- 1 -              I Kž-Us 1/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 1/2018-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. G. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama opt. M. G. i opt. B. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 14. rujna 2017. broj K-Us-3-2017., u sjednici održanoj 14. veljače 2019., u prisutnosti opt. M. G., opt. B. K. i branitelja tog optuženika, S. M., odvjetnika iz R.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaćaju se žalbe opt. M. G. i opt. B. K., ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom, donesenom u ponovljenom postupku, opt. M. G., djelom opisanim u toč. 3) izreke, te opt. B. K., djelom opisanim u toč. 4) izreke, proglašeni su krivima zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 3. KZ/97., te je opt. M. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, a opt. B. K. na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci. Obojici optuženika, na temelju čl. 55. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), izrečene kazne zatvora zamijenjene su radom za opće dobro na slobodi, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju čl. 55. st. 6. i 7. KZ/11. optuženicima su dana upozorenja u pogledu izvršavanja rada za opće dobro.

 

Na temelju čl. 148. st. 1., uz primjenu čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), optuženicima je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka na ime paušalne svote, i to opt. M. G. u iznosu 600,00 kuna, te opt. B. K. u iznosu 1.000,00 kuna, a obojica su solidarno dužni podmiriti i troškove sudskog vještaka u iznosu 3.676,00 kuna, odnosno svaki u iznosu po 1.838,00 kuna.

 

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11. optuženicima je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelima. Opt. M. G. oduzet je srebrni lančić s privjeskom „T.“, a opt. B. K. zlatni lančić s privjeskom bubamare.

 

Protiv te presude žalbe su podnijeli opt. M. G. i opt. B. K.

 

Opt. M. G. žalbu je podnio po branitelju S. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., J.1, Š., S., J.2 i J.3 iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred izmijenjenim vijećem.

 

Opt. B. K. žali se po branitelju S. M., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i „... pogrešne primjene materijalnog prava …“, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom „… pobijanu presudu ukinuti i preinačiti na način da se optuženik oslobodi kaznene odgovornosti za kazneno djelo za koje se tereti i osuđuje …“ te optuženiku „… izreći oslobađajuću presudu …“.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opt. M. G. i njegov branitelj S. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V., J.1, Š., S., J.2 i J.3 iz R., te opt. B. K. i njegov branitelj S. M., odvjetnik iz R., jer su to zahtijevali. Sjednici su prisustvovali opt. M. G., te opt. B. K. i njegov branitelj S. M., odvjetnik iz R.

 

Žalbe su osnovane.

 

Nisu u pravu optuženici kada tvrde da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima obojice optuženika, sud prvog stupnja je označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih je izvodio svoje zaključke o počinjenju kaznenih djela. U pobijanoj presudi nema proturječja između njene izreke i obrazloženja, niti su izneseni razlozi međusobno proturječni.

 

Opt. B. K. ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. No, žalitelj pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08., te nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije u pravu opt. B. K. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Žalitelj pogrešno smatra kako je ta povreda ostvarena time što prvostupanjski sud u navođenju svojih razloga nije primijenio načelo „in dubio pro reo“, jer se radi o prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nije u pravu opt. B. K. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. i 3. ZKP/08. Ističe kako je kazneni zakon povrijeđen u pitanju ima li okolnosti koje isključuju krivnju, te okolnosti koje isključuju kazneni progon. Navedene povrede žalitelj podrobnije ne argumentira, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da je prvostupanjski sud, na temelju provedenih dokaza, izveo pogrešan zaključak o optuženikovoj kaznenoj odgovornosti. Time zapravo pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne opravdava istaknute povrede kaznenog zakona.

 

Međutim, u pravu su opt. M. G. i opt. B. K. kada tvrde da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

Ovdje treba reći kako je, prihvaćanjem žalbi opt. M. G. i opt. B. K., ukinuta ranija osuđujuća presuda u dijelu koji se odnosio na te optuženike, te je u tom dijelu predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Tom ukidnom odlukom prvostupanjski sud je bio upozoren na učinjeni propust u pogledu olako donesenog zaključka o ostvarenju obilježja kaznenog djela inkriminiranog tim optuženicima. Sudu je naznačeno kako činjenice na kojima se zasniva osuđujuća presuda moraju biti utvrđene na nedvojben način i kako moraju biti međusobno čvrsto povezane.

 

U ponovljenom suđenju, prvostupanjski je sud, nakon ponovnog izvođenja već provedenih dokaza, te ispitivanja svjedokinja V. D. i V. M., u svojstvu svjedokinje ispitao i B. G., koja je u prethodnom dijelu postupka pravomoćno proglašena krivom zbog počinjenih kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. KZ/97. i davanja mita iz čl. 348. st. 1. KZ/97. te je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

 

U pravu su žalitelji kada tvrde da ni u ponovljenom postupku nije nedvojbeno dokazano jesu li opt. M. G. i opt. B. K. znali kako im je inkriminirani nakit predan upravo za obavljenu službenu radnju koju su, u svojstvu inspektora, prethodno obavili.

 

U postupku nije bilo sporno da je svjedokinja B. G. bila državni službenik Državnog inspektorata, Područna jedinica R., ovlaštena obavljati poslove gospodarskog inspektora III. vrste zvanja, bila je, dakle, službena osoba. Također nije bilo sporno da je ona javila zlatarnicama za inspekcijske nadzore; da im je ona javila tko će im doći u nadzor; da im je ona zatim predložila izgled poklona; da je poklone ona sama preuzela i potom ih ostavila na stolovima optuženika, koji su bili njene kolege.

 

Prvostupanjski sud, olako, zaključuje da je „sasvim jasno“ o čemu se radi, ako nitko ništa ne pita. Međutim, to ipak nije „sasvim jasno“, jer je svjedokinja B. G. iskazala kako je ona optuženicima i inače donosila razne stvari, te kako je bilo uobičajeno da si oni međusobno, kolegijalno, daju poklone za rođendan. Obojica optuženika su na tu okolnost iskazivali podudarno, te suglasno svjedokinji B. G. Svjedokinje V. D. i V. M. o istoj okolnosti nisu imale saznanja, a niti je takvo što sadržano u preslušanim razgovorima iz nadziranog telefonskog broja svjedokinje B. G. Prvostupanjski sud navodi kako je svjedokinja B. G. bila „izričita“ u tomu da poklon (srebrni lančić s natpisom „T.“) daje V. D. za opt. M. G. Međutim, nasuprot takvom utvrđenju, propušteno je uočiti kako svjedokinja B. G. nije iskazala da bi ona („izričito“ ili bilo kako) priopćila opt. M. G. od koga je taj poklon i za što mu se predaje. Sud, međutim, ipak, tvrdi da je svijest o tim odlučnim okolnostima kod opt. M. G. postojala. To izvodi kao jedini mogući odgovor na vlastito retoričko pitanje „… koju bi (inače) svrhu taj poklon imao …“. Moguće, da je postojala svijest optuženika o namjeni tog dara, kako se to optuženiku inkriminira, ali barem za sada egzistira i realna mogućnost da to nije znao. Naime, srebrni lančić s natpisom „T.“ nije imao na sebi nikakve oznake zlatarnice, a opt. M. G. je, osim inkriminiranog, obavio još desetak drugih inspekcijskih nadzora. Sud to propušta sagledati u svjetlu već citiranog iskaza svjedokinje B. G. u dijelu gdje navodi kako je bilo uobičajeno da su si kolege međusobno davali poklone.

 

Nadalje, citirajući dijelove iz preslušanog razgovora s nadziranog telefonskog broja svjedokinje B. G. i svjedokinje V. M., sud zaključuje kako je zlatni lančić s privjeskom bubamare bio poklon koji je vezan upravo za inspekcijski nadzor koji je opt. B. K. obavio kod V. M. Postojanje veze između službene osobe B. G. i V. M., s jedne strane, te obavljenog inspekcijskog nadzora opt. B. K., s druge strane, nedvojbeno je. No, sud ispušta iz vida kako jedna, i to odlučna, karika u toj vezi – optuženikovo znanje o tomu – nije utvrđena na nedvojbeni način. Sud, izvlači zaključak o krivnji optuženika, bez da je utvrdio sve činjenice iz kojih bi, nedvojbeno, proizlazilo znanje i svijest opt. B. K. o tomu kako je nakit, koji je pronašao na stolu, predan upravo za njegov inspekcijski nadzor ranije obavljen kod V. M. O toj odlučnoj okolnosti ne svjedoči niti jedan segment preslušanog telefonskog razgovora, niti ostali provedeni dokazi. Sud, ujedno, propušta pravilno valorizirati obranu optuženika u dijelu u kojem on navodi kako nije bilo razloga da mu bilo tko išta poklanja, jer su u konkretnom nadzoru bile utvrđene dvije povrede propisa. Osim toga, sud neuvjerljivom ocjenjuje obranu opt. B. K. zbog vrste rođendanskih poklona koji su se do tada uobičajeno razmjenjivali. No prvostupanjski sud, iako koristi dijelove iz razgovora s nadziranog telefonskog broja B. G., propušta uočiti kako je ta svjedokinja u tom razgovoru među ostalim navela kako je upravo ona (B. G., a ne svi kolege s posla) poklonila opt. B. K. narukvicu s bubamarom za djetetovo rođenje. Na tu okolnost svjedokinja B. G. nije detaljnije ispitana, a to baca potpuno novo svjetlo na argument suda kako se inkriminirani lančić ne uklapa u uobičajenu dotadašnju praksu poklanjanja darova.

 

Preslušani razgovori između B. G. i drugih osoba, koje s opt. M. G. i opt. B. K. nemaju veze, nisu jasan dokaz da su ovi optuženici, nakon obavljene službene radnje koju su morali obaviti, primili dar u svezi te radnje. Razgovori B. G. s drugim osobama mogu biti zasnovani na činjenicama. Međutim, isto tako, mogu biti plod njene proračunate konstrukcije u nizanju imena kako bi sebi davala na važnosti i bolje se pozicionirala kod lokalnih vlasnika obrta, zbog čega, isključivo radi vlastitog interesa, nije prezala od kompromitiranja svojih kolega.

 

Slijedom izloženog se, za sada, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako je dokazano da su opt. M. G. i opt. B. K. počinili kaznena djela iz čl. 347. st. 3. KZ/97. na način i pod okolnostima kako je to opisano u izreci pobijane presude.

 

Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbe obojice optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti već sve provedene dokaze, kao i one za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Izvedene dokaze sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Iskaze ispitanih svjedoka i druge izvedene dokaze cijeniti će u kontekstu njihova stvarnog sadržaja, bez nepotrebnog nizanja nedokazanih pretpostavki ili nevažnih činjenica. Zatim će na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pri tomu će biti potrebno objasniti kojim se razlozima sud rukovodio osuđujući optuženike prema odredbama KZ/97., da bi potom primjenjivao odredbe KZ/11.

 

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. veljače 2019.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.                                                        Ileana Vinja, v. r.