1

Poslovni broj: UsI-632/18-9

 

 

 

 

 

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja E. R. d.o.o., D., kojeg zastupa direktor N. O., protiv tuženika Hrvatske revizorske komore, Z., radi trajnog oduzimanja dozvole za rad, nakon održane javne rasprave, dana 26. veljače 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Poništava se odluka Hrvatske revizorske komore, broj predmeta: UP/I-034-01/16-01/2 od 22. studenoga 2017. i predmet se vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Osporavanom odlukom tuženika tužitelj je proglašen krivim jer nije pripremio cjelovitu i preglednu radnu dokumentaciju koja potkrjepljuje revizorsko mišljenje, te nije oblikovao i izveo revizijske postupke koji su prikladni u danim uvjetima kako bi pribavio dostatne i primjerene revizijske dokaze u obavljanju revizije financijskih izvještaja i određenog elementa financijskih izvještaja, čime je postupio suprotno odredbama članka 15. stavka 1. Zakon o reviziji (Narodne novine, broj: 146/05., 139/08. i 144/12., u daljem tekstu: Zakon) i zahtjevima Međunarodnog revizijskog standarda (dalje u tekstu: MRevS-a) 500 Revizijski dokazi, jer je sa samo jednim zaposlenim ovlaštenim revizorom obavio reviziju financijskih izvještaja na dan 31. kolovoza 2014. godine pravne osobe čiji je prihod veći od 40.000.000,00 kn suprotno odredbi članka 26. stavka 1. Zakona, jer nije pribavio dostatne i primjerene revizijske dokaze prema zahtjevima Međunarodnog standarda za angažmane s izražavanjem uvjerenja (dalje u tekstu: MSIU) 3400 Ispitivanje prospektivnih financijskih informacija, pri dogovaranju uvjeta angažmana i dokumentiranju provedenih revizijskih postupaka u vezi s planom financijskog i operativnog restrukturiranja, jer nema ustanovljene interne politike i postupke usmjerene na sastavne dijelove sustava kontrole kvalitete, u formi i opsegu relevantnim za manje tvrtke i ne posjeduje dokumentaciju koja bi bila primjerena kao osiguranje dokaza djelovanja sustava kontrole kvalitete u skladu sa zahtjevima Međunarodnog standarda kontrole kvalitete 1 (MSKK1), jer u obavljanju poslova revizije ne primjenjuje zahtjeve Međunarodnih revizijskih standarda i zahtjeve Kodeksa profesionalne etike revizora, čime je postupio suprotno odredbi članka 5. Zakona, te je time počinio teži stegovni prijestup iz članka 40. stavka 2. podstavka 3. Statuta, te mu se radi počinjenja prijestupa izriče sukladno članku 42. stavku 2. podstavku 5. Statuta stegovna mjera trajnog oduzimanja dozvole za rad i nalaže mu se podmirenje troškova stegovnog postupka u iznosu od 750,00 kn.

Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je odluka donesena bez da mu je omogućena obrana, odnosno bez njegove prisutnosti, iako je stegovnom vijeću podnio valjanu medicinsku dokumentaciju kojim je opravdao izostanak direktora tužitelja s rasprave. Navodi da je takvim postupanjem tuženika učinjena povreda postupka, tim više što se u nekoliko navrata tijekom nadzora i postupka pisano očitovao, pa ne stoje navodi iz obrazloženja odluke da se nije očitovao u vezi počinjenja prijestupa. Vezano za prijestupe koji mu se stavljaju na teret ističe kako je sukladno provedenom nadzoru otklonio sve navedene eventualne nedostatke te je o istom obavijestio tuženika. Ističe kako je, a u odnosu na obavljanje revizije financijskih izvještaja pravne osobe čije prihod je veći od 40.000.000,00 kn pravilno postupanje pokriveno ugovorom s Revizorskim društvom R. p. d.o.o. iz K., kao što je to već isticao tuženiku, tako da ne postoji odgovornost za taj prijestup. U pogledu ostalih prijestupa za koje je proglašen krivim napominje kako je ustrojena sva potrebna dokumentacija u vezi dokazivanja kvalitete procesuiranja svih procedura, ustrojena je radna dokumentacija, za svaki angažman su zaključeni ugovori o reviziji, za svoj rad osigurao se od odgovornosti, te u cijelosti poštuje sve standarde propisane za rad revizora i to posebice tijekom cjelokupnog poslovanja, što osporavanu odluku čini neutemeljenom. Također ističe da su paušalni i ničim dokazani navodi iz obrazloženja o kvaliteti procesuiranja, standardima i sl. te nisu dokazani i ne povezuju se sa posebnim propisima koje u cijelosti poštuje u svom radu. Također ističe da su svi dokumenti i izvješća prihvaćeni od nadležnih i sudskih i izvansudskih tijela bez primjedbi. Napominje da je 1. siječnja 2018. stupio na snagu novi Zakon o reviziji te da donesena odluka nije u skladu s tim zakonom.

Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavanu odluku, odnosno istu oglasi ništavom.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je odluka donesena sukladno Zakonu o reviziji (Narodne novine, broj: 146/05., 139/08. i 144/12.), sukladno članku 122. stavku 4. Zakona o reviziji (Narodne novine, broj: 127/17.), budući da je postupak pokrenut u vrijeme važenja Zakona o reviziji (Narodne novine, broj: 146/05., 139/08. i 144/12.). Ističe da su neosnovani navodi tužitelja da mu je osporeno pravo na obranu, budući da je tužitelj pozivan na raspravu najkasnije 15 dana prije sjednice stegovnog vijeća te je u pozivu istaknuto da se sukladno članku 47. stavku 5. Statuta Komore rasprava može održati i u odsutnosti okrivljenog ukoliko svoj izostanak nije uredno opravdao, a bilo mu je omogućeno da se u prethodnom postupku izjasni o navodima prijedloga za pokretanje stegovnog postupka. Navodi da je i u prethodnim nadzorima utvrđeno postupanje tužitelja u obavljanju poslova revizije koje je suprotno zakonu i pravilima struke, te je protiv tužitelja pokrenut stegovni postupak u 2014., gdje mu je po odluci stegovnog vijeća Komore, KLASA: UP/I-034-01/13-01/7 od 27. ožujka 2014. izrečena stegovna mjera oduzimanja dozvole za rad u trajanju od 1 godine, sukladno članu 53. Statuta, a u svezi primjene članka 64. stavka 1. Zakona, koja mu se neće oduzeti ukoliko do 1. lipnja 2015. ne počini novu povredu kod obavljanja revizije, odnosno ukoliko ne nastupi razlog za oduzimanje dozvole za rad propisan odredbom članka 64. stavka 2. Zakona. Navodi da protiv navedene odluke tužitelj nije pokrenuo upravni spor. Po isteku opisane stegovne mjere od 1 godine s 1. lipnjem 2015., radi provjere kvalitete rada tužitelja, izvršen je izravni nadzor te su zapisnikom o obavljenom nadzoru i provjeri kvalitete rada, KLASA: UP/I-041-02/15-01/24, URBROJ: 251-442-01-15-09 od 15. svibnja 2015., utvrđena postupanja u suprotnosti sa zakonom i pravilima struke, a rješenjem tuženika KLASA: UP/I-041-02/15-01/24, URBROJ: 251-442-01-15-12 od 30. lipnja 2015. je radi utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti određeno pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja prijedlogom od 21. listopada 2015., na koji prijedlog je tužitelj 16. studenoga 2015. uložio očitovanje, navodeći da ne zna na što se utvrđene nepravilnosti iz nadzora odnose. Nakon toga je tužitelj uredno pozvan na stegovnu raspravu 14. prosinca 2015., na koju se nije odazvao, te je ponovno pozvan na raspravu zakazanu 21. ožujka 2016., za koju je na dan održavanja te rasprave također zatražio odgodu radi zdravstvenih tegoba. S obzirom na istovremeno djelovanje tužitelja i u postupcima predstečajnih nagodbi, kod tužitelja je proveden izravni nadzor radi provjere izvješća revizora koja su temelj za odlučivanje predstečajnih nagodbi temeljem Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, odnosno temeljem Stečajnog zakona, u dijelu predstečajnih nagodbi, a u svezi utvrđivanja postupanja tužitelja angažmanima za potrebe provođenja postupka predstečajne nagodbe. Zapisnikom, KLASA: UP/I-041-02/16-01/1, URBROJ: 251-442-01-16-12 od 29. travnja 2016. su utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti te je tužitelju rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-041-02/16-01/1, URBROJ: 251-442-01-16-14 od 9. lipnja 2016. zbog utvrđenih postupanja, a koja su suprotna zakonu i pravilima struke, određeno pokretanje stegovnog postupka prijedlogom stegovnog tužitelja od 7. studenoga 2016. Na navedeni prijedlog tužitelj je dostavio očitovanje 24. studenoga 2016., u kojem navodi da revizorsko društvo ulaže napore za poboljšanje rada. Ističe da je tužitelj radi težine počinjenih prijestupa uredno pozvan na stegovnu raspravu za 14. prosinca 2016., koja je odgođena jer je tužitelj na samoj raspravi izjavio da ima zdravstvenih tegoba radi kojih ne može sudjelovati te je na daljnji poziv za sudjelovanje na stegovnoj raspravi 31. svibnja 2017., dana 30. svibnja 2017. zatražio odgodu radi zdravstvenih tegoba, koja je i odgođena te je ponovno pozvan na stegovnu raspravu zakazanu za 22. studenoga 2017., za koju je također tažio odgodu zbog zdravstvenih tegoba i to s danom održavanja rasprave. Kako je tužitelj svojim djelovanjem na revizorskom tržištu počinio dva teža prijestupa istovremeno, a svojim procesnim djelovanjem i traženjem odgoda stegovnih rasprava radi svojih vlastitih interesa doprinosio trajanju i duljini postupka, tuženik je radi zaštite revizorske struke i javnog interesa objediniti zahtjeve stegovnog tužitelja u odnosu na nezakonito postupanje tužitelja, pokrenuti stegovni postupak i donijeti odluku. Napominje da je osporena odluka temeljena na odredbi članka 42. stavka 4. Statuta, a koja se donosi u slučaju osobito teških povreda dužnosti i ugleda revizorske profesije i obveze, u slučaju ponovljenih činjenja prijestupa s težim posljedicama, te ako subjekt kojem je izrečena mjera privremenog oduzimanja dozvole za rad, odnosno mjera privremenog gubitka prava na obavljanje revizije, za vrijeme za koje je izrečena mjera, obavlja djelatnost, a dodatno nije poboljšao svoj rad i da obavlja poslove revizije ne poštujući zakon, MRevS-ove i Kodeks profesionalne etike revizora. Navodi da je težina nezakonitosti i nepravilnosti koje se tužitelju stavljaju na teret takva da su učinjeni ne samo formalni propusti, već i ozbiljni suštinski propusti koji mogu rezultirati ozbiljnim posljedicama od javnog interesa, jer isto društvo i dalje djeluje na revizorskom tržištu, a nije pod nadzorom i postoje opravdane sumnje da u obavljaju poslova revizije u naravi krši zakon i pravila struke, čime sebe dovodi u povoljniji tržišni položaj u odnosu na druga revizorska društva koja obavljaju reviziju sukladno propisima, te je istima prouzročio direktnu materijalnu štetu te postoji mogućnost nanošenja štete za kreditore i ulagače i druge korisnike godišnjih financijskih izvještaja. Pogotovo stoga jer je tužitelj sudjelovao u postupcima predstečajne nagodbe, gdje se provjerom izvješća revizora, koja su temelj za odlučivanje o predstečajnoj nagodbi temeljem Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u izravnom nadzoru utvrdilo da tužitelj nije postupao i primjenjivao zakon i pravila struke. Napominje da je odluka stegovnog vijeća tuženika donijeta unatoč zahtjevu stranke za daljnju odgodu ročišta, kako bi se izbjegla mogućnost potencijalne štete na revizorskom tržištu, a što je zakonska zadaća tuženika. Ističe kako tužitelj osporava pravnu valjanost odluka, ali ih ne pokrjepljuje dokazima te krajnje subjektivno interpretira pojedine ključne odredbe zakona i pravila struke MRevS-ova, Međunarodnog standarda kontrole kvalitete i Kodeksa profesionalne etike revizora.

Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti stranaka.

Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

Osnovni prigovor tužitelja je da je osporavana odluka donesena nakon održane rasprave u njegovoj odsutnosti, iako je svoj izostanak s rasprave uredno opravdao medicinskom dokumentacijom, čime su povrijeđena pravila postupka.

Odredbom članka 47. stavka 1. Statuta Hrvatske revizorske komore (Narodne novine, broj: 43/10., 131/13. i 76/14.) propisano je da primjerak prijedloga za provedbu stegovnog postupka, stegovni tužitelj Komore izravno dostavlja okrivljeniku, koji se može pisanim putem izjasniti o prijedlogu u roku od petnaest dana.

Prema stavku 2. toga članka Statuta ako se okrivljenik pisanim putem ne izjasni o prijedlogu u naznačenom roku, smatrat će se da ne osporava navode iz prijedloga za pokretanje stegovnog postupka. U tom se slučaju neće izvoditi dokazi radi utvrđivanja tih navoda, osim ako Stegovno vijeće ne odluči drugačije.

Stavkom 3. toga članka Statuta propisano je da se okrivljenik u svom pisanom očitovanju može odreći prava na održavanje rasprave pred Stegovnim vijećem, u kojem će slučaju ono svoju odluku donijeti na temelju podataka iz spisa.

Prema stavku 4. toga članka Statuta nakon isteka roka za pisano očitovanje okrivljenika, predsjednik zakazuje sjednicu Stegovnog vijeća na koju poziva stranke (okrivljenika i stegovnog tužitelja) i druge osobe koje treba saslušati. Stegovnom tužitelju se zajedno s pozivom dostavlja i pisano očitovanje okrivljenika.

Stavkom 5. istog članka Statuta propisano je da se pozivi za raspravu moraju uputiti strankama najkasnije petnaest dana prije sjednice Stegovnog vijeća. Rasprava se može održati i u odsutnosti okrivljenog ukoliko svoj izostanak nije uredno opravdao, a bilo mu je omogućeno da se u prethodnom postupku izjasni o navodima prijedloga za pokretanje stegovnog postupka.

Kako iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da se tužitelj u roku, 24. studenoga 2016. pisanim putem izjasnio o prijedlogu za provedbu stegovnog postupka od 7. studenoga 2016., a koji je tužitelju dostavljen 8. studenoga 2016., netočna je navod tuženika u obrazloženju pobijane odluke da tužitelj na zaprimljeni prijedlog za provedbu stegovnog postupka nije uložio očitovanje u svezi počinjenog prijestupa.

Također, tuženik je donio osporavanu odluku nakon održane rasprave u odsutnosti tužitelja, iako za navedeno nisu bile ispunjene procesne pretpostavke, budući da je tužitelj svoje izostanke s rasprava uredno opravdao medicinskom dokumentacijom, koja prileži spisu tuženika, a što tuženik niti ne spori.

Slijedom navedenog, imajući pri tome u vidu citirane odredbe Statuta, Sud ne može otkloniti prigovor tužitelja o povredi pravila postupka na njegovu štetu.

Stoga je Sud osporavanu odluku tuženika ocijenio nezakonitom, te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 26. veljače 2019.

Sutkinja:

Jasna Peroš Nikolić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke žalba nije dopuštena  (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima).