Poslovni broj: 4 P-325/2018-11

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. Ž., OIB …., koje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Ž. protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koje zastupa D. Č. savjetnik u Županijskom državnom odvjetništvu  u Vukovaru i umješača na strani tuženika Hrvatske vode Zagreb, , OIB …, koje zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u O. društvu A. & K. d.o.o. Z., radi naknade štete u iznosu od 433.707,09 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 29. siječnja 2019. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika ŽDO i punomoćnika umješača na strani tuženika, te objavljene presude dana 20. veljače 2019.,                        

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Utvrđuje se da postoji osobna odgovornost Republike Hrvatske tužitelju za štetu nastalu poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. sela.

              Utvrđuje se da postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženika Republike Hrvatske kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. sela.

              Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju isplati na ime naknade štete:

-          neimovinsku štetu u iznosu od 45.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate i to po stopi zatezne kamate – eskontna stopa HNB uvećana za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim  trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tukućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-          imovinsku štetu u iznosu od 388.707,09 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate i to po stopi zatezne kamate – eskontna stopa HNB uvećana za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim  trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tukućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

 

2. Tužitelj je dužan tuženiku Republici Hrvatskoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 20.500,00 kn (dvadesettisuća petsto kuna), te umješaču na strani tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama iznos od 18.750,00 kn (osamnaesttisuća sedamstopedeset kuna) sve u roku 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj tužbom i tijekom postupa tvrdi da je žrtva poplave koja se dogodila 17. svibnja 2014. uslijed proboja nasipa kod R. i R. sela, jer su poplavne vode poplavile poslovne prostore tužitelja. Poplavne vode uzrokovale su tužitelju imovinsku štetu, povredu prava na mirno uživanje doma i povredu prava vlasništva. Navodi da je prije podnošenja tužbe tuženoj dostavio prijedlog za mirno rješenje spora, kojeg je tužena otklonila. Tužitelj navodi da tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, jer je nasip opasna stvar. Tužitelj tvrdi da do poplave nije došlo zbog više sile već zbog propusta nadležnih tijela (Hrvatskih voda). Tužitelj također navodi da odgovornost tužene postoji i na temelju odredbi međunarodnog prava, jer nije provela djelotvornu istragu o uzrocima poplave, te počinila propuste u izvršenju zakonskih obveza u obrani od poplava. Također navodi da je tužena odgovorna, jer nije pravovremeno prije poplave donijela provedbene propise u skladu s direktivama 2007/60 EZ, te nije u pravni poredak Republike Hrvatske uvrstila direktive 212/18EU, zbog kojih propusta nije postojao jasan vertikalni i horizontalni sustav odgovornosti, a što je dovelo do potpune nekoordiniranosti nadležnih tijela što je imalo za posljedicu katastrofalne poplave. Tužitelj navodi niz propusta i povreda od strane nadležnih tijela za obranu od poplava, pa tako navodi da je temeljni propust Hrvatskih voda u pogrešnoj procjeni dimenzioniranja  nasipa, jer proizlazi da je nasip dimenzioniran za povratno razdoblje "stogodišnje velike vode", a ne za povratno razdoblje "tisućgodišnje velike vode" premda su ti podaci morali biti poznati Hrvatskim vodama, jer je nasip dimenzioniran za nivo vode od 1072 cm, a prema podacima o stogodišnjoj velikoj vodi predviđena je visina od 1247 cm. Navodi da je tužena propustila donijeti odluku o uspostavljanju druge crte obrane od poplava. Poziva se na izviješće Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 21. srpnja 2014. iz kojeg je vidljivo da se prognozira očekivani maksimalni vodostaj, da je situacija kritična, te se upozorava na problem sa nepredvidivim posljedicama.

 

              Tužitelj navodi da je nasip bio opasna stvar, jer prema izviješću stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod R. sela iz lipnja 2014. je vidljivo da je istraživanje gustoće zemlje i tla ispod nasipa, koje prethodi projektiranju dijela nasipa bilo prilično slabo, te da je rekonstrukcija nasipa projektirana prema važećim tehničkim pravilnicima i pravilima struke, te da mjere koje smanjuju potencijalni vode proboj tla ispod nasipa nisu bile definirane. Tužitelj se poziva i na Elaborat zaštite okoliša u postupku o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, modernizacija lijevoobalnih savskih nasipa od R. do Nove G. iz ožujka 2016. Navodi da je do proboja nasipa došlo do hidrauličkog sloma podložnog tla (R. selo) odnosno puknuća pokosa nasipa (R.) što je posljedica nedostataka u rekonstrukciji nasipa, pa je zbog tih nedostataka nasip opasna stvar, a za štete nastale od opasne stvari odgovara tužena na temelju objektivne odgovornosti. Tužitelj navodi da je tužena odgovorna zbog nepravovremenog donošenja odluke o evakuaciji. Tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu (povrede prava na dom), jer je bio prisiljen obustaviti proizvodnju te potražuje novčanu naknadu od 45.000,00 kn. Navodi da je pretrpio i materijalnu štetu na trgovačkoj robi, osnovnim sredstvima i inventaru i štetu od poplavljene trgovine, što sve ukupno iznosi 388.707,09 kn. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da postoji osobna i neograničena solidarna odgovornost tužene tužitelju za štetu nastalu poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. sela, te da se naloži tuženoj da tužitelju nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 45.000,00 kn, te imovinsku štetu u iznosu od 388.707,09 kn sa pripadajućim kamatama od 17. svibnja 2014. do isplate, te nadoknadi parnični trošak.             

 

              U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku dostavio Zahtjev za mirno rješenje spora od 18. svibnja 2018., a kojeg je tuženik odbio 20. kolovoza 2018. Tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 230. stav 1. ZOO, te navodi da tražbine naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, te zastara teče od 18. svibnja 2014. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora kada je nastupio zastoj od 3 mjeseca do 19. kolovoza 2018. kada je zastarijevanje nastavljeno do podnošenja tužbe 5. rujna 2018. Tuženik je mišljenja da je tužiteljeva tražbina zastarjela, jer je od štetnog događaja i saznanja za štetu, a koje je opće poznata činjenica, pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno podnošenja tužbe je proteklo više od 3 godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev zbog zastare. Navodi da nema osobne odgovornosti tuženika niti neograničene i solidarne odgovornosti za štetu tužitelju uslijed poplave od 17. svibnja 2014. Navodi da je do štete došlo djelovanjem više sile odnosno katastrofalne poplave, koja je posljedica stoljetno nemjerljivih vodostaja rijeke Save i njenih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Navodi da je Vlada Republike Hrvatske zbog katastrofalne poplave koja se dogodila u svibnju 2014. na području R. sela i R. proglasila katastrofu. Smatra da tužena ne odgovara  po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave . Za štetu nastalu od poplava izvan vodnog dobra odgovara se po osnovi krivnje u skladu s odredbom član 133. Zakona o vodama. Hrvatske vode upravljaju obranom od poplava i nositelj su obrane od poplava, a po članku 115. Zakona o vodama Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužena smatra da je tužitelj u obrascima prijave štete proizvoljno i paušalno naveo štetu. Navodi da ne postoji odgovornost tuženika na temelju međunarodnog prava, jer je tužena zatražila izviješće o utvrđivanju uzroka proboja Savskog nasipa kod Rajeva sela od 4. srpnja 2014. od strane međunarodnog stručnog povjerenstva. Ne postoji odgovornost tužene, jer uređenje obrane od poplave nije bilo adekvatno, te da su direktive Europske unije implementirane u Zakon o vodama. Zakonom o vodama su određeni planski dokumenti upravljanja vodama. Navodi da Hrvatske vode donose planove upravljanja rizicima od poplava, te upravljaju obranom od poplava, a državni plan obrane od poplava donosi Vlada RH.  Tužena navodi da  naspi ima uporabnu dozvolu kojom se dokazuje njegova ispravnost,  a koju je izdalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja od 8. lipnja 2012. Navodi da su neosnovani navodi tuženika pozivom na citate iz časopisa Hrvatske vodoprivrede u vezi s vjerojatnom pojavom maksimalnog godišnjeg vodostaja za 100 godina visine 1126 cm odnosno da se u istom ne opisuje nedostatak nasipa, te svojstva nasipa i okolnosti kod prodora voda u R. selu i R.. Navodi da je najveća razina vode izmjerena 1964. i to 1064 cm, te da je nasip predviđen za nivo od 1072 cm. Do poplave nije došlo prelijevanjem vode preko nasipa nego probijanjem vode kroz nasip. Tužena poriče da su Hrvatske vode napravile propuste kod procjene dimenzioniranja nasipa jer se to određuje praćenjem stanja vodostaja, a visina vodostaja nije dosezala takve razine vode unazad 100 godine. Tuženik navodi da je analiza oborina za travanj i svibanj 2014. uspoređena s dugogodišnjim prosjecima (1961.-1990.) pokazala da su pale oborine premašile prosjek za više od 200% na cijelom području sliva rijeke Save na njenom donjem toku, a u razdoblju od 13. do 16. svibnja na mjernim postajama u Bosni i Hercegovini su zabilježene oborine 170-250 mm, a u Hrvatskoj od 90-160 mm. Razina vode u rijeci Savi je rasla velikom brzinom, te je vodostaj za 3 dana u Županji narastao za čak 5 m što je vrlo intenzivan prirast vodostaja, a koji je formiran pritocima Une, Vrbasa, Ukrine, Bosne i Drine. Tako visoki vodostaj nikada nije zabilježen, a volumen vodnog vala koji je prošao Županjom računat od protoka od kojeg je započelo uzdizanje vala pa do vraćanja na istu veličinu iznosio je 1,4 mlrd. m3. Nizinske savske retencije na području srednje Posavine bile su aktivirane s oko 600 mil. m3 što čini trećinu njegovih ukupnih akumulativnih sposobnosti.  Njihov veći angažman nije bio moguć, jer se vodni val formirao na nizvodnom toku rijeke Save. Izložen vrlo visokim vodostajima, a s tim  u vezi s izrazito velikim hidrauličkim opterećenjem na Savskim nasipima su se uz procjeđivanja pojavili i brojni odroni. Savski nasipi su dimenzionirani za vodostaj pri protoku velike vode stogodišnjeg povratnog razdoblja, koji su 17. i 18. svibnja 2014. na dionici Save nizvodno od Županje premašeni za više 1,20 m.

 

              Tužena navodi da su licencirana trgovačka društva u skladu s državnim planom obrana od poplava sudjelovali u obrani od poplava i jedinicama lokalne samouprave, a Hrvatske vode su poduzimale niz mjera kao što su izvedba zečjih nasipa u cilju sprječavanja prelijeva nasipa, izvedba opterećenja nizvodne nožice nasipa što rezultira zaštiti od hidrauličkog sloma podložnog tla i sprječavanja klizanja nasipa, te ojačanja nožice kosine nasipa drvenim prilozima radi pojačanja čvrstoće nasipa na smicanju. Unatoč svim mjerama na dva mjesta je došlo do proboja savskog nasipa. U slučaju proboja nasipa kod R. sela i R. riječ je o hidrauličkom prolomu podložnog tla. Tužena navodi da je zbog proboja nasipa 20. svibnja proglašeno stanje katastrofe na ovom području, te tužena poduzela niz mjera radi otklanja štetnih posljedica poplave kao što su isplata novčane pomoći, izgradnja kuća, financiranje nabavki stvari u kućanstvu i opreme za poduzetnika. Donesen je Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko srijemske županije (NN br. 77/14), koji detaljno uređuje način kako će se otkloniti posljedice poplave. Tužena se poziva na odredbu članka 1067. stav 1. ZOO-a  po kojem se vlasnik oslobađa odgovornosti ako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Navodi da se ovaj katastrofalni događaj bilo kakvim predviđanjima niti mjerenjima nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti pa tužena nije odgovorna za nastanak štetnog događaja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 

 

              Na pripremnom ročištu od 18. listopada 2018. Hrvatske vode pravna osoba za upravljanje vodama je izrazila želju za upuštanjem u parnicu na strani tuženika, jer ima pravni interes da tuženik uspije u parnici.

 

Rješenjem na raspravnom zapisniku od 18. listopada 2018. se dozvoljava pravnoj osobi Hrvatske vode za upravljanje vodama  stupiti u parnicu na strani tuženika.

 

U odgovoru na tužbu umješač na strani tuženika ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz da je kao pravna osoba vlasnik trgovačke robe, osnovnih sredstava i inventara, te poljoprivredne trgovine. Također prigovara potraživanju bilo kakve naknade neimovinske štete s osnova povrede prava na dom kao oblika povrede prava osobnosti. Predlaže da su odbaci tužbu zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja. Ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 230. stav 1. Zakona o obveznim odnosima, te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti. Navodi da se zastoj zastare iz odredbe članka 57. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (dalje Zakon o saniranju) ne može primijeniti na tužitelja. Navodi da tužitelj pogrešno tumači odredbe članka 1110. i 1111. ZOO-a izjednačavajući pravne institute naknade štete i stjecanja bez osnove. Umješač prigovara osnovu i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Prigovara dostavljenim dokazima od strane tužitelja navodeći da su inventurne liste od 31. svibnja 2014. sastavljene privatno i samo inicijativno od strane tužitelja i ne mogu biti mjerilo opsega visine štete. Ističe da je tužitelj trebao i morao pokrenuti izvanparnični postupak osiguranja dokaza u kojem bi se utvrdilo zatečeno stanje i eventualna šteta.  Umješač se poziva na odredbu članka 133. Zakona o vodama (dalje ZV) po kojem odgovornost za štetu nastalu štetnim djelovanjem voda izvan vodnog dobra se odgovara po osnovi krivnje, a po članku 189. ZV, RH solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda. Tužitelj nije dokazao krivnju ni tuženika ni Hrvatskih voda već paušalno nestručnim tvrdnjama i pogrešnim činjeničnim i pravnim konstatacijama dovodi sud u zabludu oko relevantnih činjenica. Navodi da ni jedno nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj nije utvrdilo bilo kakve propuste ili krivnju Hrvatskih voda vezano uz predmetnu poplavu koja je proglašena katastrofom, te nema dokaza za propuste na koje se poziva tužitelj, te da tužitelj nije dokazao zakonom propisane pretpostavke o odgovornosti za štetu i to štetnika, štetnu radnju, uzročnu vezu, protupravnost i krivnju. Navodi da je redovito održavao nasipe na području R. i R. sela , te upotrijebio dužnu pažnju tj. pažnju dobrog gospodarstvenika u cilju smanjenja rizika od poplave. U svemu je postupio u skladu s odredbom članka 86. ZV-a te provodio mjere preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava koje točno navodi. Umješač navodi da tužitelj ignorira notornu činjenicu da je poplava u svibnju izazvana ekstremnim vremenskim pojavama koje nisu uobičajene niti do sada zabilježene na ovim područjima, da se desio ekstremni hidrološki događaja, jer su pale enormne količine kiše, koje su izazvale pojavu najvećih izmjerenih protoka vode u donjoj Savi. Prema podacima s terena vodostaji su bili toliki da su bile iscrpljene sve sigurnosne rezerve na koje se računa u inženjerskim proračunima, a radilo se o događaju katastrofalnih razmjera. Sredinom svibnja 2014. su  na području Bosne i Hercegovine, Srbije i Istočne Hrvatske pale enorme količine kiše, više od 200 l u nekoliko dana. Navodi da je u razdoblju od 14. do 18. svibnja registriran najveći vodostaj u povijesti mjerenja na postajama Slavonski Brod, Slavonski Šamac, Županja i Gunja zbog ekstremnog dotoka rijeke Bosne, Vrbasa i Une, te je Savom pri vrhu vodnog vala protjecalo 5-6 tisuća m3 vode u sekundi. Navodi da su poplave prirodni fenomen, koji nije moguće spriječiti ma koliko siguran sustav za obranu od poplava imamo izgrađen,te će uvijek postojati vjerojatnost njene pojave. Umješač se poziva na izvještaj Hrvatskih voda od svibnja 2014. s potrebnim grafičkim, tabličnim i drugim podacima iz kojih su vidljive sve poduzete aktivnosti za vrijeme i nakon poplave sukladno Državnom planu obrane od poplave kao i stanje vodostaja, ostvareni vodostaj, količine oborina, podaci o kretanju ciklone, ljudski i materijalni resursi, te su neosnovani navodi tužitelja. Ističe da su mjere obrane od poplava za dionicu rijeke Save – branjeno područje 1 kontinuirano provođene od 24. travnja 2014. do 4. lipnja 2014. kada su prekinute mjere obrane od poplava. U ovom razdoblju umješač je u svemu postupio u skladu s glavnim provedenim planom obrane od poplava. Navodi da do proboja nasipa uslijed hidrauličkog sloma nije došlo na mjestu gdje su izvođeni radovi ojačanju nasipa tijekom 2003. već na uzvodnom dijelu. Pojašnjava da na nasipu kod R. nije došlo do prelijevanja zbog nedovoljne visine nasipa nego u trenutku potonuća dijela nasipa uslijed hidrauličkog sloma, a što se nije moglo unaprijed predvidjeti niti spriječiti. Da je nasip neposredno prije poplave bio uredan i bez vizualno detektiranih oštećenja proizlazi iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva poljoprivrede od 7. svibnja 2014. Neosnovani su navodi tužitelja o propustima u održavanju objekata za obranu od poplava. Umješač ističe da je prije potonuća proveo sve predviđene mjere obrane od poplava i to postavljanje pilota, pokušaj postavljanja geo-membrane od strane ronioca, te kontinuirano postavljanje 2 reda vreća, a koje su uslijed potonuća nasipa odnesene. Radovi na ojačanju nasipa kod R. sela su izvedeni u skladu s projektom, građevinskom dozvolom i tehničkim propisima, a što je vidljivo iz uporabne dozvole izdane od strana Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 8. lipnja 2012., te završnog izviješća glavnog nadzornog inženjera od 20.3.2012. Navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja o propustu umješača za uspostavu druge crte obrane od poplava, te da propusti zaposlenika M. M. imaju za posljedicu poplavljanje veće površine. Navodi da zbog situacije na terenu 2. crtu obrane od poplava nije bilo moguće uspostaviti zbog brzog prodora vode, jer je ista zbog proboja nasipa bila poplavljena zbog čega je proglašeno stanje katastrofe, a koje se nije moglo spriječiti. Navodi da su neosnovani navodi tužitelja o propustima u primjeni pravilnika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška umješaču.

 

U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: prijedlog za rješenja spora mirnim putem od 16. svibnja 2018. (list 26-51 spisa), dopis ŽDO Vukovar od 20. kolovoza 2018., provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja Sektor D – srednja i donja Sava ožujak 2014. (list 61-92 spisa), državni plan obrane od poplava (list 93-109 spisa), Zapisnik u predmetu P-430/16 od 10. siječnja 2018.,  preslika lista Hrvatska vodoprivreda (list 115-118 spisa), financijski planovi Hrvatskih voda  (list 119), sredstva utrošena za popravak šteta u poplavama (list 120 spisa), Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš – modernizacija lijevoobalnih savskih nasipa od R. do N. G. (list 121-127 spisa),  procjena ugroženosti za područje Vukovarsko- srijemske županije (list 128-131 spisa), Izviješće o katastrofi na području Vukovarsko- srijemske županije (list 132-143 spisa), izviješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog Savskog nasipa kod R. sela (list 144-220 spisa), Mišljenje prof. W. W. (list 221-232 spisa), Zajednički konačni izvještaj (list 233-244 spisa), Mišljenje prof. L. N. (list 284-313 spisa), Izviješće o provedbi mjera obrane od poplave i sanacije terena u Vukovarsko-srijemskoj županiji (list 331-339 spisa), Izviješće o stanju vodostaja na sektoru "C" i "D" i poduzetim mjerama na sektoru "D" od 17. svibnja 2014. (list 439-446 spisa), zk. uložak 1133 k.o. G., inventurna lista tužitelja od 31. svibnja 2014. (list 452-464 spisa), Izviješće Komisije za popis sitnog inventara i osnovnih sredstava na dan 31. svibnja 2014.  (list 465 spisa), popis štete Poljoprivredna apoteka G. od 25. srpnja 2014. s preslikom fotografija, Zapisnik o obavljenom očevidu od 28. svibnja 2014., šteta od elementarne nepogode na opremi za tužitelja (list 470-472 spisa), Potvrda imenovanja povjerenstva za procjenu štete na imovini pravne osobe od 28. srpnja 2014., Izjava tužitelja od 2. lipnja 2014., raspored dodijeljene pomoći za ublažavanje posljedica od elementarnih nepogoda po Odluci Vlade RH od 20. ožujka 2015., Odluka Vlade RH od 18. ožujka 2015.  s tablicom podjele sredstava, lokacije proboja lijevoobalnog Savskog nasipa (list 629 spisa) vodostaj za razdoblje 15.5. do 18.5.2014. (list 630-633 spisa),  Uspostava i prekid mjera obrane od poplave za dionicu rijeke Save branjeno područje 1 od 24.4. do 4.6., za razdoblje od 1.5. do 31.5., za razdoblje od 15.5. do 19.5., dnevni listovi od 14. do 17. svibnja, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, Građevinska dozvola  od 29. siječnja 2010., Uporabna dozvola od 8. lipnja 2012., Završno izviješće glavnog nadzornog inženjera od 20. ožujka 2012. i podnesak podnositelja od 29. prosinca 2014. s prijemnom knjigom.

 

Tijekom postupka nisu korišteni dokazi tužitelja na listovima 245-283, 314-330,  jer su dostavljeni u preslici, na engleskom jeziku bez prijevoda.  

 

Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je dana 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa rijeke S. kod R. sela i poplave, te da je poplavljeno naselje G..

 

Nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku RH podnio prijedlog za mirno rješenje spora podneskom od 18. svibnja 2018., te da je tuženik podneskom od 20. kolovoza 2018. odbio prijedlog tužitelja. Nije sporno da je ŽDO Osijek odbacio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja i protiv RH i drugih zbog počinjenog kaznenog djela uslijed poplave od 2014.

 

Tijekom postupka između stranaka je sporno da li je tužba dopuštena odnosno osnovana, jer tuženik i umješač nastrani tuženika ističu prigovore o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe odnosno nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, jer nije dokazao da je vlasnik stvari uništenjem kojih potražuje štetu. Sporno je da li je osnovano potraživanje tužitelja, jer tuženik i umješač na strani tuženika ističu prigovor zastare odnosno postoji li odgovornost tuženika i umješača tužitelju za štetu.

 

Iz potvrde o imenovanju povjerenstva za procjenu štete na imovini pravne osobe od 28. srpnja 2014. je vidljivo da je imenovano povjerenstvo za procjenu štete na imovini pravne osobe S. d.o.o. u sastavu od 5 osoba (list 473 spisa), a iz obrazaca EN (list 470-472 spisa) je vidljivo da je tužitelj S. d.o.o. prijavio štetu u naselju G. na opremi, te na ostalim dobrima u ukupnom iznosu od 388.707,09 kn. Imajući u vidu naprijed citirane dokaze sud je ocijenio neosnovanim prigovor umješača o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe, te je prijedlog umješača za odbacivanjem tužbe ocijenio neosnovanim. Isto tako, kako su štetu od elementarne nepogode na opremi i ostalim dobrima tužitelja potpisali članovi povjerenstva imenovani od strane Županijskog povjerenstva za procjenu štete od elementarne nepogode od 28. srpnja 2014., sud je ocijenio neosnovanim prigovore tuženika i umješača o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja.

 

Prema odredbi članka 230. stav 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Prema stavku 2 u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

 

Polazeći od nesporne činjenice da je odbačena kaznena prijava protiv nepoznatih počinitelja i kaznena prijava protiv RH i drugih zbog počinjenja kaznenog djela uslijed poplave 2014., te od činjenice da j dana 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa i izlijevanja rijeke Save kod R. sela i R., sud je mišljenja da je tužitelj saznao za štetu  danom poplave 17. svibnja 2014.

 

Prema odredbi članka 57. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (NN 77/14) u obveznim odnosima u kojima je vjerovnik ili dužnik osoba koja je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imala prebivalište ili sjedište i obavljala svoju djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa za vrijeme provedbe mjera radi saniranja posljedice katastrofe zastara ne teče.

 

Budući je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja za naknadom štete, sud zaključuje da tužitelj s tuženikom i umješačem nije u obveznom odnosu, te je neosnovano pozivanje tužitelja na zastoj zastare po članku 57. Zakona o saniranju.

 

Kako je tužitelj štetu prijavio 25. srpnja 2014., sud je mišljenja da od tada pa do podnošenja tužbe 5. rujna 2018. (a u koji je uračunat i zastoj od 3 mjeseca radi mirnog rješenja spora) je prošao rok od 3 godine iz odredbe članka 230. stav 1. ZOO-a, te su osnovani prigovori tuženika i umješača o prigovoru zastare, međutim nije prošao rok od 5 godina iz odredbe stavka 2 istog članka.

 

Prema odredbi članka 14. Zakona o sistemu državne uprave (NN br. 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne), samoupravne odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

 

Imajući u vidu naprijed citirani članka sud je mišljenja da je pozivanje tužitelja na objektivnu odgovornost tuženika za štetu tužitelja  neosnovan u cijelosti, jer do štete koju trpi tužitelj nije došlo nezakonitim radom tijela državne uprave.

 

Prema odredbi članka 22. stav 1. ZV u regulacijske i zaštitne vodne građevine spadaju nasipi, a po članku 24. stav 1. istog Zakona regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su Republike Hrvatska, a upravljaju Hrvatske  vode.

 

Prema odredbi članka 133. stav 1. ZV-a  za štete trećim osobama nastale djelovanjem vode odgovara se po osnovi krivnje, po članku 188. Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cijelom svojom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda.

 

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je tuženik RH vlasnik nasipa koji predstavlja opasnu stvar, te da odgovara tužitelju za naknadu štete uslijed proboja nasipa i poplave poslovnog prostora tužitelja u G..

 

Prema odredbi članka 1067. ZOO-a  vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti.

 

Iz građevinske dozvole  je vidljivo da je Ministarstvo zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva 29. siječnja 2010. odobrilo investitoru Hrvatske vode Zagreb rekonstrukciju – ojačanje lijevoobalnog  nasipa rijeke Save na dionici G.-R. selo od km 12 +272 do km 24+608 na zemljištu u katastarskim općinama R. selo i P. P. prema glavnom projektu , kojeg su izradili V. projektni biro d.d. Z. i G. – Z. d.o.o.

 

Iz uporabne dozvole je vidljivo da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dana 8. lipnja 2012. dozvoljava uporabu rekonstrukcije-ojačanja lijevog nasipa rijeke Save  na dionici G.-R. selo na zemljištu k.o. R. S. i P. P..

 

Kako umješač na strani tuženika Hrvatske vode za nasip rijeke Save na području G.-R. selo posjeduje i građevinsku i uporabnu dozvolu sud je mišljenja da je pozivanje tužitelja da je do poplave došlo zbog nedostataka na nasipu ocijenio neosnovanim.

 

Iz Izvještaja o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod R. sela iz travnja 2018. (list 144-190 spisa) je vidljivo da prof. dr. G. G. zaključuje da je glavni razlog proboja ekstremno visoka razina vode koja je uzrokovala hidraulički slom tla zbog unutarnje erozije (ispusi). Zbog lokalno heterogenog tla i anizotropnog ponašanja tla koje nije bilo poznato tijekom izgradnje i rekonstrukcije nasipa.

 

Dr. sc. F. V. dipl. ing. građ. u zaključku od 2. srpnja 2014. navodi da do rušenja obrambenih nasipa uz rijeku može doći iz više razloga kao što su nekvalitetna izvedba, loše projektiranje, pojava nepredvidivih voda (zbog oborina ili smanjenja proticajnog profila na dijelu riječnog toka), te nepovoljan sastav tla ispod nasipa posebno na  nizvodnoj strani u blizini nožice. Isti zaključuje da je ovaj posljednji uzrok najneugodniji, jer ga se teško može uočiti pri standardnom opsegu istražnih radova, a i tehničkih rješenja, te su skupa i ponekad teško izvodiva.  Navodi da kod visokih vodostaja rijeke, tla vode na donjoj granici pokrovnog sloja može biti veći od težine tog sloja. Tada se u zaobalju taj sloj diže, savija i puca, a kroz pukotine iz podzemlja nadire voda. Ta struja vode iznosi pijesak ispod nasipa, stvara šupljine zbog kojih dolazi do slijeganja nasipa. Ta slijeganja su praćena velikim deformacijama i pucanjem trupa nasipa. Kad voda poteče kroz snižene "krune" i izlomljenog nasipa njegovo rušenje je vrlo brzi proces koji će se proširiti i na podzemlje. U slučaju R. sela upravo je to bilo uzrok njegovog rušenja. Isti zaključuje da kvaliteta izvedbe "nadzemnog dijela nasipa" nije mogla spasiti nasip od hidrauličkog sloma tla u zaobalju.

 

Iz zaključaka stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod R. sela (list 234-237 spisa) je vidljivo da ekstremno visoke razine vode u R. selu u svibnju 2014. su bile daleko iznad normativnog hidrauličkog opterećenja  lijevoobalnog nasipa uz rijeku Savu potencijalni povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka ovog događaja variraju između 850 i 900 godina. Prema raspoloživoj dokumentaciji rekonstrukcija projektirana je u skladu s odgovarajućim tehničkim propisima i stručnim pravilima, a mjere ublažavanja potencijalnog hidrauličkog sloma podzemlja nisu definirane.

 

Iz vodostaja za razdoblje od 15.5.2014. do 18.5.2014. (list 630-632) je vidljivo da je vodostaj 15.5.2014. iznosio 713cm,  16.5.2014. u 2,00 h 889 cm, 16.5.2014. u 21 h 1071 cm, a 17.5.2014. u 11,00 h 1167 cm.

 

Na temelju savjesne i brižljive ocjene, svakog dokaza zasebno svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je mišljenja da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je do proboja nasipa rijeke Save u R. selu i R. došlo zbog ekstremno visokog vodostaja, uslijed slijeganja nasipa, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te sud smatra da je uzrok štete viša sila, te da ne postoji odgovornost tuženika kao ni umješača na strani tuženika u skladu s odredbom članka 1067. stav 1. ZOO-a.

 

Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

 

Pozivanje tužitelja da RH u pozitivne propise nije implementirala direktive Vijeća Europske unije, da je došlo do propusta u svezi s Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava da nije uspostavljena druga crta obrane od poplava, po mišljenju suda nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je i tuženik i umješač na strani tuženika u kritičnom događaju poduzeo sve mjere da bi spriječio štetu odnosno da bi šteta bila manja, a što je vidljivo iz Izviješća tuženika obrane od poplava za branjeno područje 1, u razdoblju  od  24.4. do 19.5.2014. (list 634-709 spisa).

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a  te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 20.500,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 5.000,00 kn, sastav 1 podneska po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 500,00 kn i pristup na 3 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 5.000,00 kn.

 

Tužitelj je dužan umješaču na strani tuženika nadoknaditi parnični trošak u skladu s odredbom članka 154. stav 1. ZPP-a u iznosu od 18.750,00 kn, koji se odnosi na pristup na 3 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 5.000,00 kn, PDV u iznosu 3.750,00 kn.

 

Umješaču nije priznat sastav odgovora na tužbu, jer je istog dostavio na ročištu od 6. prosinca 2018. Nije mu priznat niti pristup na ročište za objavu presude, jer na isto nije pristupio.

             

             

 

Osijek, 20. veljače 2019.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.