Broj: Kž 224/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. M. zbog kaznenog djela iz članka 91. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 16. ožujka 2017. broj Kv-I-18/2017-2, u sjednici održanoj 26. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se žalba osuđenog V. M. i prvostupanjsko rješenje se ukida.

II. Na temelju članka 498. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. točkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), prihvaća se zahtjev osuđenog V. M. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, preinačuje se pravomoćna presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 29. svibnja 2015. broj Kv I-9/2015-2 u odluci o kazni na način da se osuđeni V. M. za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 91. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 18. travnja 2010. do 18. travnja 2016. i od 9. rujna 2016. dalje.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 29. svibnja 2015. broj Kv I‑9/2015-2 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Višeg suda u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine od 23. rujna 2011. broj K-Po-2-47/2010, potvrđenom presudom Apelacionog suda u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine od 5. ožujka 2012. broj Kž1-Po210/11, V. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavka 1. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije te da je, na temelju tog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina (točka I. izreke), da radnje zbog kojih je on proglašen krivim sadrže obilježja kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91. stavka 1. točke 1. KZ/11. pa mu je, na temelju članka 91. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 71. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.; dalje u tekstu: ZOMPO), izrečena kazna zatvora u trajanju dvanaest godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 18. travnja 2010. pa dalje.

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je „zahtjev osuđenika V. M. za preinačenje pravomoćne presude i bez obnove kaznenog postupka iz osnove čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku“.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni V. M. po branitelju, odvjetniku K. V., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske to rješenje „ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno preinači glede odluke o kazni“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.)., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je osuđeni V. M. kada u žalbi tvrdi da je ispunjen uvjet za preinačenje navedene presude bez obnove kaznenog postupka glede odluke o kazni iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. jer da njegove aktualne ozbiljne zdravstvene tegobe predstavljaju takve okolnosti koje bi, da su postojale u vrijeme kad se izricala presuda, očito dovele do blaže osude.

Naime, iz medicinske dokumentacije priložene zahtjevu za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka (nazvanom „zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne“), kao i iz dokumentacije priložene izvješću Kaznionice u G., proizlazi da je kod osuđenika dijagnosticiran niz zdravstvenih smetnji, među ostalima i insufficientia renalis chronica, uropathia obstructiva, adenoma prostatae, hypertensio arterialis oscillatoria i.o., KOPB, st. post TBC pulm., lumboischialgia l. sin., a da je zbog problema s prostatom i operiran.

Iz ranije navedenih presuda Višeg suda u Beogradu i Apelacionog suda u Beogradu kao ni iz presude Županijskog suda u Bjelovaru ne proizlazi da bi narušeno zdravstveno stanje osuđenika bilo cijenjeno kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne, već su olakotnima cijenjene obiteljske prilike osuđenika (oženjen je i otac petoro djece) i njegova životna dob.

Kada se ima u vidu raznovrsnost i težina osuđenikovih zdravstvenih smetnji koje se odnose na nedovoljnu funkciju bubrega sa zastojem mokraće u bubrezima, povećanje prostate koje je rezultiralo i operacijom, povećanje arterijskog krvnog pritiska, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest vezanu uz preboljenu tuberkulozu pluća, kao i probleme s kralježnicom odnosno išijas, očigledno je da sve te bolesti značajno utječu na kvalitetu osuđenikovog života i da predstavljaju okolnosti koje bi nedvojbeno utjecale na odmjeravanje kazne da su u takvom stupnju i opsegu postojale u vrijeme kad se izricala presuda. Pri tom je potrebno istaknuti da, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, okolnost da je osuđeniku, nakon operacije obavljene tijekom prekida izvršavanja kazne, u okviru zatvorskog sustava osigurana uredna i redovita zdravstvena skrb ne utječe na zaključak o težini njegovih zdravstvenih smetnji, jer ta okolnost može imati utjecaja tek na odlučivanje o prekidu izvršavanja kazne ili uvjetnom otpustu.

Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. trebalo prihvatiti osuđenikovu žalbu i ukinuto pobijano rješenje (točka I. izreke), a posljedično tome, na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. i stavka 5. ZKP/08., preinačiti ranije navedenu pravomoćnu presudu u odluci o kazni te osuđenog V. M. za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 91. stavka 1. KZ/11. osuditi na kaznu zatvora u trajanju 11 godina i 6 mjeseci (točka II. izreke).

Upravo se takva kazna, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a s obzirom na ranije navedene utvrđene olakotne okolnosti, kao i one koje su sada utvrđene kako je to ranije opisano, ukazuje primjerenom okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovoj težini i pogibeljnosti, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj ličnosti te pogodna da ostvari i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

U izrečenu kaznu osuđenom V. M. je, na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 18. travnja 2010. do 18. travnja 2016. i od 9. rujna 2016. dalje.

Zagreb, 26. travnja 2017.