Poslovni broj: K-Us-9/18-

1

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Odjel za suzbijanje korupcije

i organiziranog kriminaliteta

      Žrtava fašizma br. 7                                                                                    Poslovni broj: K-Us-9/18-

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća sutkinje Ike Šarić, te članova vijeća sudaca Saše Cvijetića i Domagoja Vučkova, uz sudjelovanje zapisničara Branke Jukopila, u kaznenom predmetu protiv opt. N. R. zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), nakon održane rasprave dana 23. studenoga 2018. godine i 18. veljače 2019. godine u prisutnosti opt. N. R. i njegovog branitelja odvj. G. M. te zamjenica ravnatelja USKOK-a S. Š. i S. Š., dana 18. veljače 2019. godine u prisutnosti opt. N. R. i njegovog branitelja odvj. G. M. te zamjenica ravnatelja USKOK-a S. Š. i S. Š.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

              IV-opt. N. R., sin D. i E. r. G., rođen ......g. u R., drž. RH, carinik III vrste, zaposlen u C. R., trenutno suspendiran, sa plaćom od 5.000,00 kn, oženjen, otac dvoje punoljetne i jednog maloljetnog djeteta, pismen, sa završenom gimnazijom, bez čina, bez odlikovanja, vlasnik stana u Ul. E. S. br. ......, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, sa prebivalištem R. – K. br......

 

 

              Po čl. 453 tč. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

 

              da bi

 

              dana 19. listopada 2012. godine i 31. listopada 2012. godine u R., kao carinski službenik C. ispostave L. R., zaposlen kao kontrolor analize rizika, nakon što je kontejner od strane Odjela  odabran pod sumnjom da sadrži robu koja povrjeđuje intektualno vlasništvo, kako bi trgovačkim društvima I. d.o.o. R. i A. T. d.o.o. R. omogućio brže carinjenje robe, obvezan izvršiti provjeru istoga, na traženje špeditera navedeno propustio učiniti pa je

 

              - dana 19. listopada 2012. godine u R., na traženje Z. P. da ne izvrši propisane provjere već samo propusti kontejner na carinjenje, svjestan da je špediter Z. P. bio u dogovoru s carinskim službenikom pri CI Š. Z. Š. glede carinjenja, na traženo pristao i robu na koju se odnosi JCD 45020/20/640/31096/2012 pustio u daljnji postupak carinjenja, nakon čega je Z. P. navedenu JCD dana 22. listopada 2012. godine ispostavio u CI Š., gdje je Z. Š., temeljem iste proveo carinjenje bez da je utvrdio stvarnu carinsku vrijednost robe,

 

              - dana 31. listopada 2012. godine u R., na traženje špeditera M. S. da ne izvrši propisane provjere već samo propusti kontejner na carinjenje, svjestan da postoji dogovor špeditera s carinskim službenikom na traženo pristao i robu na koju se odnosi JCD 45047/640/5643/2012 pustio u daljnji postupak carinjenja, kako bi ju, carinio unaprijed dogovoreni carinski službenik, nakon čega je M. S. istog dana navedenu JCD ispostavio u CI L. R., gdje je Ž. K. temeljem iste proveo carinjenje bez da je utvrdio stvarnu količinu i carinsku vrijednost robe,

 

              dakle, da bi kao službena osoba s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist nije obavio dužnost

 

              pa da bi time počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 1 KZ/97.

 

 

              Po čl. 158 st. 3 ZKP/08 oštećenik R. H. zastupana po ODO R. upućuje se sa imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.

 

 

              Po čl. 149 st. 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 tč. 1 – 5 ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

 

              USKOK R. optužnicom K-US-106/13 od 02.01.2015. godine, ispravljena podneskom USKOK-a poslovni broj K-US-106/13 od 07.01.2015.g. te na zapisniku sjednice optužnog vijeća od 14.12.2015.g. poslovni broj Kov-Us-1/15 optužio je I-opt. B. O. i dr. a među njima i kao IV-opt. N. R., a vezano za kazneno djelo iz tč. 1, pobliže opisano u tč. 1.14. i 1.18 optužnice, i to zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 KZ/97 (list 2/5, 3/6 te 4/7 spisa).

 

              U predmetu K-Us-8/17, na raspravi dana 09. travnja 2018. godine (list 1 – 4 spisa) po čl. 26 ZKP/08 iz razloga svrhovitosti razdvojen je kazneni postupak u odnosu na IV-opt. N. R. i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 KZ/97, opisano u tč. 1 naprijed citirane optužnice USKOK-a, te je riješeno da se postupak u odnosu na IV-opt. N. R. ima posebno dovršiti pod poslovnim brojem K-Us-9/18.

 

              USKOK R. podneskom od 12.02.2019. godine (list 507 spisa) izvršio je izmjenu činjeničnog i zakonskog opisa te pravne kvalifikacije kaznenog djela stavljenog na teret IV-opt. N. R. na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

              Na raspravi IV-opt. N. R. izjasnio se da se ne smatra krivim (list 494 i 549 spisa) te da ne prihvaća imovinsko pravni zahtjev RH postavljen po ODO R., a u svojoj obrani (list 551 spisa) ističe da je, a što se tiče izmijenjene optužnice, netočno da je on bio kontrolor analize rizika. Naime, navodi da poslove kontrolora može obavljati osoba sa VŠS a da je on bio carinik III vrste CI L. R. i kada se otvorio "ovaj imaginarni odjel" da ga je P., koji je u to vrijeme bio predstojnik CI L. R., pitao da li bi se priključio tom odjelu na što da je on pristao i za 7 godina što je tamo radio da je ponosan na sve što su radili.

 

              Što se tiče kontejnera od 19.10. ističe da je kolega J. rekao tko je to potpisao te da je činjenica da je taj kontejner kontroliran i na CI Š. gdje je proveden postupak carinjenja a on nema nikakvih ovlasti tijekom tog postupka carinjenja niti oko utvrđivanja carinske vrijednosti robe niti količine. U odnosu na kontejner od 31.10. navodi da bi želio napomenuti kako se u optužnici navodi da je robu pustio u daljnji postupak a da je roba u postupku carinjenja čim je podnesen 640. Vezano za ovaj kontejner ističe da je izvršio pregled robe, ne može se izjasniti o tome koliko kutija je otvorio i potpisao je da nema povrede intelektualnog vlasništva a kasnije je kolega sa VŠS nastavio postupak carinjenja u odnosu na količinu i vrijednost robe. Na njemu, kao carinskom djelatniku CI L. R. bilo je da radi na tranzitu, na poslovima intelektualnog vlasništva a nikako ne na poslovima utvrđivanja vrijednosti i količine robe.

 

              Što se tiče toga da je bio pozvan od špeditera navodi da su u smjeni radili kolega i on, popodne bi, poslije 15 sati, uvijek bio samo jedan i špediter nije ni imao koga zvati već onoga koji je tamo. Kada špediter kaže da bi otpremio kontejner u Š. i kada traži da ga on otklika to znači da ga je on trebao otključati, odblokirati, kako bi ga špediter uopće mogao ukrcati i dalje sa njim manipulirati. Kako je rečeno da će kontejner ići na Š. pretpostavljao je da će ga tamo pogledati. Osim toga, kada se kaže da će se kontejner uputiti na Š., ako su za istog uvoznika već ranije gledali kontejnere i obzirom da se upućuje na pregled na Š., da se ne bi stvarali dodatni troškovi nije ni bilo potrebe za ovim pregledom kada će se pregled vršiti u Š.. Dakle, kada mu špediter kaže da ga mora kliknuti to znači da on otključava kontejner koji je bio blokiran u N. jer ga špediter ne može ni ukrcati na otpremu bez da se kontejner otključa. Kada špediter dolazi sa 640 gdje mu je već upisano IMK onda mu oni obično kažu ako se carinjenje i pregled robe vrši u CI L. R. da nakon što kontrolor odredi koji će carinski službenik raditi pregled i carinjenje da ih taj carinski službenik obavijesti i onda oni budu prisutni na tom pregledu robe ali samo vezano za intelektualno vlasništvo.

 

              Prilikom ispitivanja u USKOK-u dana 07.5.2013. godine opt. R. iznio je svoju obranu (list 47/281 – 283 spisa) a iz DVD snimke ispitivanja (list 284 spisa) proizlazi da je prilikom ispitivanja u USKOK-u opt. R. iskazao da je carinik III vrste i da njegove ovlasti ne sežu u carinjenje robe. Radi jedan sasvim drugi tip posla – analizu rizika a što znači intelektualno vlasništvo. Ne vrši carinjenje robe niti ima ovlast da to radi. Iza svega što je potpisao stoji odnosno stoji iza toga da je sve što je potpisao bilo kako treba. Sve je napravio po pravilima službe. Prošle godine (ispitivan 07.5.2013.g.) bilo je 120.000 manipulacija kontejnera, dakle imaju jako puno predmeta i trebao bi vidjeti o čemu se radi jer sada napamet ne može ništa govoriti. Š. je carinik carinjenja na Š. dok on radi u CI L. R. i to radi analizu manifesta, znači analizu rizika, radi povrede intelektualnog vlasništva a to znači 48 sati prije kada dođe manifest njih četvorica kolega koji rade analiziraju manifeste i određuje se da li se tu ima možda nešto što bi htjeli pogledati. Ne pregledava se svaki kontejner jer bi nastao zastoj u prometu. Ako roba ide za Š. a radi se o K koje su već i ranije kontrolirali tada nema potrebe tražiti pregled pošto to ide gore na carinjenje a taj predmet uvoznika na kraju košta 500 eura. Dakle, vlasnik robe treba platiti njegov pregled 500 eura a to se odnosi na pregled da li postoji povreda intelektualnog vlasništva "a ide 2 km gore na ispostavu koja to carini, dakle opet pregledava". Čvrsto stoji iza toga da ni Š. ni P. nisu od njega zahtijevali niti postoji slučaj u kojem je odstupao od uobičajenog načina rada. Što se tiče ovog drugog slučaja pretpostavlja da se radilo o uvoznoj deklaraciji, dakle odredili su kontejner za pregled za intelektualno vlasništvo a što znači da je izašao sa kolegom koji je carinio da pogleda da li postoji kakva roba koja je markirana dok što se tiče vrijednosti i drugih stvari to nema ovlast raditi. Nikada nije primio neku nagradu pa ni u ovim slučajevima.

 

              U tijeku dokaznog postupka pročitani su rješenje o rasporedu na radno mjesto optuženika (list 48/285 spisa), izlist iz informacijskog sustava (list 408 – 414, 471 – 482, 49/286 – 288 te 2/511 – 542 spisa), procjena štete (list 49/286 – 288 spisa), dokumentacija u odnosu na tč. 1.14 (list 206 – 207, 146 – 35/178, 36/179, 180 – 241, 380 – 412 spisa), dokumentacija u odnosu na tč. 1.18 (list 242 – 247, 266 – 277, 248 – 265 spisa), izviješća (list 50 – 55 spisa), zapisnici o pretrazi stana optuženika (list 6/19 – 134, 56/277 – 307 spisa), zapisnici o pretragama i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 27/139 – 143, 28/144 – 241 spisa), izviješće o mjerama (list 50/289 – 296 spisa), dopis C i dokumentacija (list 330 – 331, 380, 381, 403, 404 spisa), disciplinski spis protiv optuženika (list 1/332 – 482 spisa), izreke presude K-Us-4/18 protiv opt. M. S., K-Us-3/18 protiv opt. Z. P. (list 1/492 – 2/493 spisa), rješenje o obustavi kaznenog postupka u odnosu na pok. opt. Z. Š. (list 1/545 – 546 spisa), reproducirani su telefonski razgovori predloženi od strane USKOK-a (list 495 – 496 spisa), ispitani su svjedoci J. L. (list 496 – 497 spisa), M. S. (list 497 – 498 spisa), Z. P. (list 498 – 499 spisa), T. J. (list 549 – 590 spisa).

 

              Svjedok J. L. (list 496 – 497 spisa) iskazao je da je u CI L. R. bio uspostavljen pilot program za analizu rizika a počeci rada bili su negdje 2004. godine pa su u prvom naletu bili samo on i S. Č. time da je Č. bila zadužena za carinjenje a on za provozne postupke. Kako se analiza razvijala i širila, pogotovo u ovom dijelu gdje je on radio a vezano za pronalazak i preusmjeravanje problematične robe njemu se u tom odjelu, čini mu se negdje 2007. godine pridružio R. a kasnije još jedan kolega T. J. za kojeg nije siguran da li je pristupio 2010. ili 2011. godine. Zadatak R. kao i čitavoga tima, dakle i njega i J., bio je profiliranje pošiljki kontejnera koji su dolazili u luku R a kasnije se to proširilo i na robu u izvozu, dakle radi se o robi koja se otprema u druge zemlje. Osim profiliranja kontejnera naglasak je bio i na analizi rizika pa se vršilo targetiranje za daljnji teret s naglaskom na intelektualno vlasništvo. Najprije je to bila kineska roba a kasnije su uključene cigarete i druga roba. R. je osim targetiranja kontejnera imao zadatak i da izvrši provjeru kontejnera te daljnje provjere općenito a imao je i neke druge poslove. Targetiranje znači da kada se kontejner iskrca vrše se provjere a provjera može biti i dokumentarna, vrši se skeniranje kontejnera što radi Odjel i onda se dolazi do tog trećeg koraka kojeg je radio njihov odjel a to je djelomičan pregled koji se obavlja fizički. Od strane njihovog odjela pažnja se obraća jedino na intelektualno vlasništvo i ukoliko se pronađu nepravilnosti vezano za intelektualno vlasništvo tada se kontejner zatvara i nalaže se detaljni pregled ovisno o tome kada luka ima raspoloživa sredstva.

 

              Odjel nije vršio pregled svakog kontejnera koji dođe u luku već se vršila selekcija tih kontejnera kako od strane njihovog odjela tako i od strane mobilnih jedinica. Ti kontejneri bili su označeni u ispostavi, za njih se podnosila skraćena deklaracija i oni su se označavali žutim markerom i znakom IMK. U situacijama kada se takav kontejner hoće prenaputiti iz CI L. R. u CI Š. zadatak djelatnika njegovog odjela bilo R. bilo J. je da kada se na terminal podnesu dokumenti onda kolega na terminalu ima listu kontejnera za koje se zna da je potreban IMK pregled i taj kolega ne može započeti s pregledom takvog kontejnera dok ne kontaktira njega, R., J. i mobilnu jedinicu i onda oni izlaze na teren. Ukoliko je prisutna mobilna jedinica tada se vrši skeniranje tog kontejnera i postupa se ovisno o tome da li su se utvrdile nepravilnosti vezane za intelektualno vlasništvo ili ne. Ukoliko postoji CMR i faktura odjel vrši dokumentarnu provjeru i na osnovu te dokumentacije (CMR-a i fakture) odlučuju da li će se vršiti pregled. Dokumentarna provjera može se odnositi samo na fakturu i CMR – provjerava se pošiljatelj, primatelj a može se desiti situacija da su ranije imali iste primatelje i pošiljatelje pa se donosi odluka da se izvrši npr. samo dokumentarna provjera i ukoliko će se taj kontejner cariniti npr. na CI Š. tada se ta pošiljka pušta. Što se pak tiče situacije ako će se takav kontejner na kojem je oznaka IMK kontrola cariniti u CI L. R. onda djelatnici koji rade na pregledu robe pozivaju djelatnike na pregled robe i tu su djelatnici odjela jedino radi utvrđivanja da li postoji povreda intelektualnog vlasništva a pri tome iz kontejnera se ne mora vaditi sve kutije da bi se utvrdilo da li postoji povreda intelektualnog vlasništva jer u kontejneru obično bude više vrsta iste robe. Djelatnik odjela dakle prisustvuje tom pregledu robe kojeg obavlja carinski službenik koji je zadužen za pregled robe. Djelatnik odjela ne sačinjava zapisnik, naime ako nema povreda intelektualnog vlasništva tada djelatnik odjela samo na poleđini JCD stavi svoj faksimil, pečat i potpis kao potvrdu da je tamo bio nazočan a ako bi se tijekom tog pregleda ustanovilo da postoji povreda intelektualnog vlasništva tada se provodi postupak. Što se tiče toga da li kontrolor u CI L R može a vezano za dodatnu kontrolu u JCD napisati "R99, IMK pregled, vrijednost i količina, prava intelektualnog vlasništva" navodi da je to pogrešno jer IMK pregled se odnosi samo na pravo intelektualnog vlasništva, djelatnici njegovog odjela nemaju nikakve veze sa utvrđivanjem količine i utvrđivanjem vrijednosti robe iz kontejnera nego samo sa utvrđivanjem da li postoji povreda intelektualnoga vlasništva.

 

              Kada mu je predočen original JCD 45047/640/5643/31.10.12. sa lista 21841 osnovnog spisa K-Us-8/17 a čija preslika se nalazi i u ovom spisu, gdje je na prvoj stranici rukom napisano "pregled IMK" što je i markirano žutim flomasterom a na poleđini te prve stranice nalazi se faksimil "N. R. 2426" uz potpis pa upitan što bi bio posao N. R., zbog čega bi N. R. bio odgovoran što djelatnik na pregledu robe nije pravilno utvrdio količinu i vrijednost robe, odgovara da ne zna. Ne zna kako bi R. a vezano za navod optužbe da je M. S. konkretno vezano za učin 1.18. podnio JCD sa umanjenom iskazanom carinskom vrijednosti robe mogao znati i na temelju čega da je umanjena vrijednost robe u tom JCD. Prilikom prisustva pregledu robe kojeg radi carinik zadužen za pregled robe R. nije dužan ništa raditi osim prisustvovati kontroli i utvrditi da li postoji povreda intelektualnog vlasništva, njegovo je da dođe tamo, prisustvuje carinskom pregledu kojeg radi carinski službenik zadužen za pregled robe i da kada se vrši pregled kutija utvrdi da li postoji povreda intelektualnog vlasništva. Carinski službenik koji radi na pregledu robe je taj koji mora sačiniti zapisnik i obaviti pregled što se tiče količine i vrijednosti odnosno postupati po zadanim mu rutama od strane centralnog sustava i onoga što mu je naloženo od strane kontrolora. Osim toga carinik koji radi na pregledu robe u informacijski sustav C uprave mora upisati postupanje po deklaraciji, dakle mora upisati u taj sustav DP a što znači da je deklarant prisutan, mora napisati tzv. ZOI tj. razliku između deklarirane i utvrđene vrijednosti robe a ako nije bilo povrede intelektualnog vlasništva mora napisati NN – nema povrede intelektualnog vlasništva. Po njemu odgovornost R. u ovom konkretnom slučaju postojala bi samo u slučaju da je naknadno, dakle nakon carinjenja po carinskom službeniku koji radi carinjenje, taj kontejner naknadno zaustavljen i da je utvrđeno da postoji povreda intelektualnog vlasništva a da je prethodno R. napisao npr. da je bio prisutan kontroli odnosno da je stavio naznaku na JCD, faksimil i potpis a što je potvrda toga da je bio prisutan kontroli i da nije bilo povrede intelektualnog vlasništva.

 

              G. M. i N. O. koji se spominju u dokumentaciji sa lista 380 – 381 spisa su kolege sa otpreme kontejnera a da bi G. M. mogao staviti naznaku "pregled nije izvršen, dopušta se otprema bez pregleda" M. je morao razgovarati sa R., J., mobilnom jedinicom, dakle nije mogao sam to tako napisati. Što se tiče toga da iz reproduciranih telefonskih razgovora proizlazi kako je vezano za ovaj kontejner P. zvao R. govoreći mu da će taj kontejner cariniti na CI Š i da on otklika odnosno odblokira taj kontejner pa upitan je li R. u toj situaciji trebao vršiti pregled kontejnera radi utvrđivanja da li postoji povreda intelektualnog vlasništva navodi da nije nego samo dokumentarno. U odnosu na telefonski razgovor vođen između P. i R. u kojem R. govori da je odblokirao taj kontejner TEMU 6203320 za koji se interesira P. navodi da su ga ti razgovori malo zatekli, da bi to bilo protivno pravilima službe, da se klikanje koje se tu spominje odnosi na činjenicu da su u sustavu imali praćenje tih kontejnera, dakle ti kontejneri su bili blokirani i jedino su ih oni mogli odblokirati da bi se mogla vršiti manipulacija takvim kontejnerom. Nakon što je R. odblokirao kontejner on nije bio dužan ništa poduzimati jer odblokirani kontejner evidentira se u sustavu i može ostati tamo još par dana što ovisi o špediteru a pregled kontejnera mogao je obaviti i J. ili bilo tko drugi. Vezano za razgovor između P. i Z. iz T d.o.o. gdje se govori o tome da je R. odblokirao kontejner a u nastavku se govori o tome da će J. otvarati kontejner pa upitan nakon što je R. prethodnog dana odblokirao kontejner je li J., ako je bio tamo kako bi to proizlazilo iz preslušanih razgovora, mogao vršiti pregled odblokiranog kontejnera navodi da je.

 

              Prilikom ispitivanja u USKOK-u svjedok L. iskazao je (list 314 – 315 spisa) da radi na poslovima analize rizika brodskih manifesta i neslužbeno odjel nazivaju analizom rizika time da na tim poslovima između ostalih radi i N. R.. Ističe da taj odjel postupa neovisno od postupka carinjenja pojedine robe koji postupak između ostalog diktira i informacijski sustav. Pregledi koje radi odjel analize rizika je širi i obuhvatniji od pregleda koji se određuje automatizmom u sustavu. Odjelu se dostavlja cargo manifest svih brodskih pošiljki koje će se iskrcati u luci R a taj cargo manifest je preslika teretnice i služi za preuzimanje robe. Svi podaci na temelju toga dostavljaju se odjelu analize rizika, odjelu nadzora i mobilnim jedinicama kako bi svatko sa svog aspekta i saznanja procijenio rizik te da bi se na temelju određenih kriterija odredili kontejneri koje će trebati pregledati. Naime, svi prate kontejnere koji su potencijalno sumnjivi a kriteriji za to su npr. polazna i odredišna luka, deklarirana roba, način na koji je ista deklarirana i sl. Za takve kontejnere odjel analize rizika, mobilna jedinica i odjel nadzora razmjenjuju informacije i takvi kontejneri su evidentirani i prate se do dolaska u luku R i kada tu stignu podvrgavaju se pregledu.

 

              Kontejner kojeg odrede za pregled može se "sudariti" s automatskom rutom neovisno o kojoj se ruti radi a što znači da pregledu istovremeno pristupa odjel analize rizika kao i carinici koji su u smjeni a koje je odredio kontrolor u redovnom carinjenju i onda tu svatko odrađuje svoj dio posla. Tijekom svog rada znao je komunicirati s K. i O. time da su, koliko se sada sjeća, to uvijek bile obavijesti od strane istih da prilikom pregleda robe nisu utvrditi nikakve nepravilnosti. Bilo je situacija da kolege iz njegovog odjela ne bi stigle na kontrolu kontejnera za kojeg se odlučilo postupati a obzirom da je kontejner bio i u redovnom postupku carinjenja te obzirom na odnos povjerenja između kolega i carinika bilo je situacija da bi kompletan pregled odradio samo carinik u redovnom postupku naveden na deklaraciji. Iz odjela u kojem radi neposredno na terenu radili su N. R. i T. J. koji su imali uvid u manifeste i koji su radili kompletan pregled robe. Nema saznanja o bilo kakvim dogovorima i odnosu R. s carinicima O. i K. kao ni o njihovom odnosu sa špediterima S. i P.. Nikada nije neposredno komunicirao sa carinicima CI Š osim s njihovim predstojnikom K. i to u situaciji kada njegova predstojnica nije bila u mogućnosti a u smislu da su locirali kontejner na kojem je potrebno obaviti detaljan pregled a da isti, budući kontejner ide za Š, da ga oni obave. Uglavnom su dobivali povratne informacije da je s kontejnerom sve u redu. Kada su u ovakvim slučajevima od carinika koji su bili na redovnom carinjenju obaviješteni da je sve u redu sa tim sumnjivim kontejnerom nisu vršili daljnje provjere jer za to niti ne postoje mogućnosti. Nema nikakvih saznanja o tome da bi se nezakonito vršilo usklađivanje carinskih vrijednosti od strane bilo koga jer radi u potpuno drugoj službi koja nema nikakve veze s tim specijalističkim dijelom carinjenja.

 

              Svjedok M. S. (list 497 – 498 spisa) iskazao je da opt. R. pozna još od srednje škole a 2012. godine opt. R. radio je u carini, na različitim poslovima pa i u odjelu analize rizika. Opt. R. bio je uključen u njegov rad vezan za carinjenje kontejnera i to prije nego što bi on išao na carinjenje kontejnera. Naime, on nije mogao obaviti svoj dio posla dok opt. R. ne obavi svoj. Zna da su neki kontejneri koje je trebao cariniti podlijegali provjeri odjela u kojem je radio R. a što se odnosilo na intelektualno vlasništvo. Ne zna na koji način su oni (odjel u kojem je radio R.) vršili tu provjeru vezano za intelektualno vlasništvo odnosno zaštitu marke, da li na temelju dokumentacije koju im je on podnio ili na osnovu pregleda. On bi im od dokumentacije donio fakturu i nakon što bi oni odradili taj dio posla tek nakon toga on je podnosio JCD. Što se tiče toga je li i na osnovu čega opt. R. mogao znati da je u JCD umanjena vrijednost robe navodi kako je opt. R. radio na povredi intelektualnog vlasništva. Ne sjeća se više toga kada mu je na JCD bilo napisano IMK kontrola a on podnese zahtjev za prenapučenje tog kontejnera na CI Š što je opt. R. bio dužan učiniti, da li provesti IMK kontrolu ili je to provodila tada CI Š. Nije imao nikakvog razloga ulaziti u neke razgovore sa opt. R. oko toga da ovaj ne obavi svoj dio posla jer K nisu imali nikakve marke pa dakle nije bilo povrede intelektualnog vlasništva a upravo je to dio posla opt. R.. Nikada R. nije dao nikakvu novčanu nagradu za nekakvo njegovo postupanje a vezano uz neki navodni dogovor sa njim. Što se tiče toga ako je kontejner bio blokiran i R. odblokira taj kontejner, da li je sutradan J., koji također radi u tom odjelu mogao izvršiti pregled a vezano za intelektualno vlasništvo, navodi da je njemu bilo svejedno da li će se to izvršiti ili ne, J. je to mogao izvršiti, njemu je bilo bitno samo da se kontejner odblokira. Misli da su i odjel analize rizika i mobilna jedinica mogli kontejner slati na rendgen. Upitan je li ikada sa R. razgovarao o nekim svojim poslovima a vezano za carinjenje, sa carinskim službenicima O., pok. Š., S. i drugima navodi da se ne sjeća što su razgovarali. Pregledu robe po carinskom službeniku zaduženom za pregled bili su nazočni taj carinski službenik i netko od njegovih djelatnika – I. G., M. G. ili D. M.. Osobno nije bio prisutan tim pregledima. Djelatnik analize rizika prilikom pregleda robe ako je određen IMK pregled bude na tom pregledu i gleda. Ne sjeća se da bi ikada dobio zapisnik djelatnika iz odjela analize rizika. Djelatnik koji radi na pregledu robe po izvršenom pregledu sastavlja zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti robe nakon čega špediter podnosi novi set deklaracije i špediter uvijek dobije kopiju tog zapisnika. Ne zna je li djelatnik odjela analize rizika u slučajevima kada je prisutan pregledu robe taj pregled obavljao samo na temelju dokumentacije ili fizički a ne sjeća se ni je li djelatnik analize rizika po obavljenom pregledu trebao nešto napisati na CD, ne sjeća se je li konkretno optuženik bio prisutan nekom pregledu a kamo li što je trebao napisati.

 

              Svjedok Z. P. (list 498 – 499 spisa) iskazao je da je R. upoznao kada je počeo cariniti robu, poznato mu je da je R. radio u IMK a taj IMK dobivao je brodske manifeste za određene kontejnere za koje je postojala sumnja da je u njima falsificirana roba i onda su izdvajali takav kontejner i posebno ga gledali. Uvijek je bio prisutan pregledu kontejnera a što se tiče djelatnika IMK navodi da ih je bilo troje, zna da je bio D., još jedan i P. L. a je li opt. R. bio na nekom pregledu sada ne može reći. Uglavnom ako je na JCD pisalo IMK pregled tada carinski službenik koji radi na pregledu robe poziva te iz IMK da dođu i prisustvuju pregledu. Carinski službenik zadužen za pregled robe vrši pregled robe i ako se ustanovi povreda intelektualnog vlasništva kada se otvori kontejner tada djelatnik IMK pregledava takvu robu za koju postoji sumnja u povredu intelektualnog vlasništva a ako nema povrede intelektualnog vlasništva onda djelatnik IMK bude tamo neko vrijeme i ode. Ako je postojala povreda intelektualnog vlasništva misli da je djelatnik IMK trebao sastaviti zapisnik a ako nije postojala povreda intelektualnog vlasništva tada bi se od strane djelatnika IMK na poleđinu JCD samo stavljala naznaka da je djelatnik bio prisutan pregledu robe i stavljao bi se faksimil tog djelatnika uz njegov potpis. Nikada R. nije dao nikakav novac da ovaj ne bi postupio po pravilima službe niti je ikada sa njim razgovarao o tome da R. ne pregleda kontejner za koji je to bilo određeno. Djelatnik IMK koji prisustvuje pregledu robe a koji pregled obavlja carinski službenik zadužen za pregled robe mogao je uzeti ne samo račun već i JCD i ostalu dokumentaciju od tog kolege koji obavlja pregled robe a on bi mu možda dao fakturu čisto da zna o čemu se radi. Odjel u kojem je radio R. nije se bavio vrijednošću robe a utvrđivanje vrijednosti robe, količine, ispravnost tarifiranja sve je to bila dužnost djelatnika koji radi na pregledu robe a ne R., J. ili ostalih iz IMK odnosno tog odjela u kojem su bili. Što se tiče toga da je preslušan telefonski razgovor u kojem od R. traži da oslobodi kontejner pa upitan što to znači navodi da ukoliko je on slao kontejner na drugu carinarnicu radi carinjenja onda mu je R. ili netko iz tog odjela trebao otključati, osloboditi kontejner jer kada on da nalog za prenapučenje taj kontejner treba biti odblokiran, otključan. Kada traži da se odblokira kontejner ne traži neko postupanje jer taj kontejner ima naznaku IMK i ostaje pod kontrolom IMK i kada kontejner dođe u carinarnicu gdje će se obavljati carinjenje djelatnik koji će vršiti pregled robe poziva djelatnike IMK da prisustvuju pregledu, dakle nema on što tražiti od R. da ne poduzima.

 

              Svjedok T. J. (list 549 – 550 spisa) iskazao je da djelatnici odjela analize rizika vezano za kontejnere koji su izvana dolazili u luku su po nekim parametrima, koji su bili zadani ili koje su tijekom vremena usvajali, ako su im ti kontejneri bili sumnjivi određivali da li će se vršiti pregled tih kontejnera ili će se pustiti bez pregleda. Kada je kontejner bio određen za pregled, nakon što bi se dobila faktura iz iste bi se vidjelo tko je uvoznik, tko je špediter jer su otprilike znali za neke uvoznike da nisu uvozili robu koja povrjeđuje intelektualno vlasništvo i takav bi se kontejner pustio bez pregleda. Za neke kontejnere bilo je naznačeno da su sumnjivi obzirom na pošiljatelja, primatelja, količinu ili slično i u tim slučajevima pristupilo bi se pregledu, obavio bi se djelomičan pregled a ako se djelomičnim pregledom ustanovilo da postoji neka roba koja možda povrjeđuje intelektualno vlasništvo onda bi se određivao potpuni pregled. Što se tiče naziva "odjel analize rizika" navodi da odjel kao takav nije postojao, naime njega su pozvali da radi tamo da pokušaju suzbiti provoz robe koja eventualno povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva. Kada bi se odredio detaljan pregled to je bilo u dogovoru sa špediterom koji mora osigurati djelatnike luke radi samog tog pregleda i prilikom vršenja pregleda roba ide van iz kontejnera, vrši se brojanje robe, obavještava se zastupnik robnih marki koji odlučuje da li će se roba pustiti ili će se uništiti. Prilikom dolaska kontejnera imali su samo manifest a ne i drugu dokumentaciju koju su dobivali naknadno.

 

              Što se tiče toga kada je neki kontejner izdvojen kao za pregled jer možda povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva i kada se odluči da se taj kontejner ne pregleda taj kontejner koji je bio blokiran u kompjuteru samo bi se usmeno dozvolilo da može ići dalje, dakle nisu imali nikakav ključ kojim bi taj kontejner bio zaključan. Imali su i situacije da su pojedini kontejneri upućivani na carinjenje na CI Š i u takvim situacijama ako je npr. imao izdvojena 3 – 4 kontejnera onda je na osnovu analize određivao koji su mu kontejneri za pregled, a taj koji ide na Š ako mu nije bio toliko sumnjiv pa bi samo upisao na papir da se dopušta da ide na CI Š i da se gore obavi detaljan pregled. U trenutku kada to radi naravno da nije znao koji djelatnik CI Š će vršiti pregled robe i carinjenje jer na CI Š od strane kontrolora se određivao taj carinik. Kontejneri koji su bili izdvojeni jer postoji sumnja da možda povrjeđuju pravo intelektualnog vlasništva mogli su biti zadržani na CI L R najviše 2 – 3 dana jer špediter mora za takav kontejner svaki dan sada plaćati ležarinu od 50 eura, špediteru je bilo u interesu da kontejner što prije ide na carinjenje, dakle zadržavali su se uvrh glave 3 dana. Što se tiče toga ako se kontejner na CI L R a koji kontejner je prethodno izdvojen radi moguće povrede intelektualnog vlasništva zadržava na CI L R od strane njihove službe samo jedan dan, da li se time pogoduje špediteru svjedok navodi da oni nikome ne pogoduju, dobili bi unaprijed brodski manifest a tek kada dođe kontejner sa kontejnerom dolazi i dokumentacija i kada dakle kontejner ide iz luke moraju odlučiti što napraviti sa tim kontejnerom, da li vršiti pregled ili ga pustiti bez pregleda. Ukoliko se carinjenje kontejnera obavljalo unutar CI L R to je bilo još bolje jer su pretpostavljali da će carinski službenik koji vrši carinjenje obavijestiti ih o tome je li pregledom robe ustanovljeno da neka roba povređuje pravo intelektualnog vlasništva. Upitan što znači za odjel analize rizika kada se na carinsku deklaraciju stavi naznaka IMK, navodi da je pored njih postojao i IMK – izvanredne mjere kontrole (sada je to mobilna jedinica carine) i IMK je surađivao sa njima u odnosu na te kontejnere koji su bili izdvojeni, naime IMK bi im rekao što njih interesira i kada bi odjel analize rizika donio odluku da se vezano za povredu intelektualnog vlasništva o tome ne radi i da se kontejner pušta dalje IMK bi se u većini slučajeva složio sa time ili bi u nekim slučajevima dolazili radi pregleda. Dakle, postojala je lista kontejnera koji su izdvojeni i onaj tko je stavio tu oznaku IMK njega se obavezno zvalo i u masi slučajeva odlučilo se da se takvi kontejneri puste. Nikada nije otpustio kontejner na traženje špeditera. Djelatnici otpreme imali su listu kontejnera i kada bi špediter došao tada bi mu kolega iz otpreme kontejnera rekao "kontejner ti je na listi" i u tom slučaju špediter je dolazio kod njega (svjedoka) sa svom dokumentacijom, fakturom i ostalim i onda on odlučuje da li će vršiti pregled kontejnera ili ne. Znalo se desiti da se kontejner uputi na rengen a to je radio IMK, zatim se radio tunel no ako je vidio da je sve u redu onda se kontejner pušta bez ikakve kontrole. Nikada mu špediter nije došao i rekao "pusti mi kontejner bez pregleda". Na dokumentu sa lista 380 – 381 spisa pod nazivom "osnovni podaci o deklaraciji" napisao je i potpisao "dopušta se otprema bez pregleda 22.10.2012.". Špediter nije mogao vršiti manipulaciju sa kontejnerom bez da se kontejner odblokira. Kada su mu predočeni telefonski razgovori od 19. i 22.10.2012. godine pa upitan da li je vezano za taj kontejner razgovarao sa opt. R. navodi da kada se ovo desilo nije znao o čemu se radi. Unutarnja kontrola poslala ga je da traži taj set vezano za taj kontejner i sjeća se da je donio tu dokumentaciju kod L. i rekao "ja sam ovo potpisao" međutim ni tada a ni sada ne sjeća se je li vezano za to razgovarao sa P., je li mu R. rekao da je prije pregledao papire i da kontejner ide u K i da ga uputi u K jer će se pregled ionako obavljati gore. Zna da je tada L. rekao da je sve u redu sa time jer se kontejner može preusmjeriti prema K. O tome je li postojao kakav dogovor između P. i sada pok. Š. ništa nije mogao znati jer nema nikakve veze sa carinjenjem robe tj. utvrđivanjem količine i vrijednosti robe već samo vezano za intelektualno vlasništvo a ako je od strane centralnog sustava za kontejner bilo određeno da se odradi crvena ruta to znači da sva roba ide van te se utvrđuje i količina i vrijednost i eventualna povreda robne marke pa da je ustanovljeno da je došlo do povrede intelektualnog vlasništva tada bi to bio propust, odnosno to nije propust "jer ja sam prva kontrola a on je druga, iza mene".

 

Iz reproduciranih telefonskih razgovora razvidno je slijedeće:

 

- dana 19. 10. 2012. godine u 09:31:41 sati P. zove M. D. (prijevoznik - GT N d. o. o.) i kaže mu „ovaj kontejner, brod valjda dolazi malo ranije tako da postoji šansa da to budemo morali u ponedjeljak ujutro krcati … da ne uzmeš drugu turu jer sam ti rekao 23.  … to ću morati na K cariniti jer je još idući tjedan onaj (Š.) tamo pa onda ….  nema ni K., da je K.  onda bi tu carinili  ali nema K., polaže neki ispit tako da je nema  cijeli  idući tjedan“ na što M.  kaže „malo mi je frka u ponedjeljak i utorak“ a kad P. kaže „ne znam, mi imao 3,4 … ETA R 26 preuzimanje u ponedjeljak Bela 3“ a M.  kaže da bi mu više odgovaralo u ponedjeljak na što P. kaže „oni su rekli da će mi dati u ponedjeljak ujutro  bez zapreke, čim ja dobijem bez zapreke vi to možete raditi“  a kad  M.  kaže „možete cariniti pa dogovoriti sa J. za srijedu, tako da ga u srijedu hitim gore“  P. mu  govori  „sve se dogovori sa J.,  oni su meni pisali preuzimanje u ponedjeljak, da bi mi u ponedjeljak  ujutro dali bez zapreke … ja ću se danas dogovoriti sa njim i odnijeti mu teretnicu, da ti sve pripremim“. Istog dana u 13:43:12 sati P. zove IV-opt.  R. te ga pita „jesi sam u kancelariji“ na što IV-opt.  R.  govori da nije a P. kaže „A. mi je javio da te je stavio, da li me možeš riješiti, fali  jedan kontejner 620 33“ a na upit IV-opt. R. „kad bi što radio“ S. kaže „u ponedjeljak, ide gore na K  ponedjeljak ili utorak  … TEMU 620 3320 … to je od B T“ na što IV-opt. R. kaže „nema problema“ a na upit P. „jesi  u ponedjeljak popodne“  IV-opt. R. kaže „jesam“  pa u 13:57:50 sati  IV-opt. R.  zove P. te mu kaže „ako ću ja to recimo raditi u utorak ujutro, raditi predmet … onda u ponedjeljak popodne oko 5,6 kad budeš imao malo lufta otpremi kontejner gore“ na što P. kaže „kontejner ide gore … razumiješ  što ti govorim… otpremi  ga popodne, predvečer ili navečer za sutra ujutro gore“ na što IV-opt. R. kaže „ja sam popodne, u ponedjeljak  iza 4 dođi do mene“ na što P. kaže „ako je situacija na K u ponedjeljak kako treba onda to moram u ponedjeljak ujutro raditi, da li me shvaćaš, da ti ne pričam sad … pametan si dečko … ti  ga moraš osloboditi, moraš kliknuti“  na što IV-opt. R. kaže „riješeno, riješeno … ja sam ga otklikao, samo se javi J.“ pa na upit P. „što si ga oslobodio“ IV-opt. R. kaže „nije više blokiran … klasika, mislim da će ti to J. prepustiti za gore jer ja bi tako napravio“ na što P. kaže da će zvati J. a IV-opt. kaže „nema problema, nije frka, kao da nosi nuklearnu bombu, što dižeš paniku oko toga … ako ne bude gužve popodne riješi pa će biti spreman a ako hoćeš u ponedjeljak idi ujutro i javi J. može direktno ukrcat tko god da  je“;

 

- dana 22. 10. 2012. godine u 09:46:04 sati Z. – K. (T d.o.o.) govori P. da mu je kontejner  predviđen  za pregled  na što P. kaže „slobodan je, R. ga je oslobodio  .. javi se J. ali ništa ne govori da je oslobođen .. on (R.) je navodno u subotu oslobodio jer sam mu rekao da ću imati prenapućenje u ponedjeljak gore na carinjene u K … javi se J., nema veze“  a kad K. pita „što ako mi kaže da ga otvorimo“ P. govori „ma neće ga otvarati J., ne bi smio … neka ide na rendgen, neće ga tu otvarati kad ide na carinjenje pa će ga gore otvarati“ a kad mu K. kaže da on ide sa njim i nateže se sa J., P. mu kaže „neću ja ići jer ti radiš prenapućenje“  a kad K. kaže da radi prenapućenje ali ne radi carinske preglede P. govori „neće biti carinski pregled …. ako bude pizdarija ja ću zaustaviti pa neka ovaj čeka“.  U 10:02:43 sati P. pita M. D. (GT N d.o.o.) da kako ide a ovaj kaže da upravo miče kontejnere da ga nakrca na što P. kaže „javi kad dođeš gore … danas je ovaj jedan (Š.) … sutra mogu biti  … imam dva, tri koja ne mogu … pomalo sam krenuo gore kod R.“  pa u 11:44:05 sati M. D. obavještava P. da je upravo izašao van iz L

 

- dana 23. 10. 2012. godine u 09.16:27 sati P. zove sada pok.  Š. te mu kaže „jedino da izmišljam cijene, jedino mogu izmisliti cijene, ovo što sam digao došlo je nešto manje od 59, više ne mogu, jedino da izmišljam cijene“ a na upit sada pok. Š.  „koliko jaketa“ P. kaže „najveća je cijena 2.2. a ti imaš 2 …. došlo je 5.000 više i ne mogu izmisliti, hlače sam stavio na 0,7 to je najveća cijena, majice na 15.000 ima 0,40 a ti stavio na 0,55 a našao sam tu cijenu, pidžame sam stavio na 1,10 druge 0,40 ima jedan … dalje su ti 2 i 2 samo 3 4 … došlo mi je 58.000 manje 100 kuna, ne mogu više dignuti, to je normalno, ne mogu staviti veću cijenu nego u T, to bi bilo glupo“ na što sada pok. Š. kaže „dobro, dobro“  a P. govori da će doći gore ili će ga B. sačekati.  U 12:56:48 sati P. govori sada pok. Š.  da dolazi kod njega a u 14:55:45 sati P. govori B. N. „sutra malo vidi sa Š. ovu deklaraciju, što si mu već odnio zapisnik pa uzmi deklaraciju i vidi sa I., ponesi je u grad“.  U 15:33:18 sati P. pita sada pok. Š.  „da li bi mi mogao danas završiti deklaraciju jer sutra idem u Z“ na što ovaj kaže   da može nakon čega P. govori „kad ideš kući … kuda ideš … mislio sam da se nađemo negdje pa da ti predam JCD … možeš  mi ostaviti u C kod Z.“ a sada pok. Š. kaže da može, da će napisati „za P.“. U 16:23:50 sati B. pita P. „hoću ti uzeti ovo od P. (sada pok. Š.) i da li to nosiš sutra u Z“ na što P. kaže da nosi, da mu je P. rekao da će mu to ostaviti u C u 6 sati popodne pa u 16:53:05 sati P. zove kafić  C i govori da će jedan carinik donijeti deklaraciju za Z. pa da mu to malo pričuva kao redovnoj mušteriji. 

             

Iz skraćene deklaracije (list 371 – 372 , 394 – 395 spisa) razvidno je da je B d.o.o. dana 21.10.2012.g. na CI L R podnijela skraćenu deklaraciju za 12 kontejnera koji su dovezeni brodom E U i koji kontejneri su istovareni sa broda 21.10.2012.g. a među njima je bio i kontejner TEMU6203320. Također je razvidno kako je brod prošao carinsku crtu 19.10.2012.g. u S.

             

Iz popisa kontejnera (list 373 – 377, 378, 396 - 401 spisa) razvidno je da je za kontejner TEMU6203320 u kojem se prema manifestu nalazila odjeća određen pregled IMK.

             

Iz dokumenta Osnovni podaci o deklaraciji (list 380 – 381, 383 – 384, 403 - 407 spisa) a vezano za kontejner TEMU6203320 razvidno je da se 22.10.2012.g. dopušta otprema tog kontejnera bez pregleda.

 

              Iz JCD 45020/640/31096/22.10.2012. (list 149 – 152 spisa) proizlazi da je A t d.o.o. dana 22. 10. 2012. godine podnijela deklaraciju za puštanje u slobodan promet robe na CI Š, za primatelja W d.o.o. Deklaracija je zaprimljena u nadzoru u 12:54 sati a kod kontrolora M. Z. u 14:15 sati koja je daje u rad carinskom službeniku sada pok. Š. Z.. U JCD se navodi da se radi o robi u kontejneru TEMU6203320 sa 908 koleta, robi podrijetlom i izvozom iz K, ukupan iznos iz fakture 21.674,60 USD, robi koja je svrstana u 9 stavki i to:

 

1. jakne, šifra 61041920, posebna mjerna jedinica 720,
2. ženske pidžame, šifra 61083100, posebna mjerna jedinica 150,
3. spavaćice, šifra 61083900, posebna mjerna jedinica 300,
4. dječje hlače, šifra 62034290, posebna mjerna jedinica 1.500,
5. hlače, šifra 62034390, posebna mjerna jedinica 6319,
6. majice T shirt, 15691 komada, šifra 62079910,
7. dječje majice T-shirt, 1368 komada, šifra 62079910,
8. fitnes hlače, šifra 62113242 i
9. trenirke, 960 komada, šifra 62113390

pa se za svih 9 stavki ukupna davanja obračunavaju na iznos od 52.891,64 kn (carina 17.423,14 kn, PDV 35.468,50 kn).

 

U zapisniku o utvrđivanju carinske vrijednosti robe (list 31/166 – 168 spisa) sada pok. Š. navodi da je dana 22. 10. 2012. godine  izvršio pregled  robe po gornjem JCD, da je carinsku vrijednost robe utvrdio po čl. 33 CZ tj. temeljem transakcijske vrijednosti slične robe prodane za izvoz u RH i izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme, da je za usporedbu koristio JCD 45047/640/4318, 1594, 2677, 3319, 5949 pa da je podigao jedinične vrijednosti robe i to za stavku 01 – jakne sa 2,00 USD na 2,20 USD, za stavku 03 – spavaćice sa 1,00 USD na 1,10 USD, za stavku 05 – hlače sa 0,55 USD  na 0,70 USD, za stavku 06 – majice T. shirt sa 0,45 na 0,55 USD i za stavku 08 – fitnes hlače sa 0,50 USD na 0,60 USD.

 

Kako se deklarant  (A t d.o.o.) složio sa podacima u zapisniku o utvrđivanju carinske vrijednosti robe to je dana 23. 10. 2012. godine podnio novi set deklaracije (list 153 - 159, 39/186 - 189 spisa)  u kojem se u odnosu na stavku 01 - jakne navodi Z01 tj. razlika između deklarirane i utvrđene vrijednosti robe = 1.080, u odnosu na stavku 03 – spavaćice navodi se Z01 = 396 kn, za stavku 05 – hlače navodi se Z01 = 3.906  kn, u odnosu na stavku 06 – majice T-shirt Z01 = 5.887 kn, u odnosu na stavku 08 – fitnes hlače Z01 = 459 kn, dakle obzirom na povećanje vrijednosti ovih stavki sada ukupna davanja iznose 57.876,06 kn (carina 19.065,06, PDV 38.811,00 kn) što je povećanje ukupnih davanja u odnosu na prvi set deklaracije za  4.984,42 kn( 57.876,06 - 52.891,64 kn).

 

Iz fakture broj TEMU6203320 od 12. 9. 2012. godine u kojoj se kao prodavatelj navodi  F P H M I & E Co., LTD, K (list 169 – 172, 33/176, 182 spisa) proizlazi da je ukupna vrijednost robe 20.124,60 USD čemu je pridodan transportni trošak od 1.550,00 USD pa ukupan iznos  CFR R je 21.674,60 USD koliko je i prijavljeno u naprijed navedenom JCD.

 

Iz dokumenta - bez zapreke od 22. 10. 2012. godine (list 190 spisa) proizlazi da je kontejner predviđen za carinski postupak  a na listu  191 spisa nalazi se  papir s upisom „prenapućenje CI Š/22.10.2012.  ….1. kamion …. 2. 1/40 kont. TEMU 620332-0 908 KT, 12.760 kg … uvoznik: W d.o.o …. 4. vrijednost USD 21.674,60 vrsta robe: odjeća (jakne, majice, spavaćice …) pozdrav Z.“.

 

Za ovo carinjenje od strane C sustava analize rizika bila je određena crvena ruta a u opisu provjere navodi se – postoji sumnja da roba povrjeđuje pravo intelektualnog  vlasništva (pošiljatelj robe je utvrđen da prodaje krivotvorenu robu. Izvršiti pregled dokumentacije i pregled robe. Ukoliko i dalje postoji sumnja da je roba krivotvorena kontaktirati S ured za zaštitu prava intelektualnog vlasništva), provjeriti paritet isporuke i troškove prijevoza za stavke 01 – 09, dok je kontrolor na CI Š dodatno odredio:  D99 – provjera prijavljene vrijednosti (list 35/178, 213 – 214, 219 – 222) a sada pok. Š. dana 23. 10. 2012. godine u I sustav CU upisuje „nema povrede robne marke, novi set po zapisniku“  (list 241 spisa).

 

Iz telefonskih razgovora reproduciranih u odnosu na radnju  alineja 2 izmijenjene optužnice proizlazi slijedeće:

 

-   dana 29. 10. 2012. godine u 07:30:29 sati  carinski službenik O., sa CI L R šalje poruku S. „Jutro drugaru kako stojiš danas ima li što danas“  a ovaj mu odgovara „Danas ništa javim ako bude nešto ovih dana“. U 11:07:30 sati S. govori L. da je došao kontejner u R i da mu pošalje kolike su količine a potom u 13:05:40 sati S. zove NN osobu iz društva C - ž d.o.o. koja govori „hlače ima 200.000“ a potom mu ta osoba šalje poruku „hlače 36200 kom sat 4100 kom torbe 990 kom“ pa u 14:10:19 sati S. zove M. D. (I d.o.o.) te mu govori „provjeri mi ovo malo, ovaj ima S on je na IMK a što je u varijanti  ako ga mi  hoćemo  prenaputiti na Š“ na što M. kaže „morat će, sad treba vidjeti sa njima ili će proći na rendgen ili će oni odlučiti da ga hoće otvoriti, pregledati … to je do njih, valjda kako kad … nekada dođe ovi provuku kroz rendgen, a nekad kad nemaju vremena onda R. ili J., onda gledaju fakturu, otvarati ili ne“ na što S. kaže da će zvati R. pa u 14:14:19 sati S. i zove IV-opt. R. te mu govori „jesi živ“ na što IV-opt. R. kaže „htio sam ti reći … jesi u firmi … jesi li sam“ na što S. kaže „imam jedan kontejner  na  IMK  je“ a kada IV-opt. R. pita „što  imaš gore“ S. kaže „traperice … to bi bacio na K ali ne znam kakva je procedura“ a IV-opt. R. kaže „javi se, kad bi otpeljao“ a kad S. kaže da bi sutra IV-opt. R. mu govori  “ja sam ujutro, dođi kod mene da vidim o čemu se radi  .. ako ide u K mislim da ću onda to prepustiti gore  da  ode, razmislit ću o svemu … ako budem raspoložen hoću li te jebati ili ne, najveći mi je gušt tebe jebat“ na što S. kaže „toga se i bojim, zato te i zovem … bez obzira na ovo moramo se naći da se malo vidimo“ a IV-opt. R. kaže „vidit ću danas kako stojim pa ću ti se javiti navečer“;

 

-   dana 30. 10. 2012. godine u  11:07:03 sati S. zove IV-opt. R. koji govori „na terminalu sam imam jedan pregled … dođi do mene iza 11,30 sati … dolje sam za 20 minuta“  a nakon toga S. obavještava L. da su kontejneri  sutra;

 

-  dana 31. 10. 2012. godine u 07:49:30  sati O. (CI L R) zove  S. te mu govori „jesi ono iskalkulirao … ja sam obavijestio svog drugara tako da nema problema“ te dodaje da je on u A i da će biti gotov do 10 sati na što S. govori da onda neće prijaviti (neće podnijeti JCD) a O. ponavlja da će biti gotov između 10 i 11 sati.  U 08:47:47 sati S. zove IV-opt. R. i kaže „ono što sam ti jučer pokazivao, doći će ti …“  na što IV-opt. R. kaže „nema problema kad se vidi tko dobije predmet, kolega neka me zove i to je to“ na što S. kaže „dogovoreno“ . U 09:39:07 O. zove  D. (I d.o.o.) koji mu govori da još papire nije predao na tranzit jer da ide najprije obaviti sanitarnu a kada D. pita „jeste ti i Ž. (K.) tamo“ O. govori „jesmo, nema problema nego pitamo jer smo išli van pa da ne bi netko zvao ili čekao“, a u 11:49:09 sati D. govori  K. „imam jedan za tebe“ a K. mu govori da se spusti dolje da se vide a D. kaže „to je za IMK ali mi je R. potpisao i rekao je samo da mu se javiš“ na što K. kaže „dobro, stavi ga tamo dolje pa će doći za 10 – 15 minuta“ a u 13:29:06 O.  javlja D. da je izašao van ali da je na poziciji za 15 – 20 minuta, da je sa njim i K. i da će doći to skupa odraditi.

 

Iz JCD 45047/640/5643/31.10.12. (list 242 – 247, 43/250 - 251 spisa) razvidno je da je dana 31. 10. 2012.  godine I d.o.o. za primatelja S t d.o.o. podnijela na CI L R deklaraciju za puštanje u slobodan promet robe koja se nalazila u 40 stopnom kontejneru sa 741 koletom, i to za robu podrijetlom i izvozom iz K, ukupni iznos iz fakture 23.027,00 USD a tu deklaraciju u 11:00 sati zaprimio je kontrolor M. R. i dodijelio je u rad carinskom službeniku CI L R K. U JCD se navodi da se radi o robi svrstanoj u 3 stavke i to:

 

1. ručne torbe s remenom za rame ili bez remena za rame uključujući i one bez ručnih drški, s vanjskom površinom od plastične mase ili tekstilnih materijala – torbe, šifra 42022210, posebna mjerna jedinica 990, vrijednost  stavke 522,21 USD pa se kod obračuna davanja kao osnovica uzima iznos od 3.031 kn i po stopi od 12% obračunava carina u iznosu od 363,72 kn i PDV na osnovicu od 3.395 kn u iznosu od 848,74 kn odnosno ukupno 1.212,47 kn;

2. ručni, džepni i drugi osobni satovi, uključujući štoperice osim onih iz tarifnog broja 9101 – ručni satovi, 4.100 komada, šifra 91029900, vrijednost stavke 3.027,79 USD pa se kod obračuna davanja kao osnovica uzima iznos od 17.574 kn i po stopi od 5% obračunava carina u iznosu od 878,70 kn i PDV na osnovicu od 18.453 kn u iznosu od 4.613,25 kn odnosno ukupno 5.491,95 kn;

3. hlače, hlače s plastronom i naramenicama, hlače stisnute ispod koljenja i kratke hlače (osim odjeće za plivanje) za muškarce ili dječake – hlače, 30.770 komada, šifra 62034390, vrijednost stavke 19.477,00 USD pa se kod obračuna davanja kao osnovica uzima iznos od 113.049 kn i po stopi od 14% obračunava carina u iznosu od 15.826,86 kn i PDV na osnovicu od 128.876 kn u iznosu od 32.219,00 kn odnosno ukupno 48.045,86 kn,

dakle, za sve 3 stavke ukupna davanja iznose 54.750,29 kn.

 

Iz računa kojeg je I d.o.o. uputila na S t d.o.o. (list 249 spisa) proizlazi da usluge špeditera, agenta i račun L iznose ukupno 13.882,50 kn, carinske pristojbe i PDV 54.632,78 kn odnosno ukupno 68.632,78 kn.

 

U teretnici (list 258 - 259 spisa) govori se o 741 kartonu garments – odjeća i torbama a iz potvrde o predaji i prijemu robe i teretnog lista (list 252, 263 – 265 spisa) razvidno je da je robu trebalo isporučiti dana 31. 10. 2012. godine u S t CZ d.o.o. Z, kontakt ......., a prazan kontejner vratiti na KT B, a kao roba koja se prevozi navode se hlače, satovi, torbe dok se u dokumentu - bez zapreke govori samo o 741 kartonu  odjeće (list 256 spisa).

 

Iz računa broj 218LTL/675 od 17. 10. 2012. godine u kojem se kao  prodavatelj navodi  ............. – K (list 255, 257 spisa) razvidna je pojedinačna (po komadu) vrijednost robe: hlače – 0,60 USD, torbe – 0,50 USD i satovi – 0,70 USD, a razvidno je i to da je ukupna vrijednost bez transportnih troškova 21.827,00 USD, a kada se tome doda iznos od 1.200 USD na ime transportnih troškova dolazi se do iznosa od 23.027,00 USD koliko je i prijavljeno u JCD.

 

Na prvoj stranici JCD (primjerak izuzet iz C) napisano je  „pregled IMK-a“ a na poleđini se nalazi faksimil N. R. i broj ...... uz potpis.

 

Za ovo carinjenje bila je od strane centralnog sustava određena žuta ruta s provjerom pariteta isporuke i troškova prijevoza u odnosu na sve stavke dok je kontrolor dodatno odredio: R99 IMK pregled, vrijednost i količina, prava int. Vl.  (list 44/266, 277 spisa)a III-opt. u I sustav CU upisuje da je izvršio pregled robe tzv. „tunel“ te da nije bilo povrede intelektualnog vlasništva.

 

Iz izvješća o mjerama tajnog praćenja (list 50/289 – 55/296 spisa) vidljivo je da se ista odnose na dane 14., 15., 18., 20., i 26.  02. 2013. te 05. 3. 2013. godine  međutim ni u jednom od njih ne spominje se opt. R..

 

Analizom obrane IV-opt. R., iskaza svjedoka i ostalih provedenih dokaza i to kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno vijeće ovog suda nalazi utvrđenim da nije dokazano da bi IV-opt. R. na način opisan u izreci presude počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 1 KZ/97 radi čega ga je valjalo osloboditi optužbe. IV-opt. R. poriče kazneno djelo stavljeno mu na teret a da se takva njegova obrana ima prihvatiti proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

 

Nije sporno da je u inkriminirano vrijeme IV-opt. R. imao svojstvo službene osobe, naime rješenjem Ministarstva od 01. 7. 2012. godine IV-opt. R. je sa tim datumom raspoređen na radno mjesto carinik III vrste u Ministarstvo , C uprava, C I R, C ispostava I L R (robno-granična) red. broj 84 Sistematizacije radnih mjesta u C upravi, C I R (list 385 spisa). Dakle, suprotno navodu sadržanom u optužnici u CI L R opt. R. nije bio zaposlen kao „kontrolor analize rizika“  već kao ovlašteni carinski službenik – carinik III vrste za koje radno mjesto se traži srednja stručna sprema dok je kontrolor carinik II vrste – ovlašteni carinski službenik sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem ili stručnim studijem u trajanju od najmanje 3 godine (list 393 spisa). U opis poslova i radnih zadataka prema naprijed navedenoj sistematizaciji  carinik III vrste „prati zakonsku regulativu iz djelokruga rada. Neposredno provodi mjere carinskog nadzora i radnje carinske provjere putnika, prijevoznih sredstava i robe koristeći se elektronskim i drugim sustavima, prihvaća dokumente izravno od otpremnika ili nadležnih ovlaštenih osoba i provjerava njihovu ispravnost i kompletnost … utvrđuje carinsku vrijednost i provodi obračun carine, posebnih poreza, poreza na dodanu vrijednost te drugih propisanih davanja u putničkom prometu i u određenoj vrijednosti“ itd., a ono što bi se eventualno  moglo odnositi  na posao opt. R. je „provodi postupak analize rizika i sukladno analizi rizika donosi odluku o poduzimanju određenih mjera carinskog nadzora robe i putnika“ te „obavlja nadzor i kontrolu unosa, uvoza, izvoza ili provoza robe za koje su propisane posebne mjere u svrhu zaštite intelektualnog vlasništva“ (list 387 – 389 spisa) naime iz dopisa C uprave  - Područni carinski ured  (list 330 – 331 spisa) proizlazi da u C R, CI L R „Odjel  analize rizika“ i radna mjesta nisu posebno propisani pa time ni opis poslova i radnih zadataka službenika, da su poslovanje i aktivnosti službenika CI L R uključenih u poslove analize rizika ustrojeni u pilot projektu a da se modalitet i opseg mijenjao od početna dva službenika u postupku carinjenja do formiranja određenog broja službenika koji su radili na poslovima  analize rizika za pošiljke pristigle u pomorskom prijevozu u luku R, i da je to zapravo predstavljalo lokalnu analizu rizika  unutar CI L R, a u kojoj su radili carinik II vrste – voditelj i dva službenika -carinika III vrste, pa da je IV-opt. R. u te poslove lokalne analize rizika CI L R uključen krajem 2006. godine. Nadalje se navodi da su se poslovi lokalne analize rizika a samim time i carinika III vrste u CI L R raspoređenih u lokalnoj analizi rizika odnosi na „pre-arrival“ dolazne i odlazne brodske manifeste u pomorskom prometu,  selektiranjem pošiljki od strane carinskih službenika C R, CI L R i C uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor Službe za mobilne jedinice, Odjela za mobilne jedinice objedinjavanjem zajedničke liste rizičnih – sumnjivih kontejnera radi  daljnje provjere. Procjena rizika brodskih manifesta nije bila automatizirana u sustavu pa su se isti obrađivali ručno izvan sustava, rezultati su ručno unašani u skraćenu deklaraciju, stavljano je markirano pisano obilježje IMK uz predmetni kontejner a što je carinskom službeniku na poslovima otpreme provoznih deklaracija u CI L R značilo da za podnijetu deklaraciju od strane otpremnika mora kontaktirati službenike lokalne analize rizika.

 

Dakle, carinski službenici na poslovima „lokalne analize rizika“, a time i opt. R., vršili su procjenu rizika brodskih manifesta, nadalje  za  kontejnere označene  oznakom IMK, koji su bili u provoznom postupku provjeravali su priložene isprave podnijete uz JCD, a kada je postojala sumnja u nepravilnost   pristupalo se pregledu kontejnera iz čega jasno proizlazi da nije morao svaki kontejner označen oznakom IMK biti i pregledan po carinskom službeniku na poslovima „lokalne analize rizika“.

 

Kod  pregleda kontejnera odnosno skidanja brodske plombe,  po carinskom službeniku na poslovima „lokalne analize rizika“ pisao se zapisnik o pregledu i nalaz o utvrđenom stanju u dva primjerka koji je potpisivan od strane djelatnika i otpremnika koji je bio nazočan pregledu a ukoliko nije bilo nepravilnosti pošiljka je bila puštena u provozni postupak. U slučaju pronađenih nepravilnosti  zastalo bi se sa pregledom i naložio detaljan pregled o čemu je bio sastavljen zapisnik o pregledu i prema utvrđenim nepravilnostima sukladno C zakonu pokretao se prekršajni postupak ili prijedlog za kaznene postupke.

 

Dakle, i prije no što bi kontejneri pristigli u CI L R postojao je popis sumnjivih kontejnera i carinski službenik na poslovima „lokalne analize rizika“ vršio je procjenu rizika vezano za intelektualno vlasništvo na osnovu brodskih manifesta, i ukoliko je za kontejner sa te liste, popisa procijenio da nije sumnjiv vršilo se otklikavanje, otključavanje   tog kontejnera iz N (kontejner više nije blokiran), dakle puštao se kontejner bez pregleda po carinskim službenicima na poslovima „lokalne analize rizika“ no to ne znači da taj kontejner nije pregledan jer nakon što špediter podnese JCD i prihvaćanjem JCD u I sustav C uprave provodi se automatizirani sustav za analizu rizika što je automatski značilo da se poruka s podacima o deklaraciji šalje informatičkom sustavu C uprave i čeka odgovor od njega u vidu propisane rute – provjere postupanja za tu carinsku deklaraciju što je zapravo nacionalna procjena analize rizika. Nacionalna procjena analize rizika predstavljala je i nadalje obavezu postupanja ukoliko je lokalna analiza rizika bila nižeg nivoa od nacionalne procjene analize rizika. Carinski službenik „lokalne analize rizika“ bio bi prisutan na pregledu robe za kontejnerske pošiljke eventualno radi kontrole i provjere povrede prava intelektualnog vlasništva robe po carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet u CI L R, koje su bile markirane oznakom IMK, dok je ostale carinske formalnosti provodio carinski službenik kojem je bila dodijeljena carinska deklaracija za provođenje postupka puštanja robe u slobodan promet (uvozno carinjenje robe).

 

Naprijed navedeno jasno proizlazi i iz iskaza svjedoka L. koji je bio voditelj odjela u kojem su radili IV-opt. R. i svjedok T. J. a koji odjel se neslužbeno nazivao odjelom analize rizika i koji odjel se bavio poslovima analize rizika brodskih manifesta. Posebno je važno za istaći da i svjedok L. jasno naglašava da djelatnici njegovog odjela nisu imali nikakve veze sa utvrđivanjem količine i utvrđivanjem vrijednosti robe iz kontejnera nego samo sa utvrđivanjem da li postoji povreda intelektualnog vlasništva a što u svojoj obrani naglašava i IV-opt. R.

.

u odnosu na 19. 10. 2012. godine

 

Dakle, kako je naprijed navedeno kontejneri  koji su se nalazili na listi  pod sumnjom da sadrže robu koja povređuje intelektualno vlasništvo  i koji su bili blokirani mogli su se po carinskim službenicima „lokalne analize rizika“ pregledati  ali nisu morali, naime ako je postojala sumnja da postoji povreda intelektualnog vlasništva  - obzirom na pošiljatelja, primatelja, količinu i sl. tada se pristupalo pregledu, pa bi se najprije obavio djelomičan pregled i ako se ustanovilo da postoji neka roba koja možda povređuje pravo intelektualnog vlasništva onda se određivao potpuni pregled, a znalo se kontejnere uputiti na rendgen što je radio IMK, ili se radio tzv. tunel  a ako su djelatnici odjela, u kojem je radio i opt. R., znali za neke uvoznike da nisu uvozili robu koja povređuje intelektualno vlasništvo tada se takav kontejner pustio bez pregleda, a kako to proizlazi iz iskaza nepristranog svj. J. koji dodaje „ako sam odlučio i vidio da je sve u redu onda se kontejner pušta bez ikakve kontrole“ . Obzirom na naprijed navedeno,  u odnosu na daljnji navod optužbe da je IV-opt. R. bio obvezan izvršiti provjeru kontejnera no da je na traženje špeditera to propustio učiniti  valja istaći slijedeće:

 

-    iz reproduciranih telefonskih razgovora od 19. 10. 2012. godine (list 10 presude) razvidno je da špediter  P. (A t d.o.o.) govori svom vozaču kako će kontejner morati cariniti na K „jer je još idući tjedan onaj (sada pok. Š.) tamo  … nema ni K., da je K. onda bi tu carinili ….“, dakle i prije razgovora sa opt. R., prije no što je sporni kontejner prispio u CI L R, odlučio je P. da će kontejner cariniti  ne na CI L R gdje na poslovima „lokalne analize rizika“ vezano za intelektualno vlasništvo radi opt. R. već na CI  Š, pa kada zove opt. R. istome i govori o tome da kontejner TEMU 6203320 „ide u ponedjeljak ili utorak gore na K“  a opt. R. mu govori da je on već otklikao, odblokirao  taj kontejner  kako  bi na CI Š bio obavljen pregled i carinjenje i da se P.  javi J. dodajući „mislim da će ti to J. prepustiti za gore (za CI Š) jer  i ja bi tako napravio“, dakle opt. R.je odblokirao (u kompjuteru) kontejner i prije razgovora sa P. a osim toga  nije  opt. R.  dana 22. 10. 2012. godine dopustio otpremu tog kontejnera na CI Š, gdje će se obaviti pregled i carinjenje,  već je to bio carinski službenik T. J., kolega opt. R.. Naime,

 

-   predmetni  kontejner TEMU62033320 sa robom pristigao je dana 20.  10.  2012. godine brodom  E U u ........... luku te je prijavljen od strane pomorske agencije Td.o.o. nadležnoj CI L R te je podnesena izjava o teretu koja je evidentirana u K početnih provoznih postupaka 45047/420/390. Otpremna ispostava (CI L R)  je već kod ispostavljanja skraćene deklaracije za sporni kontejner naznačila potrebu izvanredne mjere kontrole IMK a dana 21. 10. 2012. godine pomorska agencija B d.o.o. podnijela je na CI L R skraćenu deklaraciju 45047/440/2187 (list 371 – 377 spisa) kojom je zatražen smještaj  12 kontejnera generalnog tereta među kojima je bio i kontejner TEMU62033320 (list 374 spisa) kraj kojeg kontejnera je stavljena naznaka IMK (list 378 spisa). Kao što je i naprijed rečeno, na dokument Osnovni podaci o deklaraciji (list 380 spisa) od 22. 10. 2012. godine uz naznaku IMK rukom je napisano „dopušta se otprema bez pregleda. 22. 10. 2012“ a što je napisao i potpisao svj. T. J., koji je radio u istom odjelu kao i opt. R. a uz to se nalazi  potpis  i faksimil carinskog službenika G. M.a, koji je radio na otpremi kontejnera, dok se na listu 381 spisa nalazi naznaka, također pisana rukom „pregled nije izvršen 22. 10. 2012.“ a uz to se nalazi faksimil drugog djelatnika sa otpreme kontejnera N. O. broj značke ...... uz potpis.  Dakle, otpremu  kontejnera bez pregleda nije dopustio opt. R. već  svj. T. J., što isti i navodi u svom iskazu.  Valja istaći  da kako  iz iskaza svj. J. tako i iz iskaza svj. L. proizlazi da su djelatnici odjela u kojem je radio i opt. R. mogli odlučiti ako im nije bilo sumnjivo da postoji povreda intelektualnog vlasništva da se kontejner  pusti  bez pregleda, dakle činjenica da je 19. 10. 2012. godine opt. R. odblokirao kontejner ne znači da dana 22. 10. 2012. godine svj.  J. nije mogao izvršiti pregled da je to smatrao potrebnim. Posebno valja istaći da svj. J. navodi i to da su djelatnici njegovog odjela prilikom dolaska kontejnera imali samo manifest a ne i drugu dokumentaciju koju su dobivali naknadno i dakle na temelju tog manifesta i kasnije fakture odlučivalo se da li kontejner ide na pregled a vezano za povredu prava intelektualnog vlasništva, da je za kontejnere koji su išli na CI Š, ako mu kontejner nije bio toliko sumnjiv samo napisao na papir da se dopušta da ide na CI Š i da se gore obavi detaljan pregled, a ovakvom iskazu svjedoka vijeće nema razloga ne vjerovati. U pratećoj provoznoj ispravi MRN12HR045047T0231150 od 22. 10. 2012. godine (list 379 spisa) navodi se da je otpremna carinarnica L R – ........ a da je odredišna carinarnica ......... što je broj CI Š a što znači da je pregled robe iz kontejnera, temeljem onoga što je odredila nacionalna analiza rizika i kontrolor CI Š,  trebao biti obavljen i obavljen je  po djelatnicima CI Š zaduženim za pregled i carinjenje robe.

 

Da je postojala nužnost komunikacije djelatnika odjela u kojem je radio IV-opt. R. sa špediterom jasno proizlazi iz činjenice što je u slučaju kada je za kontejner stavljena oznaka IMK špediter takvu obavijest dobivao od djelatnika koji radi na otpremi kontejnera, taj djelatnik bi mu rekao da se kontejner nalazi na popisu i onda špediter odlazi kod djelatnika odjela "lokalne analize rizika" koji djelatnik je na osnovu dokumentacije koju je imao odlučivao da li će se izvršiti pregled takvog kontejnera ili će isti biti otpušten bez pregleda. To uostalom slijedi iz činjenice da P. dana 19.10.2012.g. govori IV-opt. "da li me možeš riješiti, fali jedan kontejner 62033" a što znači da se taj kontejner nalazi na popisu odnosno da je na njega stavljena oznaka IMK.

 

Činjenica je dakle da nema nepravilnosti u radu opt. R. ne samo obzirom na naprijed navedeno nego i  obzirom na činjenicu da se taj kontejner sa robom pod carinskim nadzorom i plombom otpremio na CI Š radi uvoznog carinjenja – gdje je carinski  službenik, određen rasporedom poslova trebao na temelju zadanih mu provjera izvršiti iste. Nadalje činjenica je da je nakon prihvata deklaracije C sustav za analizu rizika odredio crvenu  rutu,  a u opisu provjera navodi se – postoji sumnja da roba povređuje pravo intelektualnog vlasništva a valja ponoviti da je otpremna CI L R odredila izvanredne mjere kontrole - IMK, a kontrolor na CI Š mogao je odrediti dodatne provjere pa je i odredio D99 – provjera prijavljene vrijednosti. Nije sporno da je carinski službenik sada pok. Š. bio taj koji je bio dužan postupati po zadanim mu provjerama a to što je isti „proveo carinjenje bez da je utvrdio stvarnu carinsku vrijednost robe“ ne može se stavljati na teret opt. R., čiji zadatak nije ni po opisu poslova utvrđivanje carinske vrijednosti robe, a nije ni  dokazano da je opt. R. „bio svjestan da je špediter bio u dogovoru s carinskim službenikom pri CI Š Z. Š. glede carinjenja“  naime dana 19. 10. 2012. godine opt. R. nije znao niti je mogao znati da će dana 22. 10. 2012. godine kontrolor CI Š JCD za pregled i carinjenje spornog kontejnera dati upravo sada pok. Š. koji je po optužbi bio u dogovoru sa P. (A t d.o.o.). Osim toga a kako je i naprijed rečeno nije opt. R. ni bio taj koji je pustio robu na koju se odnosi  JCD 45020/640/31096/2012 u daljnji postupak carinjenja već je to bio carinski službenik svj. T. J., koji  je da je smatrao da je to potrebno mogao odrediti pregled kontejnera kojeg je opt. R. odblokirao. Da na strani opt. R. ne postoji nikakva odgovornost slijedi i iz činjenice da sada pok. Š. dana 23. 10. 2012. godine u I sustav upisuje „nema povrede robne marke“, dakle nema povrede intelektualnog vlasništva.

 

Dakle, nakon pregleda fakture i ostale popratne dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo tko je kupac, tko je pošiljatelj i prema opisu robe iz fakture moglo se eventualno posumnjati da bi mogla postojati povreda intelektualnog vlasništva, a radi ekonomičnosti postupka obzirom da će se roba cariniti na CI Š  stavljena  je po svj. J.  naznaka da CI L R neće ništa pregledavati, što znači da se roba upućuje pod carinski nadzor na CI Š a tamo se prilikom podnošenja deklaracije automatski aktivira nacionalna analiza rizika koji određuje rutu – što treba provjeriti a i kontrolor CI Š je mogao odrediti dodatne provjere. Zaključno treba istaći da je dakle opt. R. izvršio provjeru brodskog manifesta i kako mu ništa nije bilo sumnjivo a vezano za povredu intelektualnog vlasništva odblokirao je u kompjuteru sporni kontejner, dakle izvršio je „propisanu provjeru“ a navod optužbe da je tako postupio na traženje P. osporen je naprijed navedenim kao i navodi da je tako postupao kako bi pravnoj osobi  A  t d.o.o. „omogućio brže carinjenje robe“ odnosno s ciljem da toj pravnoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist, naime činjenica je da se postupanje opt. R. u konkretnom slučaju odnosi samo na dan 19. 10. 2012. godine a kontejner je ocarinjen u CI Š dana 22. 10. 2012. godine, dakle 3 dana nakon postupanja opt. R. a iz iskaza  nepristranog svj. J. proizlazi da su  kontejneri za koje je postojala sumnja da možda povređuju pravo intelektualnog vlasništva mogli biti zadržani na CI L R najviše 2 – 3 dana  do carinjenja. Voditelj odjela "lokalne analize rizika" ističe da je taj odjel vršio dokumentarnu provjeru i na osnovu dokumentacije odlučivalo se da li će se vršiti pregled, provjeravao se pošiljatelj, primatelj, pa ako su ranije imali iste primatelje i pošiljatelje i ukoliko će se taj kontejner cariniti npr. na CI Š tada se takav kontejner unatoč toga što je oznaka IMK puštao na CI Š bez pregleda, a naravno da se na CI Š obavljao pregled i carinjenje robe. Iz iskaza svj. Z. P. jasno proizlazi da kada se traži da se odblokira kontejner da se ne traži neko postupanje jer kontejner ima naznaku IMK i ostaje pod kontrolom IMK i kada kontejner dođe u carinarnicu gdje će se obavljati carinjenje djelatnik koji će vršiti pregled robe poziva djelatnike IMK da prisustvuju pregledu.  

 

u odnosu na  31. 10. 2012. godine

 

Iz reproduciranih telefonskih razgovora nedvojbeno slijedi da carinski službenik zadužen za pregled i carinjenje robe na CI L R O. B. još dana 26. 10. 2012. godine zove špeditera S. (I d.o.o.) raspitujući se da li isti ima što za carinjenje za „ponedjeljak iza marende“ dakle za 29. 10. 2012. godine jer da će biti tamo i on i K. U. (kontrolor u CI L R) a da je tu i kolega – K. Ž. tj. carinski službenik koji također  radi na pregledu i carinjenju robe. U ponedjeljak, tj. 29. 10. 2012. godine u 07:30:29 sati S. ponovno zove O. pitajući „ima li što danas“ a ovaj mu govori da nema i da će mu javiti „ako nešto bude ovih dana“ no kako je S. saznao da je kontejner došao to u u 11:07:30 sati  prema reproduciranim telefonskim razgovorima S. je u kontaktu sa osobom iz društva C ž d.o.o. vezano za količinu robe a u 14:10:19 sati S. govori svom djelatniku M.i „provjeri mi ovo malo, ovaj ima S on je na IMK a što je u varijanti ako ga mi hoćemo prenaputiti na Š“, dakle osoba iz društva C ž d.o.o. ima uvoz robe za S d.o.o.  a kontejner u kojem se nalazi roba određen je za IMK pregled. Kada M. pojašnjava S. da u takvim situacijama „ili će proći na rendgen ili će oni odlučiti da ga hoće otvoriti, pregledati …. nekada dođu ovi provuku kroz rendgen, a nekad kad nemaju vremena R. ili J. onda gledaju fakturu otvarati ili ne“   S. zove opt. R. govoreći mu da ima jedan kontejner za IMK, da bi to prenaputio na Š i pita kakva je procedura a opt. R. kaže „ja sam ujutro, dođi kod mene da vidim o čemu se radi … ako ide u K mislim da ćemo onda to prepustiti gore da ode, razmislit ću o svemu", itd.

 

Dakle, dogovor S. i IV-opt. R. je da sutra tj. 30. 10. 2012. godine S. dođe kod R. koji će na osnovu CMR i fakture odlučiti da li će dopustiti otpremu kontejnera na CI Š bez pregleda ili će prije toga obaviti pregled pa kada dana 30. 10. 2012. godine u 11:07:03 sati S. zove opt. R. ovaj mu govori  da dođe do njega iza 11:30 sati jer da će do tada biti na pregledu robe , naime prije no što se ovo riješi S. nije bilo moguće  podnijeti  JCD radi carinjenja robe pa S. i obavještava NN L. iz C ž d.o.o. da su kontejneri sutra na carinjenju a iz podataka spisa razvidno je slijedeće:

 

-  dana 31. 10. 2012. godine u 08:47:47 sati S. govori IV-opt. R. „ono što sam ti jučer pokazivao doći će ti M. (G. – I d.o.o.)“ na što opt. R. kaže „nema problema kad se vidi tko dobije predmet kolega neka me zove i to je to“ a S. kaže „dogovoreno“ dakle očito je da je svj. S. odustao od toga da kontejner prenaputi u CI Š pa opt. R. govori da ga carinski službenik koji će vršiti pregled robe i carinjenje robe zove i da će on doći, da će biti prisutan tom pregledu, a valja podsjetiti da se prisustvo opt. R. takvom pregledu robe odnosi samo na intelektualno vlasništvo tj. povredu istog,

 

-  S. odnosno I d.o.o. podnosi JCD na CI L R dana 31. 10. 2012. godine a kontrolor na toj CI M. R. zaprima ga u 11:00 sati i daje JCD u rad carinskom službeniku K. koji  je trebao po provjeri zadanoj od strane C sustava obaviti dokumentarnu provjeru (žuta ruta) te provjeru pariteta isporuke i troškova prijevoza dok je od strane kontrolora R. carinskom službeniku K. određeno „R99 IMK pregled, vrijednost i količina, prava int. vl.“,

 

-  na prvoj stranici JCD je naznaka „pregled IMK“ a zadnjoj stranici JCD je faksimil opt. N. R. i broj značke ..... uz potpis a što jasno ukazuje na to da je pregledu robe koji je obavio carinski službenik K. bio nazočan i opt. R., da te prigode nije ustanovljena povreda intelektualnog vlasništva. Iz obrane opt. R. jasno slijedi da je bio prisutan pregledu, da ne zna koliko kutija je pregledao radi utvrđivanja da li postoji povreda intelektualnog vlasništva, dakle izvršio je „propisane provjere“ a da nikakve povrede intelektualnog vlasništva nije bilo proizlazi i iz onog što je carinski službenik K., koji je radio pregled i carinjenje robe  u I sustav upisao, naime upisao je  da je izvršio pregled „tunel“ sa ekipom IMK, da su koleta u redu, da nema povrede intelektualnog vlasništva. Dakle navod optužbe „pustio u daljnji postupak carinjenja, kako bi ju, carinio unaprijed dogovoreni carinski službenik, nakon čega je M. S. istog dana navedeni JCD ispostavio u CI L R, gdje je Ž. K. temeljem  iste proveo carinjenje bez da je utvrdio stvarnu količinu i carinsku vrijednost robe“ potpuno je neosnovan što se tiče samog opt. R. jer bio je prisutan, izvršio je pregled vezano za intelektualno vlasništvo a nema nikakvog dokaza da je opt. R. znao da će robu cariniti „unaprijed dogovoreni carinski službenik“ niti  postoji dokaz o tome da bi opt. R. znao da će K. „provesti carinjenje bez da je utvrdio stvarnu količinu i carinsku vrijednost robe“,  uostalom u samoj optužbi ne navodi se ni koju je vrijednost carinski službenik K. utvrdio ni to koja je to navodno „stvarna količina i carinska vrijednost“ predmetne robe.  Što se tiče toga da bi po optužbi IV-opt. R. pustio robu po naprijed navedenom JCD u daljnji postupak carinjenja kako bi je carinio unaprijed dogovoreni carinski službenik valja istaći da se u činjeničnom opisu spominje carinski službenik Ž. K. međutim iz reproduciranih telefonskih razgovora (list 13 – 14 presude) razvidno je da onaj koji se dogovara sa S. i njegovim djelatnikom D. je carinski službenik O. koji se čak dana 31.10.2012.g. dogovara sa S. da ovaj ne podnese JCD na CI L R dok carinski službenik O. ne obavi rad u A, nakon toga O. zove D. interesirajući se da li je predao JCD a kada D. pita "jeste ti i Ž. tamo" O. mu govori da jesu, da nema problema, itd. Dakle, IV-opt. R. ni na koji način nije mogao znati koji od dva carinska službenika koja su radila na CI L R na pregledu i carinjenju robe a to su O. i K., će vršiti pregled i carinjenje robe po JCD vezanom za ovo postupanje. Činjenica je nadalje da djelatnik I D. u 11,49,09 sati govori K. da ima jedan kontejner za njega, da je to za IMK, da mu je R. potpisao i da je R. "rekao da mu se javiš". Dakle, pošto se carinjenje i pregled obavljalo u CI L R u dva navrata vezano za ovaj kontejner IV-opt. R. govori da ga se obavijesti kada se započne sa pregledom i carinjenjem robe a kako bi on bio prisutan tom pregledu i kako bi mogao izvršiti pregled vezano za eventualnu povredu intelektualnog vlasništva. Osim toga, kako je već naprijed rečeno posao  opt. R. bio je da prisustvuje pregledu robe i ukoliko postoji povreda prava intelektualnog vlasništva da o tome sačini zapisnik, a vidimo da ni optužba ne govori o tome da bi u konkretnom slučaju postojala povreda prava  intelektualnog  vlasništva.

 

Svj. J. L., nadređeni opt. R. ističe da djelatnik na terminalu (carinski službenik zadužen za pregled i carinjenje robe) ima listu kontejnera za koje se zna da je potreban IMK pregled i da  taj djelatnik ne može započeti sa radom dok ne kontaktira njega, opt. R. , J. i mobilnu jedinicu, pa ako je prisutna mobilna jedinica vrši se skeniranje kontejnera i postupa se ovisno o tome da li su utvrđene nepravilnosti ili ne, da su djelatnici njegovog odjela tu jedino radi utvrđivanja da li postoji  povreda  intelektualnog vlasništva, da djelatnik njegovog odjela kada prisustvuje tom pregledu robe kojeg obavlja carinski službenik koji je zadužen za pregled robe ne sačinjava zapisnik već samo na poleđini JCD stavi svoj faksimil, pečat i potpis kao potvrdu da je tamo bio nazočan i da nije bilo povrede intelektualnog vlasništva  a upravo to je i učinio opt. R. kada je na JCD 45047/640/5643/311012 na poleđinu stavio svoj faksimil „N. R. ......“ uz potpis.  Dakle, odgovornost opt. R. postojala bi samo da je kontejner naknadno zaustavljen tj. nakon što je po carinskom službeniku koji radi pregled i carinjenje izvršen pregled i carinjenje,  i  da je po zaustavljanju kontejnera ustanovljena povreda intelektualnog vlasništva a da je prethodno opt. R. na JCD stavio faksimil i potpis kao potvrdu da je bio prisutan kontroli i da nije bilo povrede intelektualnog vlasništva. Posebno svjedok L. ističe da djelatnici njegovog odjela prisustvuju ovakvom pregledu jedino radi utvrđivanja da li postoji povreda intelektualnog vlasništva te naglašava da se ne mora sve i jedna kutija izvaditi iz kontejnera da bi se utvrdilo da li postoji povreda intelektualnog vlasništva jer u kontejneru obično bude više vrsta iste robe, a činjenica je da iz obrane opt. R. jasno proizlazi kako je bio prisutan pregledu te da je vršio pregled radi utvrđivanja da li postoji povreda intelektualnog vlasništva no da se ne sjeća koliko kutija je bilo otvoreno.

 

Svj. J., koji je radio u istom odjelu sa opt. R., ističe da ukoliko se carinjenje obavljalo unutar CI L R da se pretpostavljalo da će carinski službenik koji vrši carinjenje obavijestiti njih iz odjela o tome je li pregledom robe ustanovljeno da neka roba povređuje pravo intelektualnog vlasništva, a ukoliko je na JCD bila naznaka IMK ističe da su postojali i  djelatnici IMK – izvanredne mjere kontrole (sada mobilna jedinica carine) koji su surađivali  sa njima koji su bili vezani za povredu prava intelektualnog vlasništva, da onaj tko je stavio oznaku IMK se obvezno zvao na pregled koji pregled je vršio carinski službenik zadužen za pregled i carinjenje (u konkretnom slučaju na CI L R to su bili O.i K. a što proizlazi iz reproduciranih razgovora).

 

Svj. M. S. , inače špediter I d.o.o., ističe da su neki kontejneri koje je trebao cariniti podlijegali provjeri odjela u kojem je radio opt. R. a što se odnosilo na intelektualno vlasništvo, da bi im u tom slučaju podnio fakturu i kada bi oni to odradili da je tek tada mogao podnijeti JCD, dakle kada 31. 10. 2012. godine S. govori opt. R. „ono što sam ti jučer pokazivao doći će ti M.“  to se odnosi upravo na tu situaciju  jer opt. R. i kaže „nema problema, kad se vidi tko dobije predmet kolega neka me zove i to je to“, dakle kaže mu da nakon što kontrolor dodijeli predmet u rad službeniku zaduženom za pregled i carinjenje, a to je u konkretnom slučaju bio K., da ga taj kolega – K. zove a da ga je K. doista i zvao da prisustvuje pregledu slijedi iz činjenice da se na poleđini JCD nalazi pečat i faksimil opt. R.. Dakle, navod sadržan u optužnici kako je opt. R. bio svjestan da postoji dogovor špeditera s carinskim službenikom kraj riječi opt. R. S. „kad se vidi tko dobije predmet kolega neka me zove“ potpuno je neosnovan, a posebno valja istaći da svj. S. navodi i to da nije imao nikakvog razloga ulaziti u razgovore sa opt. R. oko toga da ovaj ne obavi svoj dio posla „jer K nisu imali nikakve marke, dakle nije bilo povrede intelektualnog vlasništva a upravo to je dio posla opt. R.“ a ako je svjedok S. bio sa nekim u dogovoru to ni u kom slučaju nije opt. R. već carinski službenik O. a kako to proizlazi iz reproduciranih telefonskih razgovora time da se ponovno naglašava kako opt. R. nema nikakve veze sa utvrđivanjem količine i vrijednosti robe u kontejneru.

 

Iskazima naprijed navedenih svjedoka vijeće nema razloga ne vjerovati obzirom da isti nemaju razloga za eventualno lažno iskazivanje.

 

Dakle, evidentno je da u ovoj situaciji opt. R. nije postupao na način opisan u optužnici  jer kada se carinjenje obavlja u CI L R zadatak opt. R. je ukoliko se sumnja na povredu intelektualnog vlasništva da prisustvuje pregledu robe koji pregled robe obavlja carinski službenik zadužen za pregled i carinjenje, u konkretnom slučaju to je bio carinski službenik K., a što je opt. R. i učinio kako je to naprijed navedeno.

 

Iz svega naprijed navedenog proizlazi da nije dokazano da bi opt. R. postupao na način opisan u izreci presude, da nije dokazano da nije obavio dužnost  „s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist“  odnosno nije dokazano da bi počinio kazneno djelo iz čl. 337 st. 1 KZ/97 radi čega ga je po čl. 453 tč. 3 ZKP/08  valjalo osloboditi optužbe.

 

R H zastupana po ODO R uložila je u spis imovinskopravni zahtjev (list 278 – 280, 322 – 324 spisa) kojim se od IV-opt. R. za radnju  iz toč. 1.14. produljenog kaznenog djela iz toč. 1 optužnice potražuje iznos od 218.787,34 kn solidarno sa sada pok. Š. a u odnosu na radnju  iz 1.18. produljenog kaznenog djela iz toč. 1 optužnice iznos od 659.742,17 kn solidarno sa III-opt. K.. Dana 02. 11. 2018. godine RH zastupana po ODO R dostavila je u spis novi imovinskopravni zahtjev (list 489 spisa) kojim se od IV-opt. R. u odnosu na radnju iz toč. 1.14 produljenog kaznenog djela iz toč. 1 optužnice na ime naknade štete potražuje iznos od 218.787,34 kn a u odnosu na radnju iz toč. 1.18. produljenog kaznenog djela iz toč. 1 optužnice od IV-opt. R. potražuje se iznos od 329.871,08 kn odnosno ukupno 548.658,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate  po stopi od 7,09% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Činjenica je da je podneskom od 12. 02. 2019. godine USKOK izvršio izmjenu optužbe u odnosu na IV-opt. R. na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a u činjeničnom opisu ne spominje se nikakva šteta za RH koju bi prouzročio IV-opt. R. a osim toga kako je IV-opt. R. oslobođen optužbe to je po čl. 158 st. 3 ZKP-a valjalo sa naprijed navedenim imovinskopravnim zahtjevom uputiti RH zastupanu po ODO R  u parnicu.

 

Odluka o vraćanju IV-opt. R. privremeno oduzetih predmeta koji su pobliže navedeni u izreci presude temelji se na odredbi čl. 270 st. 1 ZKP/08, dok se odluka o troškovima kaznenog postupka temelji na odredbi čl. 149 st. 1 ZKP/08.

 

u odnosu na odbijene dokazne prijedloge

 

USKOK je, a nakon izmjene optužnice, odustao od prijedloga   da se kao svjedoci saslušaju i R. B., I. Š., D. G., D. M., I. P., S. Č., S. K., M. R., D. K., K. Ž. i  A. G.,  a kako vijeće nije našlo da bi zbog potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja trebalo saslušavati nekog od naprijed navedenih to isti i nisu saslušani.

 

 

U Rijeci, 18. veljače 2019. godine

 

 

ZAPISNIČAR                                                                                                   PREDSJEDNICA VIJEĆA

Branka Jukopila v.r.                                                                                                                Ika Šarić v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

              Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

              Žalba se podnosi u 3 (tri) pisana primjerka ovome sudu a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Branka Jukopila

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DNA

 

 

1. USKOK R
2. IV-opt. N. R., R. – K br....
3. branitelj IV-opt., odvj. G. M., R
4. ošt. RH zastupana po ODO R

U Rijeci, 10. svibnja 2019. godine                                                         PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                                                              Ika Šarić