Broj: Kž 432/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. Š., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00. 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2016. broj Kv-I-139/16. (K-164/11.), u sjednici održanoj 16. ožujka 2017.

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe osuđenog N. Š., a po službenoj dužnosti, obustavlja se postupak izvršavanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. KZ/97., izrečene osuđeniku pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenoga 2011. broj K-164/11. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 2012. broj I Kž-56/12.

II. Uslijed odluke pod I., žalba osuđenog N. Š. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu je, na temelju članka 68. stavka 5. (ispravno: stavka 4.) Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), utvrđeno da postoje uvjeti za nastavak primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema osuđenom N. Š.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđeni N. Š. po branitelju T. I., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. iz Z., navodeći da isto pobija „u cijelosti iz svih žalbenih razloga“, a predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „ukinuti rješenje Naslovljenog suda, te vratiti predmet na ponovno odlučivanje.“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je bespredmetna.

Ispitujući pobijano rješenje u povodu osuđenikove žalbe, a po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je u međuvremenu od donošenja pobijanog rješenja došlo do povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, s obzirom na to da je proteklo vrijeme koliko je najdulje mogla trajati primjena sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema osuđeniku.

Naime, prvostupanjski je sud u vrijeme donošenja pobijanog rješenja pravilno postupio sukladno odredbi članka 384. stavka 1. u vezi s člankom 68. stavkom 4. KZ/11. te preispitao postoje li i nadalje uvjeti za primjenu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. KZ/97. u odnosu na osuđenog N. Š. te je utvrdio da takvi uvjeti postoje. Odredba članka 68. KZ/11. ne sadrži posebne rokove maksimalnog trajanja ove mjere, nego propisuje obvezu suda da najmanje jednom godišnje preispituje postoje li uvjeti za nastavak primjene izrečene sigurnosne mjere. Međutim, osuđeniku je sigurnosna mjere obveznog psihijatrijskog liječenja izrečena sukladno članku 75. KZ/97., prema kojoj je odredbi (stavak 3. navedenog članka) ista mogla trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ili do prestanka izvršenja kazne zatvora, ali svakako nije mogla trajati dulje od pet godina, kako je, uostalom, i navedeno u pravomoćnoj presudi kojom je osuđeniku ova mjera izrečena.

Budući da se prema podacima u spisu predmeta sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja prema osuđeniku počela primjenjivati 25. siječnja 2012., to je očigledno da je proteklo pet godina od početka njezine primjene, koliko je ona sukladno zakonu prema kojem je izrečena mogla trajati. Stoga je, postupajući u povodu osuđenikove žalbe, a po službenoj dužnosti, postupak izvršavanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. KZ/97., izrečene osuđeniku pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenoga 2011. broj K-164/11. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 2012. broj I Kž-56/12. trebalo obustaviti, uslijed čega je njegova žalba postala bespredmetna. Pritom je ovaj sud vodio računa i da sukladno odredbi članka 67.a KZ/11. sigurnosne mjere teku od izvršnosti presude. Međutim, u vrijeme kada je ova mjera izrečena osuđeniku, ovakve odredbe nije bilo u zakonu pa je, s obzirom na to da je osuđenik nastupio na izdržavanje zatvora prije pravomoćnosti i započeo s izvršavanjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prije nego što je presuda postala izvršna (dana 23. ožujka 2012.), kao datum početka izvršavanja ove mjere uzet datum kada se ona stvarno i počela izvršavati, što je u korist osuđenika.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. ožujka 2017.