Broj: Kr 21/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. J. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Požegi od 26. travnja 2011. broj K-364/10 i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 12. ožujka 2012. broj Kž-387/11, u sjednici održanoj dana 21. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Požegi od 26. travnja 2011. broj K-364/10, preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 12. ožujka 2012. broj Kž-387/11, S. J. proglašen je krivim za kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. i vezi s čl. 272. st. 1. i 2. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

              Osuđeni S. J. je po branitelju B. G., odvjetniku iz P., dana 30. travnja 2012. telefaxom podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te ga potom neposredno predao prvostupanjskom sudu 02. svibnja 2012. U zahtjevu nije naznačio odredbe Zakona o kaznenom postupku na temelju kojih traži izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, no iz sadržaja tog zahtjeva proizlazi da se poziva na odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, s prijedlogom da se „preinači presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu u pogledu odluke o kazni tako da se umjesto kazne zatvora u trajanju od godinu dana u istom trajanju utvrdi kao kazna čije se izvršenje odgađa u određenom roku kušnje pod uvjetom da u tom roku ne počini novo isto ili slično kazneno djelo ili ukine prvostupanjska ili drugostupanjska presuda u cijelosti te predmet vrati Općinskom sudu u Požegi na ponovni postupak i odluku“.

              U skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13;  dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podneskom od 06. veljače 2017. broj KR-I-DO-234/16 predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan. To očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.

              Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

Prema odredbi čl. 517. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti: zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. st. 1. toč. 1. do 4. ZKP/08 ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri ili oduzimanju imovinske koristi ili predmeta, zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (čl. 32. st. 1.), ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostupanjskim sudom upotrebljava svoj jezik (čl. 8.), te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

              Osuđenik smatra da je povrijeđen kazneni zakon, sugerirajući tako da je ostvarena zakonska pretpostavka za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Međutim, obrazlažući u čemu se ta povreda sastoji, podnositelj zahtjeva analizira činjenični opis inkriminacije, a posebice činjenicu što je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 4. KZ/97, ostvarenog kršenjem dviju odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno čl. 53. st. 1. i čl. 47. st. 2. ZOSPC-a, pri čemu ističe da „iz spisa ne proizlazi zaključak da bi kršenje odredbe čl. 53. st. 1. ZOSPC-a bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom sudara vozila optuženika i oštećenika“, prigovarajući naročito elementarnoj analizi koja se odnosi na mogućnost kontakta i u slučaju dopuštene maksimalne brzine u naseljenom mjestu. Međutim, time se u suštini pobija ispravnost utvrđenih činjenica, odnosno argumenata suda kojima se obrazlaže utvrđenje bitnih elemenata inkriminacije sadržanih u činjeničnom supstratu djela za koje je optuženik proglašen krivim, čime se potkrjepljuje žalbena osnova zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne i povrede kaznenog zakona. Istovrsno značenje imaju navodi kojima osuđenik sugerira da je bilo neophodno provođenje novog vještačenja, a koji je prijedlog prvostupanjski sud odbio, te rekonstrukcija na licu mjesta, jer se time sugerira da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a ni iz te osnove nije dopušteno podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Nadalje se u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer je obrazloženje nerazumljivo, pri čemu podnositelj smatra da nema razloga o postojanju uzročno-posljedične veze između kršenja odredbe čl. 53. ZOSPC-a i nastale posljedice. Međutim, kako je to već istaknuto, zbog takve bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije dopušteno podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. 

Osuđenik također ističe i da su prvostupanjski u drugostupanjski sud označili službenu zabilješku PP Pleternica od 31. listopada 2010. kao dopušteni dokaz, što je suprotno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06; dalje u tekstu: ZKP/97), očito time smjerajući na odredbu čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi sa čl. 468. st. 2. ZKP/08, odnosno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. No za takvu tvrdnju nema nikakve osnove. Naime, podnositelj zahtjeva je naknadno u obrani i u žalbi tvrdio da je do skretanja na lijevu stranu kolnika i traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera došlo zbog kvara na upravljačkom mehanizmu automobila optuženika, što je prvostupanjski sud ocijenio neprihvatljivim na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je takvu uzročno-posljedičnu vezu isključio, a dodatni je argument bio taj što optuženik inicijalno u obrani i nije tvrdio da je do takvog kvara na upravljačkom mehanizmu došlo, pri čemu je napomenuo i da prilikom očevida, neposredno nakon prometne nesreće, na takvo nešto nije ukazivao. Svoju argumentaciju prvostupanjski je sud crpio iz prometnog vještačenja, obrane optuženika, te podataka sadržanih u zapisniku o očevidu, pa se ni u jednom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu, a takav je način rezoniranja potvrdio kao ispravan drugostupanjski sud, koristeći iste izvore saznanja.

Osuđenik također osporava i ispravnost odluke o kazni, smatrajući da je povrijeđena odredba čl. 56. KZ/97 i iz te činjenice izvodeći zaključak da je riječ o povredi kaznenog zakona zbog neadekvatnog vrednovanja pojedinih olakotnih i otegotnih okolnosti. No, time se u suštini pobija odluka o kazni, a iz te osnove nije dopušteno podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Isto vrijedi i u odnosu na dosuđenu dužnost snošenja troškova postupka.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. ožujka 2017.