa tijekom postupka nije dokazano od strane obrane da bi privatni tužitelj poduzeo koju od aktivnosti što bi značilo poduzimanje političkog pritiska.  Kao drugo, iz podneska Općinskog državnog odvjetništva u P. od 10. veljače 2017. godine (list 83) proizlazi da je Gradska organizacija  SDP-a  Grada P. dana 31. prosinca 2013. godine podnijela kaznenu prijavu protiv, između ostalog i Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 279. stavak 1. KZ/11. Dakle, nedvojbeno je da privatni tužitelj nije podnio kaznenu prijavu protiv Z. M., kako se to tvrdi privatnom tužbom.

 

Što se tiče tvrdnje iz privatne tužbe: "Neusklađenost između zapisnika i rješenja  očigledno je politički pritisak koji je izvršio Z. R."- svjedok Š. detaljno je obrazložio da je rezultat neusklađenosti zapisnika i rješenja nova činjenica koju je doznao od svojih nadređenih. Osim toga svjedok Š. eksplicite je negirao da bi privatni tužitelj uopće imao kontakt s njim vezano za status M., a osobito je negirao da bi privatni tužitelj na njega radio bilo kakvi pritisak.  Zbog svega proilazi da braneći se istinom niti ovu tvrdnju kao istinitu obrana nije dokazala.

 

Izričaj iz privatne tužbe: "Poznato mi je na koje je sve adrese  saborski zastupnik odlazio i s kojih se instanci vršio pritisak da se promijeni mišljenje o zatečenom stanju" - i ovdje obrana nije dokazala postojanje bilo kakvog političkog pritiska od strane privatnog tužitelja iako  se  branila istinom, a  u pogledu  promjena mišljenja o zatečenom stanju (misli se na neusklađenost zapisnika i rješenja svjedoka Š.) upućuje se  glede obrazloženja na prethodni odlomak obrazloženja.

 

Braneći se istim obrana nije dokazala da je  u sva tri slučaja, pa niti u jednom, privatni tužitelj koristio politički utjecaj.

 

Političar, osobito saborski zastupnik u odnosu na preostale građane mora imati  pojačana moralna shvaćanja, mora imati  jasan ugled, jer samo na takav način pred građanima može biti vjerodostojan. Zbog toga je za političara, a notorno je da je to privatni tužitelj bio i u vrijeme zaključenja rasprave, čast i ugled iznimno važan čimbenik radi njihove vjerodostojnosti.

 

Kada je optuženik, znajući da je  privatni tužitelj saborski zastupnik i čelnik lokalnog SDP-a - dakle političar, izjavio da je privatni tužitelj radio politički pritisak, znajući da to nije istina, on je iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti ili ugledu privatnog tužitelja. Tako iskazujući na radiu privatni tužitelj je zapravo prenio javnosti poruku da je privatni tužitelj poduzeo aktivnost ili skup aktivnosti koje bi bile u najmanju ruku nemoralne, vrlo izvjesno i nezakonite, a sastojale bi se u upućivanju telefonskih poziva, e-mail korespondencije ili obavljanju  razgovora sa pojedinim osobama u cilju da se na takav način ishodi rezultat po nekom pitanju, koji će odgovarati političkoj opciji koju zastupa privatni tužitelj, a to sve  je moglo štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja.

 

Nesporno je da je riječi citirane u činjeničnom opisu privatne tužbe optuženik izrekao putem radia, koje riječi je radio prenio  području  koje pokriva - to je u najmanju ruku cijela županija.

 

Na naprijed opisan način sud je utvrdio da je optuženik za privatnog tužitelja iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu iako je znao da je neistinita, a to je učinio putem radia, zbog čega je ona postala pristupačna većem broju osoba, pa je tako optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen i za koje je proglašen krivim.

 

U odnosu na činjenični opis iz privatne tužbe sud je u presudi ispustio riječi u predzadnjem pasosu "te su naškodile časti i ugledu privatnog tužitelja", a na to mjesto umetnuo riječi "te su mogle naškoditi  časti i ugledu privatnog tužitelja". Po takvoj tezi privatne tužbe bilo bi nužno utvrditi da su  izrečene riječi optuženika citirane u privatnoj tužbi za posljedicu imale  prouzrokovanu štetu časti i ugledu privatnog tužitelja. Međutim, sud to nije utvrđivao jer za bitno obilježje ovog kaznenog djela  se ne traži da je nastupila šteta  časti ili ugledu privatnog tužitelja, već se traži izvjesnost da su iznesene činjenične tvrdnje koje su neistinite bile podobne  "mogle"  škoditi časti ili ugledu privatnog tužitelja. Riječi koje je izgovorio optuženik nedvojbeno su bile podobne i mogle su škoditi časti ili ugledu privatnog tužitelja, pa je utvrđenje da li su doista te riječi  uzrokovale štetu bilo nepotrebno. Pri tome sud nije povrijedio identitet optužbe, jer  je  optuženika proglasio krivim da je učinio nešto  što je rezultiralo blažom posljedicom.  Naime, izgovorene riječi mogle su  štetiti časti ili ugledu privatnog tužitelja, što je i umetnuto u presudu i dovoljno je da je ostvareno bitno obilježje terećenog kaznenog djela,  uz druge elemente navedene u članku  149. stavak 1. i 2. KZ/11. To je svakako blaža varijanta u odnosu na varijantu da riječi koje je izgovorio optuženik jesu uzrokovale štetu  časti ili ugledu privatnog tužitelja, a to nije niti utvrđivano.

 

Obrani optuženika je sud poklonio vjeru kada je iskazivao o nespornim činjenicama, a glede njegovih tvrdnji da i dalje smatra da je privatni tužitelj radio politički pritisak sud tom dijelu obrane ne poklanja vjeru i ne prihvaća je, jer optuženik postavljajući tezu obrane na istinitosti  izrečenih činjeničnih tvrdnji, istinitost tih tvrdnji nije uspio dokazati.

 

              Sud je               temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 kao nevažan odbio prijedlog obrane da se  ispitaju svjedoci  M. B. i B. K. na okolnost saznanja što je tijekom inspekcijskog nadzora svjedok Š. utvrdio te da ova dva svjedoka sud ispita odakle su doznali što je u zapisniku naveo svjedok Š., jer  je na te okolnosti utvrđeno činjenično stanje po iskazu samog svjedoka T. Š. s jedne strane, a isto tako je utvrđeno nakon što je sud  pročitao isprave koje su u sudski spis pristigle  po dopisima koje je sud uputio Javnoj vatrogasnoj postroji u P. i Općinskom državnom odvjetništvu u P. oba 31. siječnja 2017. godine (listovi 49, 53 i 83).

 

Što se tiče odabira vrste i mjere kazneno pravne sankcije sud je za ovo kazneno djelo optuženiku izrekao novčanu kaznu u iznosu 30 dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-4-162/16-11. od  28. prosinca 2016. godine utvrđeno je da  je iznos  187,70 kuna  prosječan dnevni iznos u Republici Hrvatskoj, pa kada se taj novčani iznos  pomnoži sa trideset dobije se  ekvivalent novčane kazne izražene u kunama i to 5.631,00 kuna.

 

Temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, optuženi V. N. je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Temeljem članka 43. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti u navedenom roku, ista će biti prisilno naplaćena putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne bude mogla prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro tako da se  jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora  i to tako da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom kazne zatvora.

 

Pri tome na strani optuženika sud nije utvrdio otegotnih okolnosti, a olakotna okolnost za optuženika je činjenica što je do sad neosuđivan, kao i činjenica što je otac malog djeteta kojeg je dužan uzdržavati.

 

Opunomoćenica privatnog tužitelja iskazala je da imovinskopravni zahtjev ne postavlja, pa sud o njemu nije niti odlučivao.

 

Obzirom da je proglašen krivim odlučeno je temeljem  članka 148. stavak 1. ZKP/08, u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 da je optuženi V. N. dužan podmiriti trošak kaznenog postupka te mu je naloženo da na to ime uplati iznos  800,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, te da na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenici privatnog tužitelja odvjetnici S. P. iz P., isplati iznos 4.000,00 kuna, sve u roku 15 dana.

 

Što se tiče iznosa troška 800,00 kuna koje je optuženik dužan uplatiti u korist Državnog proračuna, taj trošak se odnosi na paušalnu svotu koju je sukladno odredbi članka 145. stavak 3. ZKP/08 sud utvrdio uvažavajući  složenost i trajanje kaznenog postupka.

 

Daljnji trošak 4.000,00 kuna odnosi se na nagradu i nužne izdatke opunomoćenice privatnog tužitelja kojoj je priznat u odnosu na postavljeni troškovnik iznos 500,00 kuna za sastavljanje privatne tužbe, sukladno Tbr. 1. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15. (dalje: Tarifa). Također joj je priznat i traženi iznos dva puta od po 1.000,00 kuna  za zastupanje privatnog tužitelja na raspravama od 22. studenog 2016. godine i 31. siječnja 2017. godine, sukladno  Tbr. 4. točka 1. alineja 3. Tarife. Nadalje, na ove iznose sukladno Tbr. 42. Tarife  opunomoćenici privatnog tužitelja pripada PDV po stopi 25 % što je 750,00 kuna. Osim toga, optuženik je dužan opunomoćenici privatnog tužitelja isplatiti i iznose koje je ona za svoju stranku platila na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu 250,00 kuna i na presudu  iznosa 500,00 kuna.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu 16. ožujka 2017. godine