Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Ovr-323/2019-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Ovr-323/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za slivove Sjevernog Jadrana, R., OIB: 28921383001, koje zastupa po punomoćnica N. Š., odvjetnica iz R., protiv ovršenika T. A., M., OIB: , odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 80 Ovr-428/2018 od 21. studenog 2018., 27. veljače 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 80 Ovr-428/2018 od 21. studenog 2018. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II.              O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio apsolutno nenadležnim te je odbacio prijedlog za ovrhu.

 

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj ne pozivajući se određeno žalbene razloge propisane odredbom 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 dalje: ZPP), u vezi s člankom 381. ZPP-a, a nastavno u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 , 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17, dalje: OZ-a) predlažući ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskim sudu na ponovan postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP.

 

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

 

-          kako je ovrhovoditelj 18. prosinca 2017. podnio prijedlog za određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima u svim bankama,  a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 333,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama;

-          kako je prvostupanjski sud uvidom u Jedinstveni registar osoba, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: JRO MUP) utvrdio da ovršenik nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, već u Republici Sloveniji, L.

             

Nadalje, iz stanja spisa je razvidno kako je sud odredio ovrhu u smislu odredbe članka 23. stavka 3. OZ-a na temelju ovršne isprave i to odluke donesene u upravnom postupku, koja glasi na ispunjenje novčane obveze.

 

Iz ovršne isprave razvidno je, kako je ovršenik dužan ispuniti novčanu obvezu s osnova naknade za uređenje voda i to kao vlasnik ili posjednik nekretnine, sve u smislu odredbe članka 14. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09).

 

Nadalje, odredbom članka 38. OZ- a propisano je da je mjesna nadležnost određena tim zakonom isključiva.

 

Odredbom članka 171. stavka 1. OZ-a, propisano je da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, a ako ovršenik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi ovršenikovo boravište. Stavkom 2. propisano je da ako ovršenik nema u Republici Hrvatskoj ni boravište, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenikova dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi boravište ovršenikova dužnika.

 

Obzirom da „Financijska agencija“ u smislu odredbe članka 2. točke 14. označava pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama toga zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, to u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 171. stavka 2. OZ-a kojom je propisana mjesna nadležnost prebivališta ili boravišta ovršenikova dužnika, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

 

Prvenstveno, treba reći, kako je prvostupanjski sud naveo kako je uvidom JRO MUP-a utvrđeno da ovršenik nema prijavljeno prebivalište u RH, no, iz stanja spisa nije razvidno ima li isti prijavljeno boravište u RH.

 

Nadalje, prvostupanjski sud navodi da ovršenik ima prijavljeno prebivalište u Republici Sloveniji, L.

 

Treba naglasiti kako je 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ 101/17, dalje: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmet odnosi iz točke 1. ovoga članka i pravila postupka, te priznanje i ovrha stranih sudskih odluka u pravnim stvarima čiji su predmet odnosi iz točke 1. ovoga članka. Člankom 46. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

 

No, člankom 78. stavkom 1. ZMPP-a propisano je da se ovaj zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu ovoga Zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok je stavkom 2. propisano da odredba stavka 1. ovoga članka ne utječe se na vremenske granice primjene međunarodnih ugovora koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i pravno obvezujućih akata Europske unije kojima se uređuju odnosi iz članka 1. ovoga Zakona.

 

U konkretnom slučaju postupak je pokrenut 18. prosinca 2017., a ovršna isprava je svojstvo izvršnosti stekla 30. travnja 2011., dakle prije stupanja na snagu ZMPP-a.

 

Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (poglavlje II/čl.5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. ovog poglavlja (čl.7. - čl.9.).

 

No, pod odredbe navedenog dijela Uredbe (EU) br. 1215/2012 nije moguće podvesti konkretan slučaj, obzirom da je, u bitnom, ovršni ispravu je donijelo javnopravno tijelo u upravnom postupku, te se ne radi o izvršenju sudske odluke.  Isto tako, izvršenje konkretne obveze nije povezano s ugovorom, te se ne radi o postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina.

 

Sukladno navedenom, potrebno je primijeniti odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja („Narodne novine“ 53/91, 88/01, dalje- ZSRZ), sve u smislu odredbe članka člankom 78. stavkom 1.  ZMPP-a.

 

              Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja („Narodne novine“ 53/91, 88/01, dalje- ZSRZ) propisano je da u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom. Stavkom 2. istog članka propisano je da nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i u sporovima zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj.

 

              Nadalje, odredbom članka 58. stavka 1. ZPP-a propisano je da se tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj može se podnijeti svakome sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala. Isto tako, u sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti (stavak 3.).

 

Obzirom da iz ovršne isprave proizlazi kako je ovršenik dužan ispuniti novčanu obvezu s osnova naknade za uređenje voda i to kao vlasnik ili posjednik nekretnine, to je u konkretnom slučaju potrebno odredbu članka 58. stavka 2. ZPP-a koja se primjenjuje u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, jer je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala.

 

Sukladno svemu navedenom, u konkretnoj situaciji nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.

 

Odluka pod točkom II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će uvažavajući naprijed navedeno, donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

U Splitu 27. veljače  2019.

Sutkinja:

Svjetlana Vidović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu