Broj: Kž-eun 14/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. H., zbog kaznenog djela iz čl. 1. Zakona o opojnim drogama Kraljevine Švedske, odlučujući o žalbi tražene osobe S. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2017., godine, broj Kv-eun-7/17, u sjednici održanoj 13. travnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tražene osobe S. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u ponovljenom postupku riješeno je pod točkom I da se utvrđuje da postoji pravomoćno rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj II-Kv-1314/16 od 8. studenog 2016., kojim je odobreno izručenje Republici Srbiji stranca (u ovom postupku tražene osobe) S. H., državljanina Republike Srbije, radi vođenja kaznenog postupka temeljem naredbe o provođenju istrage Višeg javnog tužilaštva u Beogradu broj KZN.br.12/13 od 8. listopada 2013., zbog kaznenog djela iz čl. 206. st. 2. u vezi sa st. 1. Krivičnog zakona Republike Srbije.

Pod točkom II istog rješenja utvrđeno je da su, na temelju čl. 30. st. 2. ZPSKS-EU u vezi čl. 56. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/2004.- dalje u tekstu: ZOMPO) ispunjene pretpostavke za predaju tražene osobe S. H., Kraljevini Švedskoj na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Tužiteljstva Kraljevine Švedske, broj: … od 20. svibnja 2016., sa dopunom od dana 12. prosinca 2016., a u svrhu kaznenog progona, zbog kaznenog djela iz čl. 1. Zakona o opojnim drogama Kraljevine Švedske, počinjenog na način da je zajedno s ostalim počiniteljima u razdoblju od studenog 2015. do siječnja 2016., u nekoliko mjesta u S. županiji u Švedskoj, počinio teško kazneno djelo opojnih droga te je dana 05. prosinca 2015., posjedovao barem 4 kg amfetamina u svrhu prijenosa drugima, predao je amfetamine J. na pohranu, nakon čega su amfetamini predani K., te je u navedenom periodu u drugim prigodama predao torbe koje su sadržavale amfetamine J., uključujući i oko 8 kg amfetamina oduzetih u H. G.

Točkom III istog rješenja odlučeno je da će spis predmeta po pravomoćnosti pobijanog rješenja biti dostavljen Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (ispravno ministru pravosuđa Republike Hrvatske) na odluku u smislu čl. 30. st. 2. ZPSKS-EU.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba S. H. po branitelju R. K., odvjetniku iz Z. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i „naloži hitno izručenje tražene osobe Republici Srbiji“.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka tvrdeći da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni.

Tvrdnja da „činjenični kompleks prezentiran u švedskom uhidbenom nalogu“ ne zadovoljava niti minimum kvalitete da bi se radilo o kaznenom djelu, a navodna dopuna uhidbenog naloga da je „teleprintersko priopćenje“, što ne može biti dostatna isprava za hrvatsko pravosuđe koja bi poslužila kao osnova za nečiju predaju, nije točna.

Naime, problematiziranje tzv. „teleprinterskog priopćenja“ potpuno je promašeno jer se radi o odgovoru na upit suda u Republici Hrvatskoj (list 96 spisa), a oblik komunikacije između nadležnih tijela država moliteljica i država izvršenja nije posebno propisan, a obzirom na potrebu naročite žurnosti, ovaj oblik komunikacije nije nedopušten.

Nakon dopune činjeničnog opisa ovakvom porukom nadležnog tijela Kraljevine Švedske, prigovor da činjenični opis inkriminirane aktivnosti tražene osobe ne bi predstavljao kazneno djelo, potpuno je promašen. Opis njegove kriminalne aktivnosti sadrži sve elemente kaznenog djela, a osim toga ZPSKS-EU, koji oživotvoruje Okvirne odluke i Direktive EU iz čl. 1. st. 2. ZPSKS-EU, polazi od pretpostavke povjerenje u rad pravosudnih institucija drugih članica EU, te niti iz toga osnova nema razloga ne prihvatiti kao točne navode iz samog uhidbenog naloga.

Pitanje konkurirajućih razloga za izručenje Republici Srbiji ili predaju Kraljevini Švedskoj prvostupanjski sud ispravno rješava u točki III pobijanog rješenja, kada sukladno izričitoj zakonskoj obavezi naznačava da će odluku o tome hoće li tražena osoba biti predana Kraljevini Švedskoj ili izručena Republici Srbiji donijeti ministar pravosuđa Republike Hrvatske, u smislu čl. 30. st. 2. ZPSKS-EU.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih tražena osoba pobija prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZPSKS-EU riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. travnja 2017. godine