Broj: Kž 619/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. B.-P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika T. B.-P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. rujna 2016. broj K-16/2016. u sjednici održanoj 16. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženika T. B.-P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu donesenom na temelju sporazuma stranaka, optuženik T. B.-P. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. opisanim pod točkama 1. i 2. izreke, a optuženik B. S. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine, i to kaznenog djela pomaganja u razbojništvu iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. opisano pod točkom 1. izreke i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. opisano pod točkom 2. izreke.

Optuženiku T. B.-P. su zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. iz točki 1. i 2. izreke, na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu odredbe članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđene kazne zatvora od po jedne godine za svako djelo, pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je optuženik T. B.-P. osuđen u trajanju od devet mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Optuženiku B. S. je za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. iz točke 1. izreke, na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. i stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. opisano pod točkom 2. izreke presude kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je optuženik B. S. uz primjenu odredbe članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja kazna mu je na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na način da mu se ukupno 365 dana zatvora (jedna godina), zamjenjuje sa dva sata rada, odnosno 730 sati rada. Ako optuženik B. S. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženiku T. B.-P. uračunato je vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 4. ožujka 2016. do 22. travnja 2016., a optuženiku B. S. vrijeme uhićenja 5. i 6. ožujka 2016.

Na temelju članka 69. KZ/11. prema optuženiku T. B.-P. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i kockanju za vrijeme izvršenja kazne zatvora, koja mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena.

Na temelju odredbe članka 79. stavaka 1. i 2. KZ/11. od optuženika T. B.-P. trajno je oduzet jedan preklopni nož tzv. „skakavac“ privremeno oduzet uz policijsku potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj ... od 4. ožujka 2016.

Na temelju odredbe članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenicima je u odnosu na optuženika T. B.-P. dosuđen zatraženi imovinskopravni zahtjev i to: trgovačkom društvu T. s. d.o.o. S., u vezi kaznenog djela pod točkom 1. izreke presude, u iznosu od 3.150,00 kuna, a trgovačkom društvu C. I. d.o.o. Z., u vezi kaznenog djela navedenog pod točkom 2. izreke presude, u iznosu od 26,76 kuna, na način da je optuženik T. B.-P. navedenim trgovačkim društvima dužan namiriti navedene iznose i to T. T. s. d.o.o. S. u roku od osam mjeseci, a trgovačkom društvu C. I. d.o.o. Z. u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08., a u vezi s kaznenim djelom pod točkom 2. izreke presude, oštećenom trgovačkom društvu C. I. d.o.o. Z. je u odnosu na optuženika B. S. dosuđen zatraženi imovinskopravni zahtjev u iznosu od 300,00 kuna, na način da je optuženik B. S. navedenom trgovačkom društvu dužan namiriti navedeni iznos u roku od četiri mjeseca po pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženici su dužni platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08., i to optuženik T. B.-P. u ukupnom iznosu od 2.800,00 kuna, od čega se iznos od 1.800,00 kuna odnosi na ime naknade psihijatrijskom vještaku, a iznos od 1.000,00 kuna na ime paušala, dok je optuženik B. S. dužan platiti troškove postupka u iznosu od 3.400,00 kuna, od čega se iznos od 2.400,00 kuna odnosi na ime naknade branitelju po službenoj dužnosti za vrijeme istrage, a iznos od 1.000,00 kuna na ime paušala, s tim da će se o troškovima postupka koji se odnose na ime preostalih naknada braniteljima po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08., odlučiti naknadno kad podaci o tim troškovima budu poznati.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, predloživši da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Ujedno je u žalbi optuženika zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no kako sjednici nisu pristupili optuženik T. B.-P. i branitelj P. B., odvjetnik iz S., to je u skladu s odredbom članka 475. stavka 5. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti, kao i u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da se prvostupanjska presuda temelji na kaznenom djelu počinjenom od službene osobe, a time i na njegovom iznuđenom priznanju, koje je uslijedilo nakon što je dva dana proveo pritvoren bez prava na odvjetnika, izložen fizičkoj prisili, zastrašivanju i prijetnjama, a da je time prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., jer se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu.

Naime, prvostupanjska presuda donesena je na pripremnom ročištu 15. rujna 2016. na temelju pisane izjave stranaka za donošenje sporazuma stranaka kao i sporazuma oko potvrdnog očitovanja od 14. rujna 2016. broj K-DO-12/2016., za koji sporazum je prvostupanjski sud utvrdio da je zakonit, da izjava sadrži sve elemente propisane u članku 360. stavku 4. ZKP/08. te da su stranke suglasne s njezinim sadržajem, kao i da su ih državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj potpisali.

Sadržaj takve presude propisan je odredbom članka 363. ZKP/08., koja upućuje na odredbu članka 455. ZKP/08., a presuda iz članka 363. stavka 1. ZKP/08. mora odgovarati sadržaju izjave iz članka 360. stavka 4. ZKP/08. Izreka pobijane presude nesumnjivo ima sadržaj propisan odredbom članka 455. ZKP/08., a u obrazloženju te presude se prvostupanjski sud poziva na sporazum stranaka na temelju kojeg je ista donesena, opet sukladno odredbi članka 363. stavka 2. ZKP/08., te se navodi da su stranke u spis predale izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Prema tome, prvostupanjska presuda se ne temelji na „iznuđenom priznanju“ optuženika za koje on tvrdi da je uslijedilo dva dana nakon uhićenja (4. ožujka 2016.), već na izjavi za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka te sporazuma oko potvrdnog očitovanja od 14. rujna 2016. broj K-DO-12/2016. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., a kako se to u žalbi tvrdi.

No, neovisno o tome, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženiku, nakon što je uhićen 4. ožujka 2016. u 23,05 sati zbog dva kaznena djela protiv imovine iz članka 230. stavka 2. KZ/11., rješenjem od 6. ožujka 2016. broj 14 Su-1/2016. postavljen branitelj po službenoj dužnosti na koji način mu je osigurano pravo na obveznu obranu u smislu članka 66. stavka 1. točke 2. ZKP/08. prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja kada je optuženik uz prisutnost branitelja po službenoj dužnosti prvi puta ispitan kod državnog odvjetnika te iznio svoju obranu sukladno odredbama članka 272. do 281. ZKP/08.

Optuženik se ne slaže sa sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti o drogama i kockanju koju mu je izrečena za vrijeme izvršenja kazne, smatrajući da njezino izricanje nije u skladu sa sporazumom. Iako je prvostupanjski sud dodao u izreku presude i navedeni izričaj s kojim se optuženik ne slaže, takvom odlukom prvostupanjski sud nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, odnosno tako izrečena sigurnosna mjera nije protivna postignutom sporazumu, tim više što je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, pa se ne može raditi o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. KZ/11. Osim toga, presuda donesena na temelju sporazuma stranaka se sukladno odredbi članka 364. stavka 1. ZKP/08., ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u članku 471. ZKP/08., pa tako ni zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.

Nadalje, presuda na temelju sporazuma stranaka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje saznao nakon donošenja presude (članak 364. stavak 2. ZKP/08.).

U žalbi se optuženik niti ne poziva na dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje koje je saznao nakon donošenja presude, pa se stoga nema pravo žaliti da je oba kaznena djela razbojništava počinio pod prijetnjom treće osobe kojoj je trebao predati otuđeni novac, a ne zadržati ga za sebe jer je prije počinjenja djela bio zaposlen kao terenski komercijalist te ostvarivao određene prihode, što znači da osporava činjenična utvrđenja koja se kod presude na temelju sporazuma stranaka po prirodi stvari ne mogu pobijati.

Optuženik osporava odluku o kazni tvrdeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegovo kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, te spremnost da u najkraćem roku namiri iznos koji je otuđio. Budući da je odredbom članka 364. stavka 1. ZKP/08. izričito propisano da se presuda donesena na temelju sporazuma stranaka, ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u članku 471. ZKP/08. pa stoga niti zbog odluke o kazni, to ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao navode žalbe u kojima optuženik ističe okolnosti koje po njegovom mišljenju nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene prilikom odlučivanja o kazni.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu optuženika T. B.-P. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2017.