- 1 -              Rev-x 375/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 375/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. iz S., (Republika Bosna i Hercegovina), zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u P., protiv tužene Općine Žminj iz Ž., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. Č., odvjetniku u P., radi brisanja prava vlasništva i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-2155/15-5 od 13. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno posl. broj P-1766/15-25 od 31. srpnja 2015., u sjednici održanoj 19. veljače 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-2155/15-5 od 13. studenoga 2017. u dijelu pod st. I. i st. II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se ništavim upis prava vlasništva u korist Općine Žminj, ..., Ž., na nekretninama označenim kao k.č.br. 5015/6, k.č.br. 5015/17, k.č.br. 5015/20, k.č.br. 5016/8, k.č.br. 5016/14, k.č.br. 5016/15, koje su upisane u z.k.ul. 4291, k.o. Ž.; k.č.br. 5015/21, koja je upisana u z.k.ul. 6746 k.o. Ž., te ½ dijela k.č.br. 5016/10 i k.č.br. 5016/17, koje su upisane u z.k.ul. 5562, k.o. Ž., a koji je upis izvršen od strane z.k. odjela Općinskog suda u Rovinju.

 

2. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva izvršenog u korist tuženika Općina Žminj, ..., Ž., na nekretninama označenim kao k.č.br. 5015/6, k.č.br. 5015/17, k.č.br. 5015/20, k.č.br. 5016/8, k.č.br. 5016/14, k.č.br. 5015/15, koje su upisane u z.k.ul. 4291, k.o. Ž.; k.č.br. 5015/21, koja je upisana u z.k.ul. 6746 k.o. Ž., te ½ dijela k.č.br. 5016/10 i k.č.br. 5016/17, koje su upisane u z.k.ul. 5562, k.o. Ž., i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

3. Utvrđuje se da je tužitelj E. d.d. S., Bosna i Hercegovina, ..., S., stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 5015/6, k.č.br. 5015/17, k.č.br. 5015/20, k.č.br. 5016/8, k.č.br. 5016/14, k.č.br. 5015/15, koje su upisane u z.k.ul. 4291, k.o. Ž.; k.č.br. 5015/21, koja je upisana u z.k.ul. 6746 k.o. Ž., te ½ dijela k.č.br. 5016/10 i k.č.br. 5016/17, koje su upisane u z.k.ul. 5562, k.o. Ž., te se tuženiku Općina Žminj, ..., Ž., nalaže izdati mu valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rovinju, u roku od 15 (petnaest) dana, a u slučaju da mu tuženik ne izda valjanu tabularnu ispravu, zamijenit će je ova Presuda.

 

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 113.143,75 kuna u roku od 15 (petnaest) dana."

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od  54.650,00 u roku od 15 dana.

 

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 36.310,00 kn, odbija se kao neosnovan.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda sadržana u rješenju i presudi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno, poslovni broj: P-1766/15-25 od 31. srpnja 2015.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

 

III Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. i st. II. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude.

 

Prvostupanjski sud odbija predmetni tužbeni zahtjev jer tužitelj nije prethodno mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina (jer pravni prednik tužitelja nije bio upisan kao nositelj prava korištenja te jer predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u vrijednost društvenog poduzeća). Nadalje, prvostupanjski sud ukazuje da bi predmetni tužbeni zahtjev bio neosnovan i iz razloga što još uvijek nisu zaključeni potrebni međunarodni ugovori po kojima bi strane pravne i fizičke osobe mogle biti nositelji prava vlasništva nekretnina.

 

Drugostupanjski sud pak odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku presudu ocijenivši da je predmetni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, ali iz drugog razloga. Tako drugostupanjski sud zaključuje da predmetne nekretnine predstavljaju javnu cestu (županijsku cestu) te da su kao takve javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da su javne ceste i javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (čl. 3. st. 1. Zakona o cestama - "Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 83/13 i 92/14 – dalje: ZC) te da se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava osim u slučajevima propisanim tim Zakonom (čl. 3. st. 2. ZC).

 

No, ostalo je nejasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da su predmetne nekretnine javna cesta kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

Naime, prema odredbi čl. 3. st. 5. ZC javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevina sukladno posebnom propisu. K tome, odredbom čl. 3. st. 6. ZC propisano je da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Prema pak odredbi čl. 126. st. 2. ZC nekretnine koje su prema tom Zakonu javne ceste i bile su u uporabi kao javne ili nerazvrstane ceste prije 1. siječnja 1997. javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske.

 

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude nije vidljivo jesu li predmetne nekretnine postale javna cesta tj. javno dobro u općoj uporabi jer da su ispunjene (i koje) pretpostavke iz čl. 3. st. 5. ZC ili su taj status stekle zato što su ispunjene pretpostavke iz čl. 126. st. 2. ZC.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv drugostupanjske presude ocijenivši pri tome sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

Zagreb, 19. veljače 2019.