Broj: Kž-eun 13/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 15. st. 1. i dr. Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđ. B. Č. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. siječnja 2017. broj Kv-eu-3/15, u sjednici održanoj 28. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba osuđenog B. Č., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru je pod toč. I. izreke utvrđeno da je B. Č., čiji su osobni podaci detaljno navedeni, osuđen presudom Republike Austrije Landesgericht Salzburg / Zemaljskog suda u Salzburgu, broj 40 Hv 40/15d-25 od 09.07.2015., pravomoćnom 14.07.2015., na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja kaznenog djela pokušaja teškog razbojništva iz čl. 15. st. 1., čl. 142. st. 1. i čl. 143. Kaznenog zakona Republike Austrije, a prema čl. 143. st. 1. Kaznenog zakona Republike Austrije. Pod toč. II. izreke utvrđeno je da kazneno djelo označeno u toč. I. te presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivog po čl. 230. st. 2. KZ/11 u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina. Pod toč. III. izreke je primjenom čl. 89. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15; dalje u tekstu: ZPSKS-EU) priznata kaznena presuda Republike Austrije Landesgericht Salzburg / Zemaljskog suda u Salzburgu, broj 40 Hv 40/15d-25 od 09.07.2015., pravomoćna 14.07.2015., te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od četiri godine. Također je na temelju čl. 98. st. 2. ZPSKS-EU osuđeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26.04.2015. do 07.07.2017. te 179 dana provedenih na izdržavanju kazne zatvora s izračunom do 21.09.2015., kao i daljnje vrijeme provedeno na izdržavanju predmetne kazne zatvora.

              Protiv te presude žali se os. B. Č. osobno i po branitelju B. K., odvjetniku iz V., a iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

              U smislu odredbe čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je isti vratilo u propisanom roku.

              Žalba je osnovana.

              Naime, osuđenik u žalbi, između ostalog, navodi da mu je Odlukom Predsjednika Republike Austrije od 07. siječnja 2016. dodijeljena djelomična božićna amnestija od sedam mjeseci, kao i da je Komisija za uvjetne otpuste dana 06. ožujka 2017. donijela pozitivnu odluku, pa mu je određen uvjetni otpust za dan 27. travnja 2017.

              Ima li se na umu da je zamolba za transfer osuđenika zaprimljena na prvostupanjski sud dana 04. studenog 2015., a da je odluka o toj zamolbi donesena pobijanim rješenjem više od godinu dana kasnije (iako je prema odredbi čl. 93. st. 1. ZPSKS-EU odluku o priznanju presude prvostupanjski sud morao donijeti u roku od devedeset dana po primitku presude i potvrde), navodi osuđenika, neovisno o tomu što su nepotkrijepljeni, moraju biti provjereni, jer se s obzirom na protek vremena ne može zaključiti da oni ne odgovaraju istini.

              Stoga će prvostupanjski sud kontaktirati s nadležnim tijelom države izdavanja, kako bi provjerio je li država izdavanja u međuvremenu donijela odluku kojom je osuđenika pustila na uvjetni otpust, odnosno je li kazna zatvora čije se izvršenje traži u međuvremenu smanjena, jer to podrazumijeva da kazna koju je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio ne odgovara kazni iz dostavljene pobijane presude. Nakon toga, ovisno o ishodu tih provjera, donijet će novu odluku, respektirajući odredbe čl. 89. do 111. ZPSKS-EU, ali i odredbe čl. 112.-131. ZPSKS-EU, koje propisuju postupak i uvjete za priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije.

              Stoga je žalbu osuđene osobe trebalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. ožujka 2017.