Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1163/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1163/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. d.d., Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., protiv I. ovršenika A. T. iz S., OIB: i II. ovršenice D. R. iz S., OIB: , radi namirenja novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-1006/14-2 od 7. studenog 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Samoboru poslovni broj Ovr-783/12-7 od 13. siječnja 2014., u sjednici održanoj 5. ožujka 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija ovrhovoditelja se prihvaća te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-1006/14-2 od 7. studenog 2014. i rješenje Općinskog suda u Samoboru poslovni broj Ovr-783/12-7 od 13. siječnja 2014., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj Ovr-1006/14-2 od 7. studenog 2014. odbio je žalbu ovrhovoditelja i potvrdio rješenje Općinskog suda u Samoboru poslovni broj Ovr-783/12-7 od 13. siječnja 2014. kojim je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-783/12-2 od 14. kolovoza 2012.

 

Ovrha je određena na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15515/99 od 23. rujna 2002., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 30.283,64 kune sa zateznim kamatama, troškova opomene u iznosu od 100,00 kuna sa zateznim kamatama, troškova parničnog postupaka i troškova ovršnog postupka.

 

Rješenje o obustavi ovrhe je doneseno primjenom odredbe čl. 180.a st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96., 29/99., 173/03., 151/04., 88/05., 67/08., dalje u tekstu: OZ) kojom je propisano da će sud obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu sa rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave toga rješenja FINI i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstva i predmeta ovrhe.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), u kojoj je naveo da odluka u postupku ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja navedenog u reviziji, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 392. st. 2. i čl. 400. st. 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ., samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Drugostupanjski sud je u odgovoru na žalbene navode glede primjene odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o obustavi ovrhe u skladu s odredbom čl. 180.a st. 4. OZ-a, kojom je propisano da će sud obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave toga rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe.

 

U obrazloženju je navedeno da ovrhovoditelj niti ne osporava da nije namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave istog FINI, a u konkretnom slučaju se primjenjuje Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/08).

 

U odnosu na primjenu propisa drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje:

 

„U odnosu na takve žalbene navode, valja reći da je u konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut 5. lipnja 2012. godine kada je na snazi bio OZ/10, međutim, u odredbi čl. 339. st. 1. podst. 1. OZ/10, izričito je navedeno da se nakon njegovog stupanja na snagu i dalje primjenjuju pojedine odredbe OZ/08, dakle, između ostalog i odredba čl. 180.a st. 4. OZ/08. Navedena odredba prestala je važiti tek stupanjem na snagu Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12), stoga takvim žalbenim navodima ovrhovoditelj ne može osporavati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Nadalje, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti žalbeni navodi ovršenika da ga je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 5. st. 3. i 4. OZ-a trebao obavijestiti o nemogućnosti provedbe ovrhe na računima ovršenika te ga pozvati da u roku od dva mjeseca predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe.

 

Naime, kada je u pitanju nemogućnost provedbe ovrhe na novčanoj tražbini po računima ne primjenjuje se opća odredba čl. 5. st. 4. OZ-a, već posebna odredba čl. 180.a OZ.

 

Ovrhovoditelju isto tako valja reći da je i zaključkom posl.br. Ovr-783/12-3 od 9. studenoga 2012. godine, koji je uredno zaprimio 19. studenoga 2012. godine (dostavnica iza lista 12. spisa), obaviješten da je rješenje o ovrsi dostavljeno FINI 3. rujna 2012. godine te ujedno upozoren da će se ovršni postupak obustaviti sukladno odredbi čl. čl. 180.a st. 4. OZ-a, ukoliko u roku od godine dana od dostave rješenja FINI ne bude namiren, a niti u tom roku predloži izmjenu sredstva i predmeta ovrhe.“

 

Ovrhovoditelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijanog rješenja, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja koje glasi:

 

„Primjenjuje li se na ovršni postupak, koji je pokrenut dana 5. lipnja 2012., odredba čl. 180.a. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/08), a za koju drugostupanjski sud tvrdi da je na snazi do stupanja Ovršnog zakona (Narodne novine broj 139/10), koji propisuje da navedena odredba prestaje važiti 31. prosinca 2011., te s obzirom na članak 36. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10, 112/12), kojim je propisano da se od 1. siječnja 2011. godine on ima primjenjivati na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini po računima ovršenika?“

 

U reviziji je naznačeno i podredno pitanje podneseno samo za slučaj ako sud smatra da se primjenjuje Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/08), a pitanje glasi: „Ima li mjesta obustavi ovrhe primjenom članka 180.a. st. 4. Ovršnog zakona, a da sud prije obustave ne postupi po odredbi čl. 5. st. 3. i st. 4. istog zakona, odnosno da ne obavijesti ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom ili na određenom predmetu, u ovom slučaju na računima ovršenika, te da ga ne pozove da u roku od dva mjeseca predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe?

 

U reviziji je navedeno da su pitanja važna zato što o njima postoji različita praksa u odlukama drugostupanjskih sudova, primjerice u odnosu na prvo pitanje u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -4970/13 od 5. veljače 2014 i -3495/13 od 8, studenog 2013., a u odnosu na drugo pitanje u odluci Županijskog suda u Osijeku poslovni broj -2831/2013 od 12. rujna 2013.

 

U odgovoru na naznačeno pitanje valja poći od sadržaja zakonskih odredaba na koje se pozvao ovrhovoditelj.

 

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima bila je propisana je odredbom čl. 180.a OZ/96.

 

Navedena odredba glasi:

 

(1) Dostavom rješenja o ovrsi banci (članak 180. stavak 3.) ovrha se smatra provedenom. U ovom slučaju ne primjenjuje se odredba stavka 2. članka 68. ovoga Zakona.

 

(2) Banka je dužna u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi obavijestiti sud i ovrhovoditelja da nema ili da nema dovoljno sredstava na računu da bi mogla rješenje o ovrsi provesti u cijelosti.

 

(3) Odredbe članka 206. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

 

(4) Ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave toga rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe, sud će ovrhu obustaviti.

 

(5) Mogući sporovi između stranaka, odnosno stranaka i banke o tome je li banka u cijelosti postupila prema rješenju o ovrsi, a osobito o tome je li ovrhovoditelj u cijelosti namiren rješavat će se u parničnom postupku.

 

Dana 31. srpnja 2010. stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kojim je u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 36. i 37. propisano: Od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom ("Narodne novine«" broj 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08.) i Općim poreznim zakonom (»Narodne novine«, br. 147/08.) odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate (čl. 36.).

 

Prijelaznim odredbama je propisano da zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, osim odredaba članka od 1. do 21., članka 23., članka 25., članka 27. stavka 1. točke 1. – 19., članka 28. stavka 1. točke 1. – 16., članka 29. stavka 1. točke 1. – 3., članka 30., članka 31., članka 33. i članka 36. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2011. godine (čl. 37.).

 

Po ocjeni ovog suda, odredbom čl. 36. ZPONS, kojom je propisano da će se na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom odgovarajuće počevši od. 1. siječnja 2011. primjenjivati odredbe ZPONS, a s obzirom na odredbe čl. 9. st. 3., 4. 5. 6. 7. i 8. ZPONS, nakon toga isključena je primjena odredbe čl. 180.a st. 4. OZ.

 

Naime, odredbe čl. 9. st. 3., 4. 5. 6. 7. i 8. ZPONS u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određuju radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

 

S obzirom na to da je odredbom čl. 36. ZPONS, između ostalog, propisano da će se odredbe tog zakona odgovarajuće primjenjivati na provedbu ovrhe, a navedene odredbe u čl. 9. ZPONS propisuju provedbu ovrhe bez vremenskog ograničenja, do izvršenja osnove za plaćanje, to te odredbe, kao odredbe posebnog zakona isključuju primjenu odredbe čl. 180.a st. 4. OZ.

 

Stoga odgovor na naznačena pitanja glasi:

 

„Na ovršni postupak koji je pokrenut dana 5. lipnja 2012. radi naplate novčane tražbine ovrhom na računu ovršenika, se ne primjenjuje odredba čl. 180.a. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/08) nakon stupanja na snagu specijalnog propisa - Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10, 112/12), jer je tim zakonom propisano da se od 1. siječnja 2011. godine on ima primjenjivati na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini po računima ovršenika?“

 

U ovom slučaju su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 180.a st. 4. OZ, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. ZPP-a (čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 180.a st. 4. OZ), na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je dopuštena.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

Zagreb, 5. ožujka 2019.

 

 

 

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu