Broj: Kž-Us 28/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene J. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06.; dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2017. broj K-Us-6/13, u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog M. M..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda ispravljena je, na temelju članka 410. stavka 3. u vezi s člankom 462. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) – ispravno bi bilo „na temelju članka 361. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; dalje u tekstu: ZKP/97)“, pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2013. broj K-Us-6/13 (ispravno bi bilo: „djelomično preinačena, a u ostalom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. siječnja 2016. broj I Kž-Us-138/13-14“) na način da u odlomku u kojem se uračunava vrijeme kroz koje su optuženici bili lišeni slobode u vezi ovog kaznenog postupka, i to u alineji četiri, umjesto riječi „VI. optuženom M. M.: od 04.06.2009. – 21.05.2011.“ ima stajati: „VI. optuženom M. M.: od 04.06.2009. – 21.05.2010.“.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni M. M., s prijedlogom da „Županijski sud u Zagrebu (…) dopusti obnovu kaznenog postupka i donese rješenje kojim se ranija presuda poslovni broj K-Us-6/13. od 20. lipnja 2016. g., stavlja izvan snage, kao i Ispravak presude od 16. veljače 2017., te da se u gornjem kaznenom postupku, isprave pogrešno navedene kvalifikacije kaznenih djela …“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 399. u vezi s člankom 373. stavkom 1. ZKP/97. (koji Zakon, s obzirom na odredbu članka 574. stavka 1. ZKP/08. koji je stupio na snagu nakon pokretanja ovog kaznenog postupka, valja primijeniti i nakon njegovog pravomoćnog okončanja jer je on po tom Zakonu – ZKP/97. – i proveden, a ZKP/08. je moguće primijeniti samo u slučajevima na koje se odnose odredbe članka 574. stavka 3. tog Zakona i članka 257. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku – „Narodne novine“ broj 145/13.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba osuđenog M. M. nije osnovana.

Osuđenik u žalbi, u kojoj gotovo u cijelosti prepisuje navode u međuvremenu podnesenog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, u odnosu na pobijano rješenje navodi da ga se „ovim ispravkom presude (…) u odnosu na druge stavlja ne nepovoljniji položaj, jer nije na čisto što je konačno točno, što nije“ te da „nema jednostranih ispravaka, jer je presuda napisana na stotinjak stranica, a u obrazloženju je vidljivo da se greške ne ispravljaju, već se iste provlače sedam godina od R., do Županijskog, pa i Vrhovnog suda“.

Međutim, ovim žalbenim navodima osuđenik ne pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je on u ovom kaznenom postupku bio pritvoren u razdoblju od 4. lipnja 2009. do 21. svibnja 2010., a ne, kako je to očigledno omaškom navedeno u dijelu prvostupanjske presude koji se odnosi na uračunavanje njegovog lišenja slobode u izrečenu mu kaznu zatvora, do 21. svibnja 2011.

Naime, iz podataka u spisu predmeta jasno proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2010. broj K-Us-78/09 (listovi 5157-5159 spisa) protiv tada pritvorenih optuženika J. B., A. G., K. V., M. M. i K. M. bio ukinut pritvor te je bilo naloženo da se ti optuženici odmah puste na slobodu. To rješenje istog je dana dostavljeno i upravi Zatvora u Zagrebu koje je odmah i postupilo u skladu s njim, a ono je kasnije i potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2010. broj II Kž-374/10-3 (listovi 5232-5233 spisa).

Osuđeni M. M. u daljnjem tijeku tog postupka nije bio ponovno pritvoren.

Slijedom iznesenog, navođenje u prvostupanjskoj presudi da se osuđenom M. M. u izrečenu kaznu zatvora uračunava lišenje slobode (od 4. lipnja 2009.) do 21. svibnja 2011. umjesto do 21. svibnja 2010. predstavlja očitu pogrešku u broju koju je predsjednik vijeća, prema odredbi članka 361. stavka 1. ZKP/97., ovlašten i dužan ispraviti posebnim rješenjem, kako je to prvostupanjski sud i učinio, a žalbenim tvrdnjama pravilnost te odluke nije dovedena u pitanje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 398. stavka 4. ZKP/97. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je za njegovo donošenje prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da na štetu osuđenika tim rješenjem nije povrijeđen kazneni zakon te da ne postoji niti povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. ZKP/97.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 398. stavka 3. ZKP/97. odbijena je žalba osuđenog M. M. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. ožujka 2017.