Posl.br. Pn-359/15-97

 

 

 

 

         Posl.br. Pn-359/15-97

 

 

U I M E R E P U B I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić – Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja L. F. iz R. I., V. R. B. …, T., OIB: …, zastupana po punomoćnicima I. Š. i V. Š. odvjetnici iz R., protiv tuženika A. o. d.d., Z., L. 2, OIB: …, zastupano po punomoćnici P. H. odvjetnici iz P., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 23. siječnja 2019. godine u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 28. veljače 2019. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I                  Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

''Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da tužiteljici F. L. u roku od 15 dana isplati naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja u iznosu od 60.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na taj iznos od 27.11.2012. pa do isplate u cijelosti.

 

Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da tužiteljici F. L. u roku od 15 dana isplati naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja i prijevoza u iznosu od 55.321,15kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate u cijelosti.

 

Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da tužiteljici F. L. u roku od 15 dana isplati naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 8.120,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa do isplate u cijelosti.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak zastupanja po punomoćnicima u izvansudskom postupku za naknadu štete koji se vodio pred tuženikom u iznosu od 3.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata na taj iznos teče od 27. studenog 2012. pa do isplate u cijelosti.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati naknadu parničnih troškova.''

 

 

              II               Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u sveukupnom iznosu od 29.687,50 kuna u roku od 15 dana.

                                                       

                                                                      Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi navodi da je za vrijeme turističkog boravka u H. kao pješakinja …. u …0 sati doživjela prometnu nezgodu u ulici T. n. L. u R.. Tvrdi da je prelazila cestu kada ju je iznenada udario moped u vlasništvu S. M. iz R. koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj …. Navedenim mopedom da je upravljao K. V. koji je za vrijeme prometne nezgode u krvi imao 2,4g/kg alkohola zbog čega je pokušavši biti što neprimjetniji u slučaju nailaska policije ugasio noćna svjetla na motoru. Tvrdi da je cestu prelazila izvan pješačkog prijelaza budući da su na pješačkom prijelazu bili postavljeni stolice i stolovi susjednog kafića. Vidljivost na cesti da je bila loša, te tvrdi da nije vidjela motor kod prelaska ceste jer nije imao upaljena svjetla. Do kontakta sa mopedom je došlo kada je gotovo već prešla cestu pa bi osiguranik tuženika da nije bio u alkoholiziranom stanju istu sigurno zaobišao da ju je pravovremeno vidio. Isto tako, smatra da bi ona i njega vidjela da je imao upaljena svjetla na motoru. Nadalje, ističe kako je u prekršajnom postupku oglašena krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 129. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da je zbog toga platila novčanu kaznu 1.300,00 kuna. U prekršajnom postupku da je kažnjen i osiguranik tuženika iz razloga što je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola zbog čega je platio novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kuna. U opisanoj prometnoj nezgodi tvrdi da je zadobila teške tjelesne ozljede te je vozilom hitne pomoći prevezena u O. b. P. gdje joj je dijagnosticiran kompresivni prijelom kralješka D12 bez pomaka i kompresija spinalnog kananala. U dogovoru s liječnicima i kako bi smanjila troškove liječenja da si je osigurala sanitetski prijevoz u matičnu zemlju tako da je liječenje nastavila u R. I. gdje je i operirana i gdje je boravila u bolnici od 05.07.2011. do 13.07.2011. Tvrdi da se iz nalaza neurologa od 04.06.2013. vidi kako liječenje još uvijek nije dovršeno te da postoje smetnje zbog prometne nesreće, a potvrdom od 02.08.2012. da je utvrđeno kako se tužiteljica klinički oporavila od ozljede i naknadne operacije. Zbog navedene nesreće tužiteljica tvrdi da je pretrpjela neimovinsku štetu koja se ogleda u povredi prava osobnosti, a koja povreda se ogleda u pretrpljenim fizičkim bolovima, umanjenoj životnoj aktivnosti, nastalom naruženju i pretrpljenom strahu. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica po osnovi neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Osim toga, tužiteljica potražuje i naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove liječenja i prijevoza iz H. u I. u iznosu od 55.321,15 kuna, a potražuje i naknadu zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 8.120,00 kuna sve zajedno sa zateznim kamatama. Nadalje, tužiteljica potražuje i naknadu za troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji troškovi su nastali u izvansudskom postupku pred tuženikom u iznosu od 3.125,00 kuna sve zajedno sa naknadom parničnog troška.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana …. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao njihov osiguranik vozeći moped registarske oznake …. U tom trenutku osiguranik tuženika je imao sklopljenu policu automobilske odgovornosti za štete koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Tuženik nadalje osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da bi za nastanak štetnog događaja bila isključivo odgovorna tužiteljica. Tvrdi da se iz policijskog zapisnika o očevidu, te prekršajnog postupka koji se vodio protiv tužiteljice vidi da je isključivo ona odgovorna za predmetnu štetu jer je nepravilno i neoprezno pretrčavala cestu, na način da je na cestu izletjela skrivena između parkiranih automobila izvan pješačkog prijelaza. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, ne osporava da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, ali smatra da je visina tužbenog zahtjeva obzirom na pretrpljenu štetu previsoko postavljena. U konačnici tuženik ističe prigovor zastare za sve utužene vidove štete pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

 

              U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, pročitan je prekršajni nalog i uplatnica, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i račune tužiteljice na strani 14 do 75 spisa. Pročitan je zahtjev za izvansudsko rješenje ovoga spora na strani 76 do 78 spisa, pročitana je medicinska dokumentacija na strani 93 do 126 spisa, pročitan je spis PP R. na strani 130 spisa, izvršen je uvid u povijest bolesti O. b. P. na strani 134 do 148 spisa, pročitan je iskaz svjedoka D. A. M., R. A., K. V., P. Ž., te iskaz tužiteljice, izvršen je uvid u račune na strani 186 do 203 spisa, čita se zapisnik sa očevida, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet ing. A. R., kao i njegova pisana dopuna nalaza na strani 234 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. V. S., pročitan je dopis HZZO na strani 243 spisa, pročitan je dopis O. b. P. na strani 256 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. neurokirurg prof. dr. G. B. kao i njegova pisana dopuna nalaza na strani 286 spisa, pročitan je izvod iz sudskog registra na strani 291 spisa, pročitani su računi na strani 293 do 296 spisa.

 

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Između parničnih stranaka nije sporno:

 

-            da se dana …. u … sati u ulici T. n. L. u R. dogodila prometna nezgoda,

 

-            da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali tužiteljica kao pješakinja, te osiguranik tuženika V. K. koji je upravljao mopedom registarske oznake P. ..,

 

-            da je zbog te prometne nezgode tužiteljica u prekršajnom postupku oglašena krivom za prekršaj iz čl. 129. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (zbog nepropisnog prelaženja kolnika izvan pješačkog prijelaza prolaskom između parkiranih vozila), zbog čega je platila novčanu kaznu od 1.300,00 kuna,

 

-            da je osiguranih tuženika V. K. presudom P. s. u R. od 09. rujna 2011. godine također oglašen krivim jer je počinio prekršaj iz čl. 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (vozio mopedom pod utjecajem alkohola iznad 1,5g/kg) zbog čega je platio novčanu kaznu od 5.000,00 kuna,

 

-            da je u trenutku prometne nezgode moped registarske oznake P. … imao kod tuženika zaključenu policu od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama,

 

-            da je tužiteljica u ovoj prometnoj nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede u vidu frakture TH12 točnije kompresivni prijelom dvanaestog grudnog kralješka,

 

-            da je zbog tako zadobivenih ozljeda tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu.

 

Ono što je sporno u ovome postupku jeste pitanje da li tužiteljica ima pravo na naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete upravo od tuženika (i ako da; da li u cijelosti ili u nekom omjeru) a koja šteta joj je nastala u predmetnom štetnom događaju. No prije odgovora na to pitanje valja obrazložiti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, o kojem prigovoru ovisi praktički kompletan zahtjev tužitelja.

 

              U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 230. ZOO-a koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. Riječ je o subjektivnom roku prema kojem zastara zahtjeva za naknadu prouzročene štete koju tužiteljica u ovom postupku potražuje ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je štetu učinila.

 

              Pod saznanjem oštećenika za štetu valja razumjeti ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete, odnosno o elementima njezine visine. Pa je tako u sudskoj praksi za različite oblike neimovinske štete odlučan trenutak saznanja za štetu. Tako se za pretrpljene tjelesne bolove ima računati vrijeme kada su ti bolovi prestali, a najkasnije kada završi liječenje i stabilizira se zdravlje tužitelja narušenim štetnim događajem. Kod pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti računa se trenutak saznanja kada je završilo liječenje i stabiliziralo se tužiteljevo zdravlje odnosno kada je tužitelj saznao za trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Za strah kada je prestao odnosno kada je postalo izvjesno njegovo trajnije postojanje i za naruženost kada je postalo izvjesno da se naruženost više ne da ukloniti ili bitno smanjiti.

 

              Glede imovinske štete koja je predmet ovoga postupka  kod zahtjeva za naknadu troškova liječenja kada je oštećenik primio račun za liječenje iz kojeg je mogao saznati opseg svoje obveze, a kod zahtjeva za naknadom troškova tuđe pomoći kada je prestala potreba za tom pomoći.

 

              Saznanje oštećenika za štetnika kao druga kumulativna činjenica odlučna je za početak tijeka subjektivnog roka za zastaru tražbine određuje se prema vremenu kada su oštećeniku bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji radi ostvarivanja prava na popravljanje štete.

 

              Nastanak štete, a od kojeg datuma teče objektivni zastarni rok iz stavka 2. ovog članka ne mora se poklapati sa trenutkom nastanka štetnog događaja. Objektivni rok zastare počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja. Objektivni rok zastare tražbine naknade štete od pet godina od kada je šteta nastala primjenjuje se kada subjektivni rok od tri godine od kada se doznalo za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka; npr. kada je štetnik nepoznata osoba, subjektivni zastarni rok uopće ne počinje teći, tako da tražbina naknade štete može zastarjeti samo zbog proteka objektivnog zastarnog roka.

 

              Novo uređenje instituta neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. i 1100. ZOO-a) po mišljenju suda utječe i na primjenu instituta zastare. Valja imati na umu da posljedica povrede prava osobnosti ne nastupaju uvijek u isto vrijeme pa je s obzirom na to moguće i da zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete odnosno za pojedine oblike povrede prava osobnosti nastupa u različito vrijeme. Novi ZOO fizičke boli, duševne boli, strah, naruženje tretira kao činjenice koje utječu na iznos pravične novčane naknade iz čl. 1100. ZOO-a a ne kao samostalne oblike neimovinske štete, gdje je to po novom ZOO-u samo povreda prava osobnosti (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

 

              Budući da je moguće da posljedice prava pojedinih prava osobnosti ne nastupaju u isto vrijeme, moguće je i da zastara zahtjeva za popravljanje neimovinske štete zbog pojedinih oblika povrede prava osobnosti nastupi u različito vrijeme. Međutim, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju zastara treba računati kako su to sudovi i do sada činili tj. da ključnu ulogu ima činjenica kada je oštećenik saznao za štetu s obzirom na pojedinu činjenicu iz čl. 1100. ZOO-a samu za sebe bez obzira na to o kojem je obliku povrede prava osobnosti riječ.

 

              Pod oštećenikovim saznanjem za štetu ne razumije se samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete odnosno o elementima njene visine. U nekim slučajevima konačno, definitivno saznanje za štetu te za njezin obujam i sve elemente može biti mnogo kasnije od samog štetnog događaja tako npr. i nakon provedenog vještačenja npr. kada se vještačenjem utvrđuje saznanje za trajne posljedice i kada se vještačenjem utvrdi da je konačno liječenje provedeno. U svakom slučaju rok zastare za naknadu nematerijalne štete počinje teći od trenutka kada je oštećenikovo liječenje završeno i kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo.

 

U konkretnom slučaju uvidom u nalaz i mišljenje vještaka spec. neurokirurga prof. dr. G. B. sud je utvrdio pravno relevantne okolnosti iz kojih se može zaključiti kada je tužiteljica završila sa liječenjem i kada je njezino zdravstveno stanje postalo stabilno i definitivno.

 

Naime, tužiteljica je dana …. doživjela prometnu nezgodu. Zbog zadobivenih ozljeda najprije je hospitalizirana u O. b. P. u kojoj je boravila od 30.06. do 04.07. 2011. i gdje joj je odmah utvrđena dijagnoza kompresivnog prijeloma dvanaestog grudnog kralješka. Dakle već je tada znala za nastalu štetu.Tužiteljica je na svoj zahtjev napustila liječenje u O. b. P. i nastavila se liječiti u I.. Od 05.07. do 13.07.2011. bila je hospitalizirana u bolnici u I. gdje je 07.07.2011. podvrgnuta operativnom zahvatu i ubrzo nakon toga je puštena na kućno liječenje.

 

Prvi pregled nakon operativnog zahvata je RTG snimka od 30.08.2011. koja govori da su ishodi frakture TH12 tretirane stabilizacijom TH11 i L1 cementiranim materijalom prikladnim za opterećenje kralješka, te da je zbog toga kralježak lagano deformiran u obliku cuneo anteriore. Već je tijekom devetog i desetog mjeseca te godine tužiteljica bila na rehabilitaciji.

 

Novi nalaz RTG snimke od 28.03.2012. govori nam kako se ne evidentiraju značajne razlike u odnosu na nalaz od 30.08.2011. što bi značilo prema mišljenju suda da upravo taj nalaz od 28.03.2012. govori u prilog utvrđenju suda da je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano i liječenje dovršeno 30.08.2011, jer nalazom od 28.03.2012 nisu nađene neke nove tegobe dapače stanje je bilo isto kao na  nalazu od 30.08.2011.

 

To što je tužiteljica nastavila sa rehabilitacijom i odlazila na liječničke preglede ali i započela vrlo brzo sa radom u banci gdje je i radila prije ozljeđivanja  u razdoblju od  2012. do 2015. godine ne znači da se tužiteljica liječila. Ona je prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji posjećivala neurologe radi kontrole, provodila je fizikalne terapije, a odlazila je i na neke druge liječničke preglede vezane za narušeno psihičko zdravlje. No, glavna povreda tužiteljice, a to je kompresivni prijelom dvanaestog grudnog kralješka je definitivno izliječen operativnim zahvatom i 30.08.2011. nakon prve kontrole od operativnog zahvata prema mišljenju suda zdravstveno stanje tužiteljice je postalo definitivno i ono se stabiliziralo.

 

Sve liječničke preglede koje je tužiteljica provodila u kasnijem razdoblju spada prema mišljenju suda u rehabilitaciju koju tužiteljica i danas provodi jer to mora činiti da bi održala pokretljivost ozlijeđene kralježnice. No, tim tretmanima ona nije poboljšala svoje zdravstveno stanje već ga samo održava onakvim kakvo je utvrđeno još 30.08.2011.

 

Stoga je prema mišljenju suda za sve utužene oblike povrede prava osobnosti liječenje završilo i stabiliziralo se tužiteljičino zdravlje koje je bilo narušeno štetnim događajem dana 30.08.2011. od kada počinje teći zastarni rok za utužene vidove povrede prava osobnosti.

 

Što se tiče imovinske štete koji se odnose na troškove liječenja i troškove tuđe pomoći i njege prema priloženim računima vidljivo je da su svi plaćeni tijekom 2011. godine što znači da je tada tužiteljici i nastala šteta jer je tada saznala za opseg svoje obaveze prema trećima.

 

Kako je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano 30.08.2011. i kako su svi troškovi imovinske štete dospjeli tijekom 2011. godine, kako je tužiteljica za oštećenika znala odmah po štetnom događaju, i kako je već tijekom boravka u O. P. saznala za obim pretrpljene štete jer joj je dijagnoza postavljena još u O. P., u razdoblju od 30.06.2011. do 04.07.2011. a kako je tužbu ovom sudu podnijela 24.03.2015. to je prema mišljenju suda nastupila zastara tražbine za naknadu štete kako imovinske, tako i neimovinske, jer je protekao rok od tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Slijedom čega je ovaj sud primjenom odredbe čl. 230. ZOO-a zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovan.

 

Temeljem svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Tuženik je u ovome postupku uspio u cijelosti pa mu je sud sukladno odredbi članka 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a dosudio naknadu parničnog troška. Naime, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, pristup na osam ročišta za glavnu raspravu od čega jedno ročište u 50% tarife, te sastav jednog pisanog podneska u sveukupnom iznosu od 2375 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 29.687,50 kuna.

 

U Puli, 28. veljače 2019. godine

 

                                           S u d a c

                               Mirna Mačešić-Biscuoli,v.r. 

             

             

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana  od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.              

 

 

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku  po punomoćniku

                                                                                                                              Za točnost otpravka

                                                                                                                              ovlašteni službenik