Poslovni broj: 19 UsIgr-474/18-7

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ani Jurišić, uz sudjelovanje Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja P. C., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi uklanjanja građevine, nakon, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. veljače 2019. godine u prisutnosti tužitelja sa opunomoćenikom H. K., odvjetnikom u  O. d. P. i p., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. veljače 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica u D., Odjel D.-n. ž. Klasa: UP/I-362-02/18-02/1187 urbroj: 531-07-1-3-6-18-05 od 9. listopada 2018. godine.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se zahtjev tužitelja za donošenjem privremene mjere o odgodi naređenog uklanjanja  točke I. izreke osporenog rješenja.

 

               

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica u D., Odjel D.-n. ž. Klasa: UP/I-362-02/18-02/1187 urbroj: 531-07-1-3-6-18-05 od 9. listopada 2018. godine, tužitelju kao investitoru naređeno je da u roku od 8 dana ukloni građevinu namjene rive tlocrtne površine 20mx12m na k.č. 5993 k.o. J. i 3 instalacijske cijevi na potezu od stambene zgrade u vlasništvu investitora do mora-rive a sve na k.č. 5988/1 i 5993 k.o. J.

Tužitelj u pravovremenoj tužbi navodi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju nepotpunog i netočno utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenično stanje temeljem kojeg je doneseno rješenje utvrđeno je bez prisustva stranke. Ističe kako je tijekom trajanja inspekcijskog pregleda obavljenog od strane inspektora sigurnosti plovidbe dao na uvid sve dostupne akte i dokumentaciju o izvođenju radova na pojačanom održavanju i uređenju pomorskog dobra na k.č. 5993 k.o. J. Naime, dana 12. travnja 2018. godine Općinsko vijeće O. J. donijelo je Odluku o davanju suglasnosti na radove pojačanog održavanja na pomorskom dobru č.zem. 5993 k.o. J., koje je sastavni dio Idejno rješenje i geodetska Situacija nacrta stvarnog stanja od 25. siječnja 2018. godine. Iz navedene ovjerene situacije razvidno je da je na čest. 5993 k.o. J. već davno prije izvedeno nasipavanje pomorskog dobra uz postojeći izvedeni betonirani mulić za privez plovila. Tužitelj  detaljno iznosi postupanje nadležnog inspektora Lučke kapetanije koji je i obavijestio građevinsku inspekciju, odnosno tuženika. Ističe kako nije bio nazočan prilikom prvog inspekcijskog pregleda obavljenog u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, te je zapisnik o toj radnji u postupku dobio na uvid 1. listopada 2018. godine, a njegov potpis na zapisniku  da znači samo potvrdu primitka istog, a ne i suglasnost s utvrđenjima navedenog zapisnika. Tom prigodom je tuženiku kao dokaz na okolnost legalnosti navedenih radova priložio  dopis Hrvatskih cesta d.o.o. Z. od 7. lipnja 2018. godine kojim mu je dana suglasnost za izvođenje radova na izradi vodovodnog priključka uređenog pomorskog dobra na državnoj cesti D414, dionica 2 u km 18+410, radova u kolniku, pojasu i zaštitnom pojasu ceste. Radovi su i izvedeni u cijelosti prema predmetnoj suglasnosti, u iskopani rov položene su tri cijevi za vodovodni priključak od vodovodnog okna na k.č. 685/6 –kuće u suvlasništvu tužitelja  preko čest. zem. 5988/1 i 685/1 koje u u naravi čine kolnik, pojas i zaštitni pojas državne ceste D414. Nadalje, tužitelj ističe kako nije zakonito naređeno uklanjanje "rive tlocrtne površine 20mx12m, a bez precizne skice toga tlocrta za uklanjanje u odnosu na postojeću građevinu priveza brodova jer nije jasno gdje je točno locirano tih 240m2. Osim toga nije jasno ni temeljem kojih ovlasti osporeno rješenje ignorira ishođene suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o i naređuje uklanjanje vodovodnog priključka pomorskog dobra. Obzirom na navedeno, traži od suda donošenje presude kojim će poništiti osporeno rješenje, te također traži donošenje privremene mjere kojom će se odgoditi  izvršenje osporenog rješenja.

 

U sporu je održana rasprava 21.veljače 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj osobno koji je tom prigodom na zastupanje na tom ročištu opunomoćio odvjetnika H. K., dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

 

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Tužitelj je predložio odgodu ročišta kako bi dostavio eventualno pribavio nedostajeću dokumentaciju kojim bi dokazao da nije mijenjao stanje na predmetnoj nekretnine, te je ujedno predložio izvršiti očevid na licu mjesta. Prijedlog tužitelja za odgodom ročišta sud je odbio jer je tužitelj svu dokumentaciju mogao priložiti već u tužbi, što nije učinio. nadalje, sud je odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta držeći ga suvišnim kraj prethodno izvedenih dokaza u ovom sporu.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je uklanjanje  građevine namjene rive tlocrtne površine 20x12 m na k.č. 5993 k.o. J. i tri instalacijske cijevi na potezu od stambene zgrade u vlasništvu investitora do mora na k.č. 5988/1 i 5993 k.o. J., sve izgrađeno bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a što je naloženo tužitelju osporenim rješenjem u roku od 8 dana od dana zaprimanja tog rješenja. 

Iz podataka u spisu upravnog tijela, između ostalog razvidno je kako je od strane  građevinskog inspektora dana 7. kolovoza 2018. godine obavljen inspekcijski pregled na lokaciji D., na pomorskom dobru oznake k.č. 5993 k.o. J., kojem nije bio nazočan investitor, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskim pregledu koji prileže spisu. Inspekcijskim pregledom ove prigode je utvrđeno kako su na navedenoj čestici, uz cestu, nasuprot stambene zgrade anagrafske oznake Uz obalu D. …, izvršeni radovi nasipanja uz mjesnu cestu te betoniranje armirano betonskih zidova. Utvrđeno je da su postavljene 3 cijevi za neidentificirane instalacije. Tlocrtna površina izvedenih radova iznosi 20x12m. Također je utvrđeno kako za navedene radove nije ishođena građevinska dozvola. odredbe čl. 30. i čl. 32. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) gradilište zatvara postavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište“, a predmetna gradnja je skicirana i skica je sastavni dio ovog zapisnika

Spisu prileži i zapisnik od dana 1. listopada 2018. godine sastavljen povodom davanja iskaza tužitelja. Tužitelj je tom prigodom izjavio, nakon što mu je pročitan prethodno sastavljeni zapisnik od 7. kolovoza 2018. godine, kako je izveo radove navedene u zapisniku od 7. kolovoza 2018. godine, iz uvjerenja  da radi u skladu sa zakonom budući da je ishodio odluku o. J.  i suglasnost Hrvatskih cesta od 7. lipnja 2018. godine za izvođenje radova na izvođenju vodovodnogpriključka. Priložio je zapisnik Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode od 21. svibnja 2018. godine.

  Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi kako je na temelju naprijed izloženih utvrđenja, građevinski inspektor smatrajući da je tužitelj iz razloga što je predmetne radove vršio bez ishođene izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole povrijedio odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.), donio osporeni akt kojim mu je  naloženo uklanjanje  predmetnih građevina na način kako je to precizirano točkom 1. izreke rješenja tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

              Nadalje, čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13) propisano je st. 1. da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor, odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja se donosi protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga Zakona donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              Čl. 24. istog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine, obustavu građenja.

              Čl. 30. istog Zakona propisano je st. 1. da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje u određenom roku građevine, odnosno njezina dijela: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta, odnosno drugog akta, ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja, u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 26. stavak 2., članak 27. stavak 2. podstavak 2. i članak 29. stavak 3.).

              St. 2. da prije donošenja rješenja iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru, odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

              St. 3. da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora, odnosno vlasnika da će se: izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 38. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja ukloniti i dijelove građevine iz članka 33. ovoga Zakona, ako takvih bude.

              St. 4. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će takvu građevinu označiti opasnom do usklađenja s propisima koji uređuju gradnju.             

              Po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik je pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1.  naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevinu namjene rive tlocrtne površine 20mx12m na k.č. 5993 k.o. J. i 3 instalacijske cijevi na potezu od stambene zgrade u vlasništvu investitora do mora-rive a sve na k.č. 5988/1 i 5993 k.o. J., ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je ona nedvojbeno investitor građevinskih objekata koje je izgradio bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole što predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe. Ovo sve, imajući na umu da tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetne gradnje građevina, a što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji. Nadalje, nesporno je da tužitelj nije ishodio građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 30. st. 1. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

              Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako je u konkretnom slučaju ishodio suglasnost Hrvatskih cesta za izvođenje radova na izradi vodovodnog priključka, valja reći kako navedena suglasnost ne može zamijeniti akt kojim se dozvoljava gradnja, a to je u konkretnom slučaju građevinska dozvola koju tužitelj nije ishodio. Isto vrijedi i za Odluku  Općinskog vijeća O. J. kojom se daje suglasnost za radove pojačanog održavanja na pomorskom dobru. Navedenom suglasnošću ne može se supstituirati akt o gradnji, potreban za izvođenje radova koji su u konkretnom slučaju izvedeni, a to je u konkretnom slučaju građevinska dozvola koju tužitelj nedvojbeno ne posjeduje.               Naime, iako je nedvojbeno  kako u smislu čl. 10. Zakona o pomorskom dobro i morskim lukama („Narodne novine“, br.: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16) o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području vodi brigu o zaštiti i održava je jedinica lokalne samouprave, valja reći kako se   u konkretnom slučaju ne radi o održavanju pomorskog dobra, već se radi o izvođenju radova precizno opisanih točkom 1. izreke osporenog rješenja, za koje je prethodno trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, koju tužitelj nije ishodio, slijedom čega je riječ o protupravnoj gradnji, pa je tuženik zakonito postupio kada je tužiteljici naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja. 

 

Da je riječ o radovima za koje je potrebno ishođenje građevinske dozvole neosporno proizlazi iz utvrđenja tuženika sa zapisnika od 7. kolovoza 2018. godine kojem prileži i skica zatečenog stanja, kao i  iz fotografija sačinjenih od strane PP S. Iz navedene skice i fotografije proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o zahvatu koji predstavlja građenje u smislu odredbe čl.3.st.1. točka 4 .i 5.Zakona i gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.), ovo stoga što je tom odredbom propisano da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova  (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina. Uzimajući u obzir da je tužitelj na zapisniku od 1. listopada 2018. godine jasno izjavio da je on investitor radova opisanih u zapisniku od 7. kolovoza 2018. godine, a koji radovi, po ocjeni ovog suda predstavljaju građenje u smislu prethodno citirane odredbe čl.3. Zakona o gradnji,  to je osnovano tužitelju koji je navedene radove izveo bez građevinske dozvole, naloženo uklanjanje istih.

          Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao pod točkom 1. u izreci ove presude.

Tužitelj je predložio  i donošenje privremene mjere kojom će se odgoditi  uklanjanje it točke I. osporenog rješenja.

Prema članku 47. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), propisano je  da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.

U konkretnom slučaju tužitelj, osim općenite tvrdnje ničim nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bilo nužno, radi izbjegavanja takve štete, izdavanje privremene mjere. Stoga je sud prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere odbio kao neosnovan.

 

U Splitu, 28.veljače 2019. godine

 

S U D A C

 

Ana Jurišić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković