- 1 -              Rev 2765/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2765/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tužene V. S. iz Z., zastupane po punomoćniku R. A., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-7102/13-2 od 11. ožujka 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-2441/12-16 od 30. travnja 2013., u sjednici održanoj 5. ožujka 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužene te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-7102/13-2 od 11. ožujka 2014. u dijelu pod st. I. i st. II. izreke na način da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-2441/12-16 od 30. travnja 2013.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske kojim zahtijeva od tužene V. S. iz Z. isplatu 12.735,19 kn na ime povratka stečenog bez osnove s zateznim kamatama na 624,07 kn od 9. svibnja 2007. godine, na 519,78 kn od 9. lipnja 2007. godine, na 520,03 kn od 7. srpnja 2007. godine, na 520,00 kn od 8. kolovoza 2007. godine, na 519,78 kn od 8. rujna 2007. godine, na 468,18 kn 6. listopada 2007. godine, na 520,09 kn od 9. studenog 2007. godine, na 519,90 kn od 7. prosinca 2007., na 661,45 kn od 10. siječnja 2008. godine, na 661,96 kn od 8. veljače 2008. godine, na 661,45 kn od 7. ožujka 2008. godine, na 661,45 kn od 9. travnja 2008. godine, na 661,74 kn od 8. svibnja 2008. godine, na 551,15 kn od 7. lipnja 2008. godine, na 551,19 kn od 8. srpnja 2008. godine, na 551,43 kn od 12. kolovoza 2008. godine, na 551,19 kn od 6. rujna 2008. godine, na 551,48 kn od 8. listopada 2008. godine, na 551,43 kn od 7. studenog 2008. godine, na 275,62 kn od 11. prosinca 2008. godine, na 350,65 kn od 10. siječnja 2009. godine, na 350,65 kn od 11. veljače 2009. godine, na 350,65 kn od 11. ožujka 2009. godine, na 350,65 kn od 9. travnja 2009. godine i na 229,27 kn od 9. svibnja 2009. godine sve do isplate te parbeni trošak s zateznim kamatama od odnošenja presude do isplate sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj naknaditi tuženoj V. S. iz Z. parbeni trošak u svoti od 1.500,00 kn, u roku 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2441/12-16 od 30. travnja 2013., i sudi:

 

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici na ime povrata stečenog bez osnove iznos od 12.735,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 624,07 kn od 09.05.2007. do isplate,

- na iznos od 519,78 kn od 09.06.2007. do isplate,

- na iznos od 520,03 kn od 07.07.2007. do isplate,

- na iznos od 520,22 kn od 08.08.2007. do isplate,

- na iznos od 519,78 kn od 08.09.2007. do isplate,

- na iznos od 468,18 kn od 06.10.2007. do isplate,

- na iznos od 520,09 kn od 09.11.2007. do isplate,

- na iznos od 519,90 kn od 07.12.2007. do isplate,

- na iznos od 661,45 kn od 10.01.2008. do isplate,

- na iznos od 661,69 kn od 08.02.2008. do isplate,

- na iznos od 661,45 kn od 07.03.2008. do isplate,

- na iznos od 661,45 kn od 09.04.2008. do isplate,

- na iznos od 661,74 kn od 08.05.2008. do isplate,

- na iznos od 551,15 kn od 07.06.2008. do isplate,

- na iznos od 551,19 kn od 08.07.2008. do isplate,

- na iznos od 551,43 kn od 12.08.2008. do isplate,

- na iznos od 551,19 kn od 06.09.2008. do isplate,

- na iznos od 551,48 kn od 08.10.2008. do isplate,

- na iznos od 551,43 kn od 07.11.2008. do isplate,

- na iznos od 275,62 kn od 11.12.2008. do isplate,

- na iznos od 350,65 kn od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 350,65 kn od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 350,65 kn od 11.03.2009. do isplate,

- na iznos od 350,65 kn od 09.04.2009. do isplate,

- na iznos od 229,27 kn od 09.05.2009. do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.376,72 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. i st. II. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužena.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tužene.

 

Revizija tužene je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude između ostalog ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. ZPP, to je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a slijedom toga nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga predmetna revizija tužene razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP i to u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a na koji revizijski razlog sadržajem revizije ukazuje tužena.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 12.735,19 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova obveze vraćanja stečenog bez osnova. Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužena u spornom razdoblju ostvarivala pravo na plaću kod tužiteljice (kao pomoćnica ravnatelja Državnog zavoda za ...),

 

- da je Kadrovska komisija Vlade Republike Hrvatske rješenjima od 20. travnja 2007., od 29. studenoga 2007. i 8. svibnja 2008. određivala plaću tuženoj, između ostaloga i na način da joj je priznavala pravo na 0,5% uvećanja osnovne plaće za svaku godinu navršenog radnog staža,

 

- da je prilikom donošenja tih rješenja pogrešno utvrđen ukupni radni staž tužene (utvrđeno je više radnog staža od ostvarenog), te

 

- da je tužiteljica tuženoj za sporno razdoblje isplatila utuženih 12.735,19 kn s osnova uvećanja plaće za neostvareni radni staž.

 

Prvostupanjski sud odbija predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice uz primjenu odredbe čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) jer da je tužiteljica znala i morala znati da nije bila dužna tuženoj isplatiti utuženi iznos.

 

Drugostupanjski sud pak prihvaća žalbu tužiteljice i preinačava prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvaća predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući da tužiteljica nije znala da nije dužna tuženoj platiti utuženi iznos. Dakle, drugostupanjski sud zaključuje da je tužena utuženi iznos stekla bez valjane pravne osnove.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

Prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

U konkretnom slučaju tužena utuženi iznos nije stekla bez osnove. Ona je taj iznos stekla na temelju navedenih rješenja o plaći Kadrovske komisije Vlade Republike Hrvatske (čl. 1111. st. 1. ZOO). Ta rješenja imaju značaj upravnog akta (čl. 12. i 12. c. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika – "Narodne novine", broj 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 16/04, 30/04, 121/05, 151/05, 135/06, 141/06, 117/07 i 107/07). Stoga tužena nije niti u obvezi vratiti tužiteljici utuženi iznos.

 

S obzirom na odredbu čl. 1111. st. 3. ZOO ovdje je još samo za ukazati da tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da bi prije navedena rješenja o plaći Kadrovske komisije Vlade Republike Hrvatske bila poništena, ukinuta ili da bi na bilo koji drugi način izgubila pravnu snagu.

 

S obzirom na izneseno, a imajući u vidu da u postupku pred drugostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužene i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije kao neosnovana žalba tužiteljice te potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Zagreb, 5. ožujka 2019.