Broj: Kž 56/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. prosinca 2016. broj Kv I-39/16.-2 (K-7/10.), u sjednici održanoj 16. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenika B. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.). preinačena je u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. siječnja 2013. broj K-7/10. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. travnja 2016. broj I Kž 271/14. na način da se B. K. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 10. studenoga 2016. pa nadalje.

Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik B. K. po branitelju M. M., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se „preinači izrečenu kaznu na način da ista bude blaža za okrivljenika“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog odluke o kazni osuđenik ističe da mu je ublažena kazna zatvora i dalje prestroga i neprimjereno odmjerena, jer sud nije u dostatnoj mjeri vodio računa da je jednokratno uplatio cjelokupan iznos imovinske koristi u državni proračun, s time da je on sada na izdržavanju kazne pa ne ostvaruje prihode, a da ta uplata predstavlja značajno opterećenje za njegovu obitelj, zbog čega navedene okolnosti opravdavaju izricanje još blaže kazne.

Protivno tim žalbenim navodima, a imajući na umu novonastalu okolnost, odnosno činjenicu da je osuđenik u cijelosti uplatio imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, prvostupanjski je sud u dostatnoj mjeri cijeneći tu okolnost pravilno utvrdio da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec, kazna koja je primjerena kako okolnostima počinjenja djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., tako i ličnosti počinitelja. Upravo ta kazna će utjecati na osuđenika B. K., a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti osuđeniku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je osuđenik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Pri tome treba napomenuti da su mogući financijski problemi na koje upire u žalbi osuđenik, a koji se javljaju kada jedan član obitelji odlazi na izdržavanje zatvorske kazne, nužna pojava u sličnim životnim situacijama, osobito onda kada je osuđenik po pravomoćnoj presudi dužan vratiti protupravnu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

Budući da ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. ožujka 2017.