Broj: Kž 209/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Miroslavu Šovanju, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. M. N. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 233. st. 1. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. ožujka 2017., br. 2 Kir-119/17-2, dana 19. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru je rješenjem od 23. ožujka 2017., br. 2 Kir-119/17-2, na temelju čl. 18. st. 2. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10 – dalje u tekstu: ZPOIK), pod toč. I. ukinuo privremenu mjeru donesenu radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od V. osumnjičene pravne osobe E. K. d.o.o. iz Z., određene rješenjem suca istrage od 26. studenog 2014., br. Kir-t-40/14 (list 10 spisa), upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru pod br. Z-16676/14, te je pod toč. II. ukinuo založno pravo radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi upisano u korist Republike Hrvatske,  te pod toč. III. naložio je zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje upisa na nekretninama pobliže označenim pod toč. II. od 1-13. izreke pobijanog rješenja, te pod toč. IV. naloženo je Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da odmah postupe po odredbama navedenog rješenja.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik smatrajući da je pobijano rješenje neosnovano, s prijedlogom da se isto preinači „...na način  da se odbije kao neosnovan prigovor s prijedlogom trgovačkih društava P. b. d.o.o. i E. g. d.o.o.“.

Spis je sukladno odredbi čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje, te je vraćen s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim prijedlozima.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama da činjenica da su se trgovačka društva P. b. i E. g., upisala kao fiducijarni vlasnici sporne nekretnine na kojoj je određena privremena mjera radi osiguranja imovinske koristi od V. osumnjičene pravne osobe E. K., ne isključuje primjenu odredbe čl. 11. ZPOIK-a, kojima se osigurava oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom određivanjem privremenih mjera, pravilno nalazi sud u pobijanom rješenju i za to daje jasne i utemeljene razloge, da je osnovan prigovor trgovačkih društava P. b. i E. g., kao trećih osoba, da se rješenje o privremenoj mjeri radi osiguranja imovinske koristi od V. osumnjičene pravne osobe E. K., ukine.

Naime, pravilno utvrđuje sud da uvidom u povijesni zk. izvadak za spornu nekretninu proizlazi kako je u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu od 07. studenog 2013. odnosno 06. ožujka 2014., zk. izvadak bio „potpuno čist“, odnosno u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu i u vrijeme uknjižbe stečenog fiducijarnog vlasništva u zemljišnoj knjizi, kao isključivi vlasnik bila je upisana tvrtka E. K. d.o.o., a zabilježba spora upisana je tek 22. travnja 2014., a zabrana raspolaganja određena je rješenjem suca istrage br. Kir-t-40/14 tek 26. studenog 2014. Prema tome, nije sporno da je u vrijeme zaključivanja ugovora o zajmu, odnosno sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, tvrtke P. b. i E. g., nisu imale nikakvih saznanja o eventualnom sporu, odnosno da bi sporna nekretnina postala vlasništvom tvrtke E. K. temeljem kaznenog djela, pa je pravilan zaključak suda da su navedene tvrtke postupale u dobroj vjeri, što ih isključuje od položaja povezanih osoba ili protivnika osiguranja.

Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 18. st. 2. ZPOIK, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. travnja 2017.