Broj: Kž-363/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda Serđa Ferenčića kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Sene Midžić Putigna, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene N. D., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući povodom žalbe optužene podnesene protiv presude Općinskog suda u Gospiću, od 6. travnja 2016., broj K-84/2006, u sjednici održanoj 11. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Povodom žalbe optužene N. D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda i temeljem članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13; dalje u tekstu ZKP/08), izriče:

 

optužena N. D., (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

o s l o b a đ a   s e   o d   o p t u ž b e

 

da bi:

 

              u vremenu od 23. prosinca 2004., do 23. listopada 2005., u G., kao poslovođa prodavaonice br. … TD K. d.o.o., imajući obvezu kontrole rada nad skladištem i prodavaonicom, propustila vršiti nadzor nad izdavanjem robe iz skladišta i nad radom zaposlenika te izdavanje veće količine robe iz skladišta i ključeve povjeravala skladišnim radnicima što je imalo za posljedicu da joj je u skladištu i prodavaonici nastao manjak robe u iznosu od 400.083,05 kuna, za koji iznos je oštetila TD K. d..o.o.

 

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi kršenjem propisa o poslovanju očito nesavjesno poslovala i time prouzročila znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi,

 

čime da bi počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – nesavjesnim gospodarskim poslovanjem iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/97.

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo K. d.o.o.S., iz S.,  s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, optužena N. D. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja,  nesavjesnim gospodarskim poslovanjem iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/97, pa je na temelju članka 291. stavka 2. KZ/97 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine na koju je temeljem članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od tri (3) godine.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 trgovačkom društvom K. d.o.o.S, iz S.,  dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 400.083,05 kuna.

 

Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optužena N. D. obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka, i to na ime paušala iznos 1.000,00 kuna te troškova vještačenja iznos od 15.583,96 kuna, sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi optužena N. D. po branitelju S. P., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. Š., S. P., J. N. iz Z., Pisarnica u G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optužena oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se žalba optužene odbije, a pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

 

Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom  državnom odvjetništvu u Vukovaru, te je isti vraćen uz popratni dopis broj KŽ-DO-154/16 od 31. kolovoza 2016., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Dana 14. studenog 2016., rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-445/16, Županijski sud u Puli - Pola određen je kao stvarno nadležni sud za postupanje u ovom drugostupanjskom predmetu Županijskog suda u Vukovaru, te je ovaj predmet temeljem tog rješenja 29. studenog 2016., dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Puli - Pola.

 

Žalba optužene N. D. je bespredmetna.

 

Optužena N. D. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, i to onih i članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, pa iako je žalba, zbog odluke u izreci ove drugostupanjske presude, bespredmetna, treba reći, da istaknuta povreda nije ostvarena.

 

Naime, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 optužena parafrazira navedenu zakonsku odredbu, ne navodeći u čemu se povreda sastoji, pa je drugostupanjski sud ispitao navedenu povredu u tom dijelu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08  i nije utvrdio da bi bila ostvarena navedena postupovna povreda u bilo kojem njenom segmentu.

             

U stvari, optužena i kroz žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ustrajava u tvrdnji da je inventura, temeljem koje je utvrđen manjak, nezakonito provedena, pa da su stoga svi rezultati tako nezakonito provedene inventure, računajući tu i nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije, nezakoniti dokazi i da se stoga na njima nije mogla temeljiti sudska odluka.

 

Međutim, protivno istaknutim navodima optužene rezultati provedene inventure koje je prvostupanjski sud pročitao u dokaznom postupku nisu nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. stavka 2. ZKP/08.

 

Naime, prigovor da su rezultati provedene inventure, a to inventurne liste, rekapitulacija manjka robe i na njima utemeljen nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije nezakonit dokaz iz razloga što u provođenju inventure nije imenovana centralna inventurna komisija koja bi koordinirala rad više odvojenih komisija, nije u suštini postupovni prigovor već se njime zapravo osporava vjerodostojnost rezultata provedene inventure i na njima utemeljen nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije,  što je činjenično pitanje . Dakle, to što je tijekom provođenja inventure moguće i bilo propusta ne znači i da bi rezultati te inventure sadržavali neki neistinit podatak, ne činu ju nezakonitom jer rezultati provedene inventure mogu biti predmetom ocjene suda te će ovisno o takvoj ocijeni donijeti odgovarajuće zaključke o činjenicama značajnim za ishod kaznenog postupka.

 

Prema tome, nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optužena N. D., a ispitivanjem pobijane presude, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, nije nađeno da bi bila ostvarena niti neka druga bitna postupovna povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Optužena N. D. žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona ne obrazlaže, dok iz žalbenih navoda proizlazi da optužena analizira dio izvedenih dokaza čime u suštini pobija ispravnost utvrđenih činjenica, odnosno argumenata suda kojima se obrazlaže utvrđenje bitnih elemenata inkriminacije sadržane u činjeničnom supstratu djela za koje je optužena proglašena krivom, čime se potkrjepljuje žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne i povrede kaznenog zakona.

 

Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu i u odnosu na ovu žalbenu osnovu te je utvrdio da je sud prvog stupnja pobijanom presudom povrijedio zakon na štetu optužene u odredbi članka 469. točka 4. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud nepravomoćnom presudom proglasio krivom optuženu uslijed primjene zakona koji se u vrijeme počinjenja djela nije mogao primijeniti, zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu, kao u izreci ove presude.

 

Naime, optuženoj N. D. stavljeno je na teret da je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, nesavjesnim gospodarskim poslovanjem iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/97, u vremenu od 23. prosinca 2004., do 23. listopada 2005. godine.

 

U vrijeme kada je prema optužnici počinjeno ovo kazneno djelo bio je na snazi Kazneni zakon objavljen u “Narodnim novinama”, broj  110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05. Tim zakonom kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, nesavjesnim gospodarskim poslovanjem iz članka 291. stavak 1. činio bi onaj okrivljenik koji bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi kršenjem zakona ili drugog propisa o poslovanju očito nesavjesno poslovao i time prouzročio znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi, dok bi kvalificirani oblik tog kaznenog djela bio počinjen ako je prouzročena imovinska šteta velikih razmjera ili je prouzročen stečaj pravne osobe.

 

Iz navedenog proizlazi da taj zakon nije imao u vidu modalitet počinjenja tog kaznenog djela prema kojem bi njegova obilježja bila ostvarena i ako bi počinitelj kao odgovorna osoba u pravnoj osobi grubo povrijedio dužnost skrbi o imovinskim interesima pravne osobe koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i time prouzročio štetu toj pravnoj osobi koji je modalitet počinjenja tog kaznenog djela uveden u kazneni zakon člankom 103. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljen u „Narodnim novinama“ broj 71 od 28. lipnja 2006., stupio na snagu 01. listopada 2006.

 

Prema tome člankom 103. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljen u „Narodnim novinama“ broj 71/06 kod kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz članka 291. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj  110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05.) dopunjena je postojeća inkriminacija tako da osim nesavjesnog poslovanja obuhvaća i grubu povredu dužnosti skrbi o imovinskim interesima pravne osobe, u pogledu imovine koja mu je povjerena, a koja dužnost skrbi o tuđoj imovini mora proizlaziti iz zakona, pravnog posla ili iz nekog faktičnog odnosa povjerenja iz kojeg proizlazi pravna obveza skrbi o tuđoj imovini, dok se kod kvalificiranog oblika kaznenog djela mora se raditi o znatnoj imovinskoj šteti.

 

Optuženoj N. D. stavljeno je na teret da je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, nesavjesnim gospodarskim poslovanjem iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/97, i to tako da je u vremenu od 23. prosinca 2004., do 23. listopada 2005., kao poslovođa prodavaonice nesavjesno poslovala čime je TD K. d.o.o., prouzročila znatnu štetu toj pravnoj osobi. Način počinjenja je činjeničnim opisom inkriminacije definiran tako što je optužena imajući obvezu kontrole rada nad skladištem i prodavaonicom, propustila vršiti nadzor nad izdavanjem robe iz skladišta i nad radom zaposlenika te izdavanje veće količine robe iz skladišta i ključeve povjeravala skladišnim radnicima.

 

Tako po optužnici predstavljeno činjenično stanje pravno je opisano na način da je optužena kao odgovorna osoba u pravnoj osobi grubo povrijedila dužnost skrbi o imovinskim interesima pravne osobe koja se temelji na pravnom poslu i time prouzročila znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi, dakle kao modalitet kaznenog djela koji je uveden u kazneni zakon člankom 103. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljen („Narodne novine“ broj 71/06). Upravo je u izreku pobijane presude prvostupanjski sud unio tako predstavljeni činjenični opis i po optužbi predloženi pravni opis te je proglašavajući krivom optuženu N. D. istu osudio.

 

Prema načelu zakonitosti iz članka 2. stavka 2. KZ/97 nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu mogu primijeniti druge kazneno pravne sankcije za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom određeno kao kazneno djelo i za koje zakonom nije bilo propisano kojom se vrstom ili mjerom kazne počinitelj može kazniti, a odnosi se u ovom slučaju na prethodno citirani modalitet kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. KZ/97. Kako je u ovom modalitetu počinjenja kazneno djelo nesavjesnog gospodarskog poslovanja uvedeno kao kazneno djelo u kazneni zakon Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj broj 71 od 28. lipnja 2006., koji je stupio na snagu 01. listopada 2006., to optužena N. D. nije mogla kazneno odgovarati za ovaj modalitet kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/97 za koji je pobijanom presudom proglašena krivom i osuđena prije nego je to kazneno djelo u tom modalitetu bilo predviđeno KZ/97.

 

Prema tome, sukladno načelu zakonitosti iz članka 2. stavak 2. KZ/97, optužena nije mogla zbog predmetne inkriminacije biti proglašena krivom, tako da je donošenjem osuđujuće presude prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 4. ZKP/08 jer je primijenio zakon koji se nije mogao primijeniti.

 

Uz to valja istaći i da se prema činjeničnom opisu optužnice optužena N. D. ne bi mogla proglasiti krivom niti za onaj oblik kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona objavljen u “Narodnim novinama”, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05, koji je u bitno istovjetnom obliku postojao i u KZ/97 u vrijeme donošenja presude.

 

Naime, zakonski opis tog oblika kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz članka 291. stavak 1. KZ/97,  ima blanketnu normu, što znači da u zakonskom opisu ovo djelo upućuje na drugi propis kojim se upotpunjuje biće predmetnog kaznenog djela. Formulacija „Odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja kršenjem zakona ili drugog propisa o poslovanju ...“, koju sadrži opis predmetnog kaznenog djela, upućuje na zakon ili drugi propis o poslovanju koji sadrže bliže odredbe o protupravnosti radnje, tako da se tek pomoću točno određenog zakona ili drugog propisa o poslovanju upotpunjuju svi bitni elementi bića ovog kaznenog djela.

 

Optuženoj N. D. stavlja se na teret da je radnjama opisanim u optužnici kao odgovorna osoba trgovačkog društva K. d.o.o.S. toj pravnoj osobi uzrokovala znatnu štetu, ali je u činjeničnom opisu predmetnog djela, izostalo definiranje zakona ili drugog propisa o poslovanju koji upotpunjuje blanketnu normu ovog kaznenog djela kao jedan njegov element. To dalje znači da kazneno djelo onako kako je predstavljeno optužnicom nije kazneno djelo jer mu nedostaje jedan bitan element, zakon ili drugi propis o poslovanju protivno kojeg je optužena poduzimala, odnosno propuštala poduzimati djelatnosti za koje se tereti i zbog kojih je pravnoj osobi uzrokovana znatna šteta.

 

Zbog toga, djelo onako kako je opisano u izreci prvostupanjske presude, (i optužnice), ne sadrži nužne elemente bića kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. KZ/97 jer ne sadrži upućujuću normu kojom se dopunjava blanketna dispozicija kaznenog djela, a niti kojeg drugog kaznenog djela, a kako sud nije ovlašten mijenjati niti dodavati upućujući propis, to bi osudom optužene za takvo djelo bio povrijeđen kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje se ona progoni uopće kazneno djelo. S obzirom na takav nedostatak činjeničnog opisa kaznenog djela, a imajući u vidu načelo zabrane reforamtiae in peius, isti se niti u nastavku postupka ne bi mogao otkloniti, pa bi optužena i u tom slučaju, također primjenom članka 453. točka 1. ZKP/08, bila oslobođena od optužbe.

 

Zbog izloženog, ovaj drugostupanjski sud je zaključio da optuženu N. D., na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, treba osloboditi od optužbe, pa je preinačio pobijanu presudu na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, kao u izreci ove presude.

 

S obzirom na takvu odluku, trebalo je sukladno odredbi članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo K. d.o.o.S. iz S.,  s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu, a na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

U Puli – Pola, 11. travnja 2017.