- 1 -              Rev 1705/16-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1705/16-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu I-predlagateljice B. C. iz K., II-predlagateljice Z. C. iz R., III-predlagateljice M. S. iz K., IV-predlagatelja N. C. iz K., V-predlagateljice T. P. iz Š., i VI-predlagateljice J. C. iz K., koje sve zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u R., radi otvaranja i vođenja pojedinačnog ispravnog postupka, odlučujući o reviziji svih predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-32/16 od 18. veljače 2016. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-5262/14-11 od 10. studenoga 2014., u sjednici dana 26. veljače 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I.              Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-32/16 od 18. veljače 2016. i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-5262/14-11 od 10. studenoga 2014., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II.              Revizija protiv navedenog rješenja se odbacuje u odnosu na pitanja koja glase:

 

-              „Da li posjedovni list u kojem je naveden prednik predlagatelja predstavlja javnu ili javno ovjerovljenu ispravu iz koje proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u smislu čl. 109. st. 4. Zemljišnoknjižnog poslovnika?

 

-              Da li rješenje o nasljeđivanju predmet kojega su nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu predstavlja javnu ili javno ovjerovljenu ispravu iz koje proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u smislu čl. 109. st. 4. Zemljišnoknjižnog poslovnika?“

 

Obrazloženje

 

 

Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel, rješenjem poslovni broj Z-1669/14 od 24. ožujka 2014. odbio je prijedlog I-predlagateljice B. C. iz K., II-predlagateljice Z. C. iz R., III-predlagateljice M. S. iz K., IV-predlagatelja N. C. iz K., V-predlagateljice T. P. iz Š. i VI-predlagateljice J. C. iz K., radi pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na k.č.br. 388/1, 388/2, 396, 521 i 7029, upisanih u z.k.ul. 5 i k.č.br. 5284 i 5294 upisanih u z.k.ul. 33, sve k.o. K., s time da se određuje zabilježba odbijanja.

 

Prvostupanjski sud je, odlučujući o prigovoru protiv gore navedenog rješenja, rješenjem poslovni broj Z-5262/14-11 odbio prigovor predlagatelja i potvrdio rješenje.

 

Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž Zk-32/16 od 18. veljače 2016. je odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) u kojoj su naveli da odluka u postupku ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijano rješenje je ispitano po čl. 392.a. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmetni postupak proveden je po prijedlogu I-predlagateljice B. C. iz K., II-predlagateljice Z. C. iz R., III-predlagateljice M. S. iz K., IV-predlagatelja N. C. iz K., V-predlagateljice T. P. iz Š. i VI-predlagateljice J. C. iz K., radi pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na k.č.br. 388/1, 388/2, 396, 521 i 7029, upisanih u z.k.ul. 5 i k.č.br. 5284 i 5294 upisanih u z.k.ul. 33, sve k.o. K..

 

Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Z-1669/14 od 25.ožujka 2014. odbio prijedlog na temelju utvrđenja da dostavljene isprave ne predstavljaju odgovarajuće isprave za odlučivanje o prijedlogu, odnosno da nisu valjana osnova za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, a da su na tu okolnost predlagatelji upozoreni već u ranijem postupku rješenjem Z-10231, protiv kojeg nisu uložili prigovor.

 

Isti sud je odbio prigovor protiv rješenja poslovni broj Z-1669/14 na temelju utvrđenja da posjedovni listovi ne glase na sve predlagatelje suposjednike, i ne odnose se na sve predmetne nekretnine.

 

Stoga je sud ocijenio da nije moguće donijeti rješenje o pokretanju pojedinačnog ispravnog postupka, jer nije dokazan opravdani razlog kao procesna pretpostavka za pokretanje i vođenje ispravnog postupka. te je odbijen prijedlog kao neosnovan temeljem odredbe čl. 200. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, dalje u tekstu: ZZK).

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje jer je ocijenio da uz prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka nisu priložene sve isprave potrebne za vođenje postupka.

 

U obrazloženju je navedeno:

 

„Prema čl. 200. st. 1. ZZK može se provesti pojedinačni ispravni postupak glede određenog zemljišnoknjižnog uloška kad za to postoji opravdan razlog, (...).

 

U pogledu opravdanog razloga za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka čl. 108. st. 2. ZP određuje da opravdan razlog postoji kad je javnom ili javno-ovjerovljenom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano u zemljišnoj knjizi i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ZZK može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa. Pod ispravama se podrazumijevaju ugovori, različita rješenja ali i posjedovni list iz katastra, ili pak neka druga isprava kojom, osoba koja pokreće ovaj postupak, dokazuje da ime neko pravo na nekretnini, a koje nije upisano u zemljišnoj knjizi i radi čega bi trebalo ispraviti postojeće zemljišnoknjižne upise.

 

Uz prijedlog, nasuprot navodima u žalbi, predlagatelji su dostavili isprave koje ne opravdavaju osnovnost prijedloga za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka, na što su predlagatelji već bili upozoreni rješenjem Z-10231/14.“

 

Predlagatelji su revizijom osporili pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijanog rješenja te su naznačili pravna pitanja:

 

1.              Da li je drugostupanjski sud u zemljišnoknjižnom postupku dužan ocijeniti sve žalbene razloge koji su od odlučnog značaja, odnosno je li dužan ocijeniti:

 

- žalbeni navod koji se odnosi na bitnu povredu odredaba postupka počinjenu pred prvostupanjskim sudom, zbog koje nije moguće ispitati odluku,

 

- žalbeni navod koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno pravno shvaćanje glede dokazne snage posjedovnog lista u kojemu su pored predlagatelja navedeni i njihovi pravni prednici, a za koji prvostupanjski sud drži da nema značaj isprave na temelju koje se može pokrenuti pojedinačni ispravni postupak,

 

- žalbeni navod da se pojedinačni ispravni postupak trebao otvoriti barem u odnosu na one predlagatelje koji su poimenično navedeni u posjedovnom listu, te u odnosu na onaj dio koji ih pripada na temelju rješenja o nasljeđivanju iza njihovog pravnog prednika, koji je također upisan kao posjednik u istom posjedovnom listu, u odnosu na koji oni predlažu otvaranje ispravnog postupka,

 

- žalbeni navod da i rješenje o nasljeđivanju predstavlja ispravu na temelju koje se može otvoriti ispravni postupak,a prvostupanjski sud uopćenije uzeo u razmatranje rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. C.,

 

- žalbeni navod da predlagatelji nemaju položaj jedinstvenog suparničara,

 

- žalbeni navod da je sud, ako je našao da nisu ispunjene procesne pretpostavke za otvaranje postupka, trebao samo odbaciti prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u smislu odredbe čl. 109. st. 4. Zemljišnoknjižnog poslovnika?

 

2.              Da li posjedovni list u kojem je naveden prednik predlagatelja predstavlja javnu ili javno ovjerovljenu ispravu iz koje proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u smislu čl. 109. st. 4. Zemljišnoknjižnog poslovnika?

 

3.              Da li rješenje o nasljeđivanju, predmet kojega su nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu, predstavlja javnu ili javno ovjerovljenu ispravu iz koje proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u smislu čl. 109. st. 4. Zemljišnoknjižnog poslovnika?“

 

Predlagatelji su u reviziji naveli da je naznačeno pitanje važno zato što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u nizu svojih odluka, a pobijano rješenje je utemeljeno na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s postojećim shvaćanjem revizijskog suda u odlukama broj Revx-886/2014-2 od 22. travnja 2015., Revr-808/2014-3 od 13. siječnja 2015., Revx-960/2014-2 od 2.prosinca 2014., Rev-212/2011-3 od 5. svibnja 2015., (...).

 

Prije odluke o osnovanosti revizije ovaj sud je ispitao dopuštenost revizije imajući na umu da je u zemljišnoknjižnim predmetima dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, koju stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti primjerice navedeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pitanje broj 1. udovoljava propisanim kriterijima te je ispitana osnovanost revizije u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Odredbe ZPP na koje se odnosi naznačeno pitanje br. 1. glase:

 

-čl. 375. st. 1. ZPP: U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

-čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP: Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (...) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

U odnosu na naznačeno pitanje Vrhovni sud RH je primjerice u presudi broj Revr-808/2014-3 zauzeo shvaćanje:

 

„Iako je tuženik u žalbi iznio niz konkretnih prigovora drugostupanjski sud na te prigovore nije odgovorio, već je općenito naveo da ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalbe, niti one na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, te da je u smislu čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a za svoju odluku dao jasne razloge koje u bitnome prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Stoga drugostupanjska presuda ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud žalbene prigovore tuženika smatra neosnovanima ili neodlučnima za ispitivanje zakonitosti prvostupanjske presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje u reviziji.

 

Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer se takva neobrazložena drugostupanjska presuda ne može ispitati.“

 

U ovom slučaju drugostupanjski sud je na žalbene razloge odgovorio općenito, tako što je naveo: „Uz prijedlog, nasuprot navodima u žalbi, predlagatelji su dostavili isprave koje ne opravdavaju osnovnost prijedloga za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka, na što su predlagatelji već bili upozoreni rješenjem Z-10231/14.“

 

Podredno se napominje da ni u rješenju Z-10231/14, koje se nakazi u ovom spisu, nije konkretno navedeno zbog čega podneseni prijedlog nije podoban za razmatranje.

 

Stoga odluku drugostupanjskog i prvostupanjskog suda nije moguće ispitati, pa je valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja po čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 91. ZZK i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U odnosu na pitanje broj 2. i 3.

 

Ovaj sud je ispitao dopuštenost pitanja imajući na umu odredbu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP prema kojoj stranka u reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naznačena pitanja nisu važna u ovom stupnju postupka, jer je pobijano rješenje ukinuto povodom prvog pitanja, a ovaj sud se zbog bitne povrede odredaba postupka za sada nije u prilici izjasniti o tome je li prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupak odbijen pravilnom primjenom odredaba postupovnog i materijalnog prava.

 

 

 

 

Stoga je valjalo djelomično odbaciti reviziju u odnosu na drugo i treće pitanje po čl. 392b st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 26. veljače 2019.